Grad
Slavonski Brod je u zadnje vrijeme po svim anketama svrstan u
najljepše kontinentalne gradove u Hrvatskoj.
Imamo tvrđavu čije je uređenje i pretvaranje vizije u ideju i
realizaciju osmislio sa svojim timom po meni najbolji gradonačelnik
kojega je naš grad do danas imao dr Mato Vukelić. Na žalost,
brodske političke hijene u jednoj vrlo nepravednoj harangi su ovoga
čovjeka pretvorili u žrtveno janje. U ovome su uvelike sudjelovale
državne institucije koje su se stavile u službu određenih
političkih snaga. Dr Vukelić je u jednom mučnom sudskom procesu
oslobođen svih optužbi, a za političku harangu nikada nitko nije
kažnjen. Ovom gradonačelniku kojega su svi poslali u politički
zaborav možemo samo reći jedno veliko hvala! Druga ljepotica kojom
se svi ponosimo je gradski trg ili naš omiljeni Korzo. Njega su
osmislili, realizirali i grad za njegovo uređenje kreditom zadužili
Vlado i Jozo. Grad je dobio vrhunski uređeni prostor koji je postao
svim brođanima na ponos i diku, dok kreditno zaduženje više nikoga
ne interesira. Uz to uredili su općinarnicu u gradskoj tvrđavi,
uredili i opremili Galeriju Ružić, Glazbenu školu i Klasičnu
franjevačku gimnaziju. Zahvaljujući ovakvom vrlo transparentnom
pristupu gradskom proračunu i namjenskom i smislenom trošenju
novaca imamo grad koji je vrlo lijep. Da li je zaista tako?
Za
vrijeme vladavine Mirka Grčkoga koja traje od 2005. grad nije dobio
niti jedan kapitalni objekt, a potrošeno je ravno šest proračuna
ili milijardu kuna. U ovom periodu u Slavonskom Brodu je izgrađena
samo Sportska dvorana čiju je izgradnju financirala Vlada Republike
Hrvatske tako da ovu novu, ali istovremeno staru dvoranu ne možemo
pripisati zaslugama vladavine Mirka Grčkoga. Međutim Mato, Vlado i
Jozo ostaviše Mirku Grčkom za rješavanja dva vrlo ozbiljna
problema po kojima Slavonski Brod spada među najružnije u
Slavoniji, ali zasigurno i u Hrvatskoj. Prvi je dobro znani problem
odlagališta otpada ili bolje reći gradskoga smetljišta (od ove
kolumne do rješenja odlagališta otpada rabiti ću isključivo
termin
gradsko smetljište
jer ono to zaista i je) ali o njemu danas neću pisati. Pisati ću o
problemu gradske tržnice koji je u prošlom broju Posavske dobio
dvije cijele stranice.
Zaista
je nevjerojatno da
godinama ili
desetljećima grad veličine Slavonskog Broda ima ovakvu tržnicu.
Političari koji su vladali našim gradom nisu uopće marili za ovaj
problem iako i njih same, doduše ponekad, vidim kako vuku kolica i
pohode klupe sa snašama. Valjda im u predizbornim kampanjama ovaj
problem uopće nije bio interesantan iako tržnicu tijekom tjedna
posjeti gotovo 20.000 ljudi. Osim toga na ovom prostoru mnogi
zarađuju kruh, prodaju svoje proizvode, preprodaju, prave hranu i
žive od prostora tržnice. Po analizi iz prošloga broja Posavske
proizilazi kako na tržnici od različitih djelatnosti svoju
egzistenciju osigurava gotovo 1000 ljudi.
Malo ćemo
opisati izgled, te vas podsjetiti na ono što, kada prolazite
tržnicom ne želite niti vidjeti. Glavni zapadni ulaz koji je
zapriječen rampom nije asfaltiran, prepun starih krpanih rupa,
nogostupom kod Konzuma visokim 40 cm i samo čeka na nekoga
nespretnoga koji će tu slomiti nogu ili ruku. Lijevo su oronule
zgrade o kojima nitko ne vodi računa i koju su napravljene ne znam
kada, ali ih ja pamtim tu cijeli svoj život. Drugi zapadni ulaz je
ulaz na „Europsko tržište“ gdje naši vrijedni ekolozi prodaju
rabljene stvari koje smo mi već jednom odbacili. „Europsko
tržište“ zaista izgleda europski. Po po tlu prekrivenim tucanikom
na kartonima su izložene stare stvari dok direktor Pudić u
Posavskoj lijepo kaže „prema broju potrošača površina za ovu
vrstu prodaje treba biti svakako veća“. Pored „Europskoga
tržišta nalazi se posebno ruglo nezavršene zgrade Novogradnje
staro barem 20 godina.“Buvljak“ ima svaki veći ozbiljniji grad
pa ga treba imati i naš, ali taj prostor zaista mora biti uljuđen.
Južni ulaz pored burekdžince Jozo je „impozantan“,
neasvaltiran, dok je ovdje izložena različita roba opet većinom po
tlu. Ulaz švercera deviza ili hodajućih mjenjačnica je prepun
rupa i djelom nasut šljunkom.Stare montažne oronule kućice daju
prostoru vrlo ružan izgled. Pogled na cijelu tržnicu sa centralne
zgrade od kuda direktorica Komunalca već desetak godina upravlja
gradskim ruglima tržnice i smetljišta pokazuje sve elemente našega
očaja. Ovako nekako je u početku izgledala tržnica u Bosni zvana
Arizona, a danas je prostor Arizone opremljen modernim sustavom
parkinga sa desetak natkrivenih zgrada sve besprijekorno uređeno
unatrag sedam ili osam godina. Dakle, zaostali smo i za Arizonom
kojoj smo se tako zdušno rugali.
Zato mi je i
smješna rasprava gradskih vjećnika sa predsjednikom skupštine
Komunalca i Gradonačelnikom Slavonskog Broda. Raspravlja se o izradi
idejnoga ili možda glavnoga projekta (moram priznati da nisam
razumio što ima, čega nema) jer je to toliko glupo i
besmisleno.Izgradnja gradskih bazena košta oko preko 50 000 000
kuna, a kako je u novije vrijeme postalo moderno i suprotno Zakonu o
javnim nabavkama grad na dodatne radove odobri još oko 80% pa će to
ispasti 90 000 000. Moja procjena je kako za uređenje tržnice
treba oko 15 000 000 dok za sanaciju odlagališta još 25 000 000.
Grad jednostavno nema ovih novaca niti se smije toliko zadužiti.
Mirko Grčki je unprijed potrošio na gradske bazene i jumbo plakate
kojim se reklamira sve proračune za slijedećih pet godina tako da
ćemo ova neviđena rugla zvana tržnica i gradsko smetljište
trpjeti još godinama. Uređenje gradske tržnice financijski je
sadržano i u vatrometima Pirotehnike Mirnovec kojima nas
gradonačelnik redovito raduje. Samo on i pirotehničari znaju koliko
su raketa (čitaj klupa sa tržnice) ispalili (ili možda nisu, ali
su naplatili) u prelijepo nebo iznad Slavonskoga Broda.
Baš se
radujemo sljedećem vatrometu.