Mnoštvo tematskih poslastica propustio sam prokomentirati u razdoblju šestomjesečnog odmora od pera, ali događaji, pojave i ljudi idu dalje. Pa tako i ova kolumna, svakih 14 dana. U javnosti i medijima sve se više šuška o kanalu Dunav-Sava koji bi riješio navodnjavanje, regulirao odvodnju oborinskih voda i skratio riječni promet stotine kilometara. Od kako znam za sebe inačica imena je kanal Vukovar-Šamac. Kada sam tu ideju sugerirao predsjedniku Predsjedništva BiH (I.M.Jović) vrlo je spremno odgovorio da su i BiH i Mađarska jako zainteresirana za projekt i da bi kanal na Savu trebao izbiti kod Gunje, e kako bi Brčko postalo najveća riječna luka na Savi!!! Brod bi tada i definitivno izgubio epitet "vrata Bosne" i ostao u zapećku. Tome u prilog ide i izgradnja željezničkog terminala za uprtni prijevoz kamiona na vagone (godišnje oko 20 tisuća komada) u glibu Spačve gdje su komarci veličine kvočke, a državu košta 10 milijuna kuna (Vjesnik 6. ožujka 2006.), iako su svi infrastrukturni uvjeti, lokacija i već izgrađen sporedni kolosijek postojali u Slavonskom Brodu.
I tako dok drugi planiraju, izgrađuju, rade, mi se u Brodu "krvimo" i bavimo sami sobom. Muku mučimo s pravomoćnom presudom Vrhovnog suda u svezi Korčule koji Grad baca u bankrot-stečaj ili... trajno zaostajanje. Nedefinirano je vlasništvo Poloja. Agromafija se igra s nama kao i s ludim i zdravim kravama. Pravosuđe u zavadi s odvjetničkom komorom. Izišla lista UDBAŠA...Tko su naši brodski, gdje su i čime se sada bave? Brod "izgubio" jednog saborskog zastupnika: zašto, kako? Uloga ili sprega sindikata i neke gospode drugova u Upravi u aferi "300 vagona". U očekivanju novog posla javno izričem ideju da se Ivo Sandader postavi za direktora jer je tako najbolje. Država je (p)ostala glavni menadžer ovog našeg propalog poduzeća. A, bilo bi bolje i premijeru, jer bi mu plaća u "Đuri" bila veća. Neki bivši gradski oci nude svoje imovinske kartice na pregled kao da mi ne znamo da postoji i kolateralna, rek'o bi narod zaobilazna imovina onog "svega vidljivog i nevidljivog". Eto, sijaset interesantnih i intrigantnih tema o kojima se može pisati analitičko-istraživačko-kritički, ali i afirmativno i lokalpatriotski.
No, neki se uhvatili dvojbi o šegrtu Hlapiću i Giti u arboretumu (parku) ili negdje u gradu gdje su obično i smještene postolarske radionice (koliko mi je poznato), ocjenjujući da I.B.Mažuranić ne može biti brodski brand, a skulptorski uradak akademskog kipara Kuzme Kovačića se unaprijed proglašava kičem kao i cjela ideja. Zar ne treba pustiti vremenu da se pokaže postaje li nešto brand ili ne. Kao i za brandy! I, imaju li kritičari pametnijih prijedloga što bi to mogao biti brodski brand?
Drugi spisatelji me podsjećaju na jednog kolegu doktora koji je maramicom stiskao kvaku kod otvaranja i zatvaranja vrata, a kada bi bio prinuđen(!) na rukovanje, odmah bi išao prati ruke. Kod objeda kruh je uzimao nožem i viljuškom! - Mislim da sam ekološki osviješćen, ali sam i svjestan da svaka grana gospodarstva, uza što ide i zapošljavanje, donosi barem minimalno onečišćenje i utjecaj na okolinu. No, uvjeren sam da svatko želi pojesti komad mese za ručak, negoli blagovati čistu, ekološki nezagađenu... travu.
Treći, što je najgore, pišu tendenciozno, neargumentirano, zlonamjerno i netočno. Govorim o napisu "Transferi" u Večernjem istu od 2.3.06. u kojem se putem vjerojatnog transfera iz crvene brodske radionice pokušava futurističkim "sabiranjem" novca diskreditirati jedina brodska stranka. Pisci niti ne pokušavaju usporediti financijske učinke ostalih stranaka, a niti objasniti da se najmlađa stranka na državnom nivou (Akcija HRSS) upravo zalaže za odumiranje partitokracije, neposredne izbore na svim razinama kako bi svaki kandidat financirao kampanju iz vlastitog džepa. Usput, narečena ujudurma se vremenski poklapa s lokalnim komparativnim panegirikom liku i djelu... Iako tu ni mikrovalna više ne može pomoći! Pa ipak, i nakon svega, vjerujem u dobrotu ljudi jer trajno vrijedi ona Nietzsheova: - Čovjek više ne voli dovoljno svoje spoznaje nakon što ih je izrekao!
Boro Grubišić