Svi mi koji smo
rođeni na obali naše ljepotice Save imamo poseban odnos spram nje.
Iako kroz povijest ponekad život uz nju i nije bio idiličan,
pružila nam je mnoštvo lijepih trenutaka, dala radosti življenja i
nekima omogućavala egzistenciju. Koristimo li je dovoljno i u kojoj
mjeri, rijeka Sava treba biti u našim gospodarskim razvojnim
planovima, pitanje je koje sam si postavio analizirajući prošli
tjedan gradsku Strategiju razvoja gospodarstva.
Naša ljepotica teče
iz pravca zapada prema istoku, a kao takva trebala bi nositi sav
napredak prema nama. Na tom putu čini cijeli niz prekrasnih
meandara, a mi stanovnici koji živimo na njenim obalama ne štedimo
je ispuštajući u nju sve otpadne vode (neki ne samo vode nego i
komunalni otpad) koje proizvedemo kako bi sebi život učinili
ugodnijim.Na njenim obalama ili bolje reći u slivu živi gotovo 6
milijuna stanovnika. Ta se ista rijeka oporavi zahvaljujući svojstvu
samoregeneracije od šokova koje joj mi ljudi uradimo pa u novom
trenutku postane opet ona ista zelena čista rijeka prepuna života.
Na njenim obalama vrlo je izražena biološka različitost tako da
sliv rijeke Save čini jedinstven ekološki sustav bez premca u
Europi. Ta ista Europa, a i Republika Hrvatska je ovo prepoznala i
poduzela mjere kako bi se ovaj sustav adekvatno zaštitio. Najveći
gradovi na obali Save u skoro vrijeme (sljedećih 5 godina) dobit će
sustave pročišćavanja voda tako da će ekološki kapacitet rijeke
porasti. Danas možemo bez imalo bojazni konstatirati kako Savu
možemo koristiti u različite svrhe koje ne utječu na njene
ekosisteme.
Izgradnjom
Luke Slavonski Brod stekli su se preduvjeti za korištenje plovnih
sposobnosti Save. Sava je za Republiku Hrvatsku po svim
pokazateljima plovna od Račinovaca do Siska u klasi III. kategorije
plovnosti. Što to znači, moramo malo objasniti čitateljima
jednostavnim rječnikom. U proteklih 10 godina Sava je bila plovna u
III. kategoriji (
dubina
bila veća od 190 cm i moguća plovidba gazom od 160 cm)
po
cijeloj dužini plovnosti tek 213 dana ili 58,3%, što znači da su
teglenice i šlepovi na Savi stajali preko 150 dana ili 5 mjeseci.
Tijekom ekstremno sušne 2003. godine broj dana plovnosti bio je tek
155. U vrijeme modernih transporta i velike brzine življenja sami
procijenite koliko ima smisla poslati nekakav teret brodom i čekati
ga na odredištu 5 ili 6 mjeseci. Da bi Sava postala plovna u IV.
kategoriji potrebno je u njenom koritu izgraditi preko 200 vodnih
objekata i produbiti korito na nekoliko mjesta. Početni studiju za
izvođenje ovih radnji financira Europska unija u sklopu IPA
projekta, a proces je u tijeku iako je trebao odavno biti završen. U
cijeloj ovoj priči izrade početnih dokumenata za ishođenje
okolišnih i građevnih dozvola sudjeluje Bosna i Hercegovina s kojom
dijelimo dio plovnog puta jer ona je vlasnik vodotoka, a granica ide
maticom rijeke. Dakle, dio nužnih vodnih objekata treba biti na
teritoriju druge države, a oni za njihovu izgradnju trebaju dati
odgovarajuće dozvole i sudjelovati u njihovom financiranju.
Situacija se dramatično usložnjava znajući koliko su kompleksni
unutarnji politički strukturalni odnosi u Bosni i Hercegovini. Kako
danas stvari stoje bojim se da ćemo pričekati na pravu funkciju
Luke Brod i pristajanje ozbiljnijih plovnih objekata koji bi ovom
prostoru donijeli napredak. Po izračunima i studiji mogućnosti
Savske komisije (međudržavno tijelo koje je zaduženo za
upravljanje i održivo korištenje rijeke Save a sastoji se od
predstavnika Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Slovenije) da bi
rijeka Sava i sve intervencije bile isplative njome se mora godišnje
transportirati oko 25.000.000 tona i to se očekuje oko 2025. a danas
se njome transportira tek 500.000 tona (mislim da je i ovaj podatak
napuhan). Uglavnom se prevozi nafta i to iz Ruščice u Sisak, te dok
je bila dozvoljena eksploatacija mineralnih sirovina šljunak i
pijesak. Flota koja prevozi naftu stara je preko 50 godina i
predstavlja pravu ploveću ekološku bombu. O ovome smo pisali dok
sam djelovao kroz Brodsku ekološku udrugu Zemlja BEUZ.
Poseban problem u
prošlosti je stvoren nekontroliranom eksploatacijom šljunka i
pijeska s obje strane rijeke. Na potezu od Klakara do Brčkog brodska
tvrtka MIG je za potrebe Agencije za vode sliva rijeke Save Bosne i
Hercegovine izvela temeljno snimanje dna i korita. Podaci su bili
frapantni. Na mjestima u koritu su napravljeni krateri dubine čak 13
metara dok je vodno lice palo za 80 cm. Dakle, ovim izravnim
invazivnim radnjama izvršen je direktni utjecaj na podzemne vode te
se pojavila prijetnja pada podzemnih voda ispod razine rizosfere
(dubina u zemlji do koje dopire korijenje). Pretpostavlja se kako je
iz korita rijeke Save s obje strane izvađeno preko 30.000.000 m3
šljunka i pijeska koji je uglavnom završio u tijelu hrvatskih
autocesta. Paradoks ovoga dokumentiranja je taj da unatoč izvađenoj
tolikoj količini šljunka i pijeska situacija s plovnosti uopće
nije popravljana, čak se dramatično pogoršala. U koritu je ostao
cijeli niz različitih sprudova koji nisu komercijalno bili
interesantni ovim riječnim gusarima.
Posebnim
mjerama obje države su zabranile eksploataciju šljunka i pijeska
tako da se situacija popravlja zahvaljujući samoregeneraciji rijeke
o kojoj smo već pisali. Tu se pojavljuje novi problem koji dolazi iz
Slovenije. Naime, Slovenija je napravila niz hidroelektrana i
pregradila rijeku na nekoliko mjesta. Ovim potezima je spriječen
dotok sedimenta pa nam ostaju samo bosanske rijeke koje donose
značajne količine
.
Međutim, i u Bosni i Hercegovini je počela značajna eksploatacija
sedimenta, pogotovo na rijeci Vrbas i Bosni tako da je priljev
sedimenta i iz ovih rijeka uvelike smanjen.
I sami vidite koliko
je očuvanje rijeke Save vrlo kompleksno i uvjetovano cijelim nizom
čimbenika. Stoga, očekivati kako će rijeka Sava biti plovna u
sljedećih deset godina više nego što je danas, nije realna, a s
tim i korištenje naše Luke Brod neće imati značajni utjecaj na
gospodarski razvoj Grada Slavonskoga Broda.