Druga najstarija hrvatska politička stranaka je
Hrvatska seljačka stranka koje je nastala davne 1904. godine, a
osnovao ju je Stjepan Radić. Kao Hrvatska pučka seljačka stranka
ime mijenja u današnje Hrvatska seljačka stranka 1925. godine. HSS
je u svojoj 107 godina dugoj povijesti ima samo 6 predsjednika što
je svojevrstan kuriozitet. U ove podatke nije uključeno razdoblje od
1989. do 1991. jer je stranka djelovala s dva predsjednika, a
frakcije nisu priznavale niti jednoga. Po ovim podacima je vidljivo
kako se radi o stranci s izrazito konzervativnim načelima, desno
orijentiranoj, usmjerenoj k biračkom tijelu smještenom u ruralnim
dijelovima Hrvatske. Kao takva ostavila je neizbrisivi trag u
hrvatskoj povijesti pogotovo svojim djelovanjem u razdoblju između
dva rata. Stranka nije prekidala svoj rad niti u crno-crvenom periodu
komunizma kada su demokratske stranke bile zabranjene u bivšoj
državi jer je u to vrijeme djelovala u emigraciji.
U
modernoj Hrvatskoj HSS je od formiranja države participirao u
vlasti, te imao vrlo šarolike rezultate i broj zastupnika u
Hrvatskom saboru. Taj broj se kretao od 3 do maksimalnih 16
zastupnika ostvarenih u koaliciji s SDP-om 2000. godine kada su bili
u vlasti. Na lokalnim izborima uvijek je imala vrlo dobre rezultate
pa su svojedobno 2001. imali čak 8 župana. To su bili HSS-ovi
najbolji izborni rezultati. Vodstvo stranke ovih dana je uzbunila
kolumna Davora Butkovića u Jutarnjem listu koji je napisao: ''Kada
je, pak, riječ o malim do srednjim strankama, poput HSS-a, njihov je
glavni imperativ da fizički prežive izbore''. Vodstvo stranke je na
svojim internetskim stranicama, koje bi i na državnoj i regionalnoj
razini mogle biti puno bolje i modernije, odgovorilo činjenicama:
„Hrvatska seljačka stranka je po broju svojih članova druga
najveća stranka u državi s 50942 člana. HSS, osim 6 zastupnika u
Hrvatskom saboru, ima 3 župana, 11 zamjenika župana, 6
gradonačelnika i 58 načelnika, a sve to zahvaljujući podršci
građana. HSS je na vlasti bez pomoći koalicijskih partnera u čak
28 lokalnih jedinica“.
Ovi podaci govore o vrlo značajnom i nezaobilaznom utjecaju HSS na
političku scenu Hrvatske.
U našoj županiji situacija je vrlo slična kao i na
državnoj razini. Županijski odbor HSS-a ostvarivao je vrlo solidne
rezultate do 2000. godine kada je s političke scene otišao dr.
Josip Čeović, poslije njega je predsjednik Županijskoga odbora
Franjo Pesić koji vodi stranku do 2005. godine. Tada dolazi do
ozbiljnoga raskola u HSS-u. Veliki broj članova Gradskog odbora
napušta stranku i prelazi u Akciju Hrvatske republikanske seljačke
stranke, nezadovoljni radom Zlatka Tomčića i Ljubice Lalić. Na
čelu tih nezadovoljnika nalazila su se dvojica i danas vrlo
aktualnih političara. Boro Grubišić kao predsjednik i Nikica
Stevanović potpredsjednik. Akcija je trebala biti prijelazno
razdoblje do odlaska Tomčića, ali kako i njegov nasljednik nije
prepoznao članove akcije ona je nakon godinu dana (2006. godine)
prestala s radom. Predsjednik Grubišić otišao je u tada udrugu, a
kasnije stranku HDSSB i uz vrlo naporan rad s pravom uspijeva
osvojiti mandat u Hrvatskome saboru. Potpredsjednik Akcije Nikica
Stevanović s preko 700 članova prelazi u HDZ, od kojih se većina
vrlo kratko zadržala u najjačoj hrvatskoj političkoj stranci. Ne
znam koliko je vrijedio ovaj transfer, ali je činjenica da je
nagrada pala jer je već 2008. godine Nikica Stevanović izabran za
predsjednika Gradskoga odbora HDZ-a na kojem mjestu je i danas.
Poslije odlazaka ovih disidenata na scenu stupa Davor
Vlaović. On stabilizira stranku i podmlađuje kadar, ali stranka se
u urbanim dijelovima županije do danas nije oporavila. Vlaović ima
veliko uporište u svojim vrlo kvalitetnim načelnicima općina i to
Pavetić, Kočijašević, Božić, Lovinčić, Karlik, Jurišić dok
Batinić, sudjelujući u aferi „Sibinjske žrtve 2011.“ zbog
sudjelovanja drugih važnijih osoba čini se ipak nanosi minimalnu
političku štetu stranci.
HSS je na županijskoj razini imao vrlo šarolike
rezultate tako da je broj zastupnika u skupštini varirao, ali ostaje
činjenica da su imali veliki i značajan utjecaj na političku
scenu županije. Danas imaju dožupana Davora Vlaovića koji se
ističe modernim pristupom (izvrsna internetska stranica i profil na
facebooku, stalan kontakt s biračkim tijelom) i 6 načelnika općina
(sedmi Ivica Batinić, Sibinj, dao ostavku), 8 zamjenika načelnika i
5 predsjednika općinskih vijeća.
Na sastanku EU - Hrvatskoga zajedničkoga savjetodavnoga
odbora ove godine izneseni su podaci u kojima se govori o stanju u
Hrvatskoj: "47,6 % ukupnog stanovništva živi u ruralnim
područjima, a 52,4 % stanovništva u urbanim područjima. Nedostatak
stalnih prihoda (na selu je tek 5,1 % ukupnog broja zaposlenih),
visoka prosječna dob, niska stopa obrazovanosti, zapuštenost
graditeljskog nasljeđa, nezadovoljavajuća opremljenost osnovnim
uslugama i infrastrukturom te nesređena imovinska situacija
(zemljišni, građevni i ostali posjedi) imaju za posljedicu
zapuštanje ruralnih naselja i gubitak mlađeg i radno sposobnog
stanovništva“.
Ove podatke nisam slučajno odabrao jer oslikavaju
stanje u najvećem dijelu desno orijentiranoga glasačkoga tijela. Na
ovo biračko tijelo računaju u HDZ-u, HSS-u, HDSSB-u i HSP-u sa
svojim inačicama. Dakle, ako žele uspjeh na izborima pod hitno ove
stranke moraju ugraditi u svoje djelovanje duh građanskoga i
okrenuti se gradskom stanovništvu. Pošto većina stanovništva u
slavonskim gradovima ipak ima ruralno porijeklo i u pravilu glasa za
stranke desne političke scene potrebna je hitna modernizacija i
otvaranje stranaka prema širem glasačkom tijelu.
Za
uspjeh na predstojećim izborima nije dovoljno raditi samo za sebe
među članovima svoje stranke nego
se
mora široko djelovati i pokušati svidjeti izbirljivim biračima.
Kako se žargonom običnoga maloga čovjeka kaže: “Mala
bara, puno krokodila“