Pred nama je burna politička jesen iako ni tijekom
ljeta nije nedostajalo vrlo atraktivnih društveno političkih
događanja. Izbori su pred vratima i svaki malo ozbiljniji političar
traži šansu u političkim pretumbacijama koje nam slijede
prvenstveno na državnoj razini. Svakodnevna paljba iz svih oružja
trese političku scenu, dok u slavonskoj ravnici stoluje prividna
tišina. Čuje se samo tek poneki ratni poklič, a ratne se boje
stidljivo stavljaju na lica. Što se to događa s bojama lica? E, to
je pitanje svih pitanja.
U proteklih dvadeset godina političari su znali često
promijeniti stranku i time doprinijeti raznolikosti i uzbuđenju na
političkoj sceni. Moramo se sjetiti devedesetih godina kada smo puni
entuzijazma krenuli u stvaranje moderne hrvatske države. Velika
većina tadašnjih političara regrutirana je iz redova jedine
političke partije, Saveza komunista Jugoslavije - SKJ. Jedan dio je
dolazio iz zemalja u kojima su demokratski procesi bili dio
svakodnevice dok je jedan dio svoje političke ambicije, koje je
skrivao duboko u sebi, dobio prigodu pokazati. Slična situacija bila
je i u našem okruženju. Polaznici političke škole iz Kumrovca uz
ljude prepune iskrene želje i ljubavi za Hrvatsku činili su tih
dana devedesetih političku scenu Slavonije. Kvaliteta političara
stvaranih u edukativnoj zagorskoj instituciji bila je na zavidnoj
razini, a veći broj aktivnih današnjih političara ima završenu
tu školu.
U to vrijeme šest hrvatskih stranaka dominiralo je
političkom scenom. To su HDZ, SDP, HSLS, HNS, HSP i HSS, dok su
ostali ipak bili regionalnog karaktera, ili nisu pravili zanimljiviji
utjecaj na aktualna politička zbivanja. Kako je vrijeme demokracije
odmicalo tako su se gomilale neostvarene osobne želje, povećavao se
broj političkih poraza, a kod nekih su osobne frustracije prešle
gornju granicu tolerancije. Dolazi do stvaranje cijeloga niza
političkih stranaka bez infrastrukture, ali sve u cilju postizanja
osobnog cilja. Nastajali su DC, AHSS, HB, Liga za Brod, HIP, HDSSB,
HSP-Ante Starčević i mnogi drugi. I Brođani su počeli pokazivati
sve češće osobinu političkih kameleona. Mijenjale su se stranke
kao košulje, tuklo se iz svih oružja protiv dojučerašnjih kolega,
a sve s ciljem biti na vlasti. Opet je na snazi ona teza: Teško je
biti na vlasti, ali teže od ovoga je ne biti u njoj. Zbog ovih
pojava se gubila većina u Gradskom vijeću i Županijskoj skupštini,
ostajalo ili se postajalo gradonačelnikom, dok su neki spretnim
prevrtanjem dospjeli u Sabor. Svi gradonačelnici Grada Slavonskog
Broda u modernoj Hrvatskoj su bili politički kameleoni osim dr. Mate
Vukelića koji je počeo i završio svoju političku karijeru kao
član HDZ-a. Vladimir Jerković (HDZ- HSLS), Jozo Meter (HDZ-HB),čak
je i sadašnji gradonačelnik bio član HDZ-a prije svoga dolaska na
vlast s HSP-om.
Stvoriti političku stranku od utjecaja na državnoj
razini je ogroman posao. Za to treba imati istomišljenike, ljude sa
ambicijom i novcem, te ogroman entuzijazam i viziju. Bez kvalitetne
infrastrukture stranke nemate ozbiljniju šansu trajati na političkoj
pozornici, a stvarati političku infrastrukturu je veliki i skupi
posao. Ipak je većina novih stranaka u stvari „plesala samo jedno
ljeto“. Kako su se pojavili, tako su i nestali, a odmetnuto
članstvo se utopilo ponovo u domicilne ili nove stranke po
različitim cijenama. U odmetništvu pojedinci su sigurno postigli
ograničene osobne ciljeve, kao recimo biti kakav pročelnik,
ravnatelj ili direktor dok je većina iza sebe imala samo gubitke
slobodnoga vremena i materijalne troškove. Samo su rijetki i to
zahvaljujući spletu političkih i sretnih okolnosti ili uz uložen
nadljudski napor i rad uspjeli. U presudnim momentima nemajući
političku viziju za svoj osobni interes jednostavno prodaju sve
članstvo koje ih je u presudnom političkom momentu u njihovoj
disidentnoj namjeri slijedilo. Većina političkih kameleona ipak
kad-tad bude kažnjena i nestanu iz političkoga života.
Na širokoj desnoj strani političke scene najčešće
su se događale ovakve egzibicije, mada i lijeva nije bila operirana
od promjene stranačkih ideala. Unatoč navodnom lošem političkom
imidžu ovih dana svjedočimo pravoj navali političkih kameleona
upravo na HDZ. Svi se žele pod svaku cijenu odjednom vratiti iz
nekih propalih ili nestalih stranaka i biti na „gubitničkoj
sceni“ stranke kojoj redom gotovo svi politički analitičari daju
minimalne izglede na predstojećim izborima. Možete li to zamisliti?
Politički oldtimeri se predstavljaju kao spasitelji i nude svoj
davno izgubljeni imidž u svrhu uspjeha stranke. Napada ih valjda
grižnja savjesti zbog jednom izdanih ideala ili neostvarenih
osobnih ambicija. Zaista simptomatična ilustrativna pojava.
Kvalitetan
i uspješan političar je onaj koji u svakom trenutku donosi ispravnu
odluku. To je često
vrlo
teško jer se dogode situacije da što god odlučite - svakako
griješite. Ali kada u svojim političkim odlukama tri puta za redom
odaberete pogrešno i kada izađete na izbore pa i tamo više puta
izgubite, morate shvatiti kako ste politički antitalent. U ovim
slučajevima ne pomaže niti mijenjanje stranaka, ogroman trud,
kontinuirani politički rad i uložena sredstva jer jednostavno
politika nije za vas. Neki uz ovo pogrešno pomisle kako mogu sve
kupiti novcima. I ovo može biti točno jer je u politici zaista sve
na prodaju, a ona je u stvari najveći mogući biznis. Političke
stranke vam dođu kao dobro uhodana poduzeća gdje se jedino dobro
prodaje magla. Kupci magle smo mi, obični građani, koje demokratski
pozivaju na izbore kako bi odobrili ovakvo stanje. Pošto se naš
lijepi grad i županija nalaze na Savi, magla je kod nas vrlo česta
pojava pa je imamo u izobilju.
Kupujmo hrvatsko!