U
prošlom broju analizirali smo koliko je teško biti na vlasti, a
teže od toga je ne biti u njoj. Ovu političku pojavu trenutno u
našoj županiji konzumira HDZ. Naime, ta stranka s koalicijskim
partnerima je na vlasti u državi i županiji, ali nije u oba grada
koja čine urbanu strukturu regionalne zajednice. Kako to funkcionira
pokušat ćemo analizirati u ovoj kolumni.
Naša
županija ima 158.559 stanovnika, a nešto malo manje od polovice
stanuje u gradovima Slavonskom Brodu i Novoj Gradiški. U oba grada
su gradonačelnici osobe iz stranaka koje su oporba na državnoj
razini. Ne može biti za jednu zajednicu nešto lošije već kada
vam je onaj koji daje mlijeko i brine za vas, maćeha. Još kada
nemaju strategije i programa, onda ste osuđeni na sistematsko
nazadovanje pa čak i na smanjenje broja stanovnika u odnosu na
popis iz 2001...
U
našoj županiji na vlasti je HDZ sa svojim koalicijskim partnerima.
Županija kao regionalna zajednica djeluje vrlo sinkronizirano, a
strukturalno funkcioniranje je kvalitetno. Uostalom, u kadrovskom
smislu u županiji godinama nije bilo nikakve dramatične promjene, a
uposleni kadar spada u kategoriju srednjovječnih, što opet znači u
naponu znanja i snage. Župan osim što dobro i mladoliko izgleda,
čini se kontrolira situaciju i dobro surađuje. Koalicija HDZ, HSS
i HSLS djeluje toliko idilično da se čovjek uplaši, ili možda
ohrabri. Da li je to model kojim se pomire svi stranački i osobni
interesi, te se napor usmjeri k zajedničkom cilju -razvoju? Vrijeme
pokazuje – ima smisla. Potvrda tomu je cijeli niz projekta koje su
županijski čelnici donijeli iz države u našu regionalnu
zajednicu. Od regionalnoga vodovoda pa do cijeloga niza projekata iz
predpristupnih fondova. Upravljati županijom bez gradova je nešto
što dramatično obezvređuje položaj županije i istovremeno
ograničava napore. Rad stranke u Slavonskome Brodu nije niti sličan
onome u županiji iako prdsjednik gradske organizacije izmjenama
predsjednika temeljnih organaka i novim članstvom pokušava
animirati, osvježiti i još više aktivirati ogranke. U gradskom
vijeću stranka je u totalnoj defanzivi pa iako je gotovo najjača
po broju članova vijeća nema nikakav utjecaj na događanja u gradu.
Nedovoljno reagiraju na najvažnije akcije koje vodi grad (koji su u
pravilu vrlo šuplji i donose samo političke poene dok je korist za
zajednicu vrlo upitna). Odabir kadra koji se priprema za izbore nema
u sebi dovoljnu uglednu ili karizmatičnu veličinu. Ali u politici
nikada ništa nije predvidljivo niti se sa sigurnošću može
tvrditi. Na to me podsjeća slučaj izbora ministra Jasena Mesića.
Čovjek je izgubio sve moguće izbore u gradu Zagrebu, a za politički
angažman je dobio nagradu i postao ministar. Svaka sličnost s
lokalnim političarima je slučajna, ali ako netko od njih i bude
ministar trebali bi svi biti sretni. Pouzdano znam kako neki od njih
i imaju takve kvalitete.
Politički
gledano HDZ je stranka koja ima uvjerljivo najbolju i najrazvijeniju
strukturu u cijeloj županiji i nije na regionalnoj razini imala
ozbiljnijih afera, ali su je zato afere iz dana u dan tresle na
državnoj razini.I sve su bile užasno teške i komplicirane s
dugoročnim posljedicama koje ponekad znaju prerasti u političku
prednost. Svi prognoziraju HDZ-u katastrofalne rezultate na
predstojećim izborima, a ja se baš ne slažem s takvim
predviđanjima. Glavnina biračkoga tijela koje po inerciji glasa za
HDZ zanemarila je afere, te ih doživljavaju kao čistku i jačanje
stranke. Dio tijela ne interesiraju afere jer spadaju u stariju
seosku populaciju, pa i oni neće glasovati za neku drugu stranku.
Ono čega se uvijek sjete je utemeljenje Hrvatske kao moderne države
koju stoljećima nismo imali. Međutim, o uspjehu na izborima
odlučuje cijeli niz faktora. Stranka intenzivno radi na pripremama
za izbore, što se vidi po cijelom nizu aktivnosti na svim razinama.
U kojoj mjeri je to dovoljno i da li su afere ozbiljnije načele do
sada vrlo stabilno i čvrsto biračko tijelo, vrijeme će vrlo brzo
pokazati.