Lijevo
orijentirana politička scena regije dugi niz godina nije nikako
uspijevala zauzeti poziciju u vlasti koju bi očekivali s obzirom na
vrlo bogatu radničku prošlost i tradiciju velikih socijalistički
orijentiranih imena kao što su Đuro Đaković i Đuro Salaj. Do
Domovinskoga rata Slavonski Brod je imao danas gotovo nevjerojatnih
25.000 radnika, izgrađena naselja za iste, te snažnu industriju.
Uostalom, imali smo i predsjednika Izvršnoga vijeća tadašnje
republike unutar bivše države Antuna Milovića i lidera stranke SDP
(pravni i ideološki slijednika SKH) u modernoj Hrvatskoj Ivicu
Račana. Doprinos Ante Milovića izgradnji Slavonskoga Broda i
Slavonije je, ma koliko ga neki osporavali, neupitan i značajan, a
što se tiče Račana taj je (Bog da mu duši oprosti) zaboravio od
kuda je isti tren kada je otišao u Zagreb. Od cijeloga njegovoga
političkoga djelovanja kao zajednica nismo imali gotovo nikakve
koristi, pa ga u Slavonskom Brodu vrlo malo ljudi doživljava kao
Brođanina.
Danas
možemo reći kako na predstojećim izborima SDP ima veliku šansu
zauzeti vlast. Pored HDZ-a kao lidera desno orijentirane političke
scene, izjedenoga velikim aferama, ali ipak s velikom i kvalitetnom
infrastrukturom, te zasigurno velikim političkim uspjehom
završetkom pregovora s Europskom unijom, SDP se pojavljuje kao nova
snaga i glavni kandidat za preuzimanje vlasti. Izabrani kadar SDP-a
na državnoj razini je koktel starijih jastrebova sa značajnim
političkim utjecajima koji prvenstveno dolaze iz Rijeke i Dalmacije
i koji se smatraju njihovim izbornim temeljem, do novih lavova koje
je odabrao šef stranke Milanović, ali koji nikako da odbace
"mliječne zube". Imaju toliko lošu agresivnu napadačku
politiku koja kod većine građana izaziva osjećaje arogancije i
prepotencije, a nikako političke stranke kojoj treba povjerenje
građana. Po meni, vrlo loši pripremljeni politički nastupi,
nedovoljno argumentirane teze, sveprisutna arogancija, loši odnosi s
javnošću iz dana u dan doprinose sumnji u uspjeh SDP-a na sljedećim
izborima. Prošlotjedni nastupi prvoga čovjeka SDP-a upravo su
potvrda ovih teza. Neargumentirana elaboracija popraćena svađalačkim
tonom koji se probirljivom biračkom tijelu nije mogao svidjeti.
Još kada mu se odgovori istim tonom i argumentima kakvim je on napao
vladajuće, još je žešći. Teško može čelnik jedne stranke za
vladajuće reći, a detaljno narodu ne pojasniti: “Bolje im je da
ništa ne rade i ništa ne potpisuju“. Čovjek je jednostavno
najbolji kada ne nastupa u javnosti.
Na
regionalnoj i lokalnoj razini slika je sasvim drugačija. U Brodsko-
posavskoj županiji SDP je u opoziciji dok u Novoj Gradiški SDP ima
s koalicijskim partnerima većinu u gradskom vijeću i
gradonačelnika. U Slavonskom Brodu SDP je imao oduvijek značajno
biračko tijelo, ali je imao i lidera koji je bio sve, ali nikada
nije bio socijalist. Naravno da je odabir takve karizmatične osobe
bio veliki teret razvoju stranke. Uz ovoga, po nekima dvojbenoga
političara, SDP je imao i jednoga izvrsnoga saborskoga zastupnika i
dugogodišnjega predsjednika županijskoga odbora koji je, čini se
uspješno, doprinosio stabilnosti stranke i amortizirao lošu karizmu
gradskoga vodstva. Osobno mi je žao što ovaj političar više ne
djeluje. Danas je SDP u gradu u vrlo sumnjivoj neprincipijelnoj
crveno-crnoj koaliciji (tehničkoj potpori) u kojoj su definitivno u
defenzivi. Ako su se već odlučili za ovu ideološku opasnu
avanturu, svoju kožu su trebali puno skuplje naplatiti. Činjenica
je, unatoč mladom kadru na gradskoj razini, stranka gotovo da i nema
nikakvu platformu i strategiju. Nemaju razvojnu viziju (ili o njoj ne
pričaju), ali ako je imaju utopljena je u „kalimero“ politici
aktualnoga gradonačelnika koji vješto koristi neiskustvo i
politički avanturizam nedoraslih mu lavića mliječnih zuba. Umjesto
da snažno zatresu političku scenu i svojim idejama, projektima,
programima i zahtjevima prodrmaju gradonačelnika koji ima samo jedan
cilj - ostati na vlasti, oni su se utopili u zadovoljavanju osobnih
ambicija. Na zadnjoj sjednici gradskoga vijeća pokazali su kako se
može biti i oštriji, a za to im je vjerojatno trebala preporuka iz
Zagreba. Sada je valjda došlo vrijeme za distanciranje od
gradonačelnika, a s ovim bi značajnije utjecali na predstojeće
državne izbore, te zadobili povjerenje građana. Ovako se stiče
utisak da je SDP kao i ostale stranke prepun članova kojima
dominiraju oni s izrazitim osobnim ambicijama i vrlo su slična
drugim strankama.
SDP
ima i jednoga sjajnoga načelnika općine koji je pokazao kako SDP
može i u ruralnoj sredini biti vrlo uspješan. Vodeći jednu mikro
zajednicu istaknuo se kao kandidat za važne pozicije u Zagrebu, pa
mu je za malo izmakao i Sabor u vrlo sumnjivom brojanju glasova na
prethodnim izborima. Njegov rad obećava i stvara jedno kvalitetno
okruženje i nadu u bolje sutra. Ipak se čini kako i u ovim
slučajevima ne možemo izdići iznad provincijalizma. Osim
nabrojanoga, SDP ima u Zagrebu iz Slavonskoga Broda vrlo visoko
pozicioniranoga političara koji ima veliku šansu u budućim
eventualnim preslagivanjima vlasti zauzeti onu ministarsku poziciju
o kojoj mi Brođani sanjamo već dvadeset godina. Žalosno bi bilo
ako i on započne svoje političko dokazivanje koristiti kao i većina
drugih koji su otišli u Zagreb prodajući na tržnici nemorala za
svoj osobni napredak sve projekte vezane za Slavoniju. Dobili bi
Brođanina koji zaobilazi Slavonski Brod, a projekti vezeni za
Slavoniju (ako ih uopće imamo) opet će završiti u nekoj
birokratskoj ministarskoj ladici.