Problem sadašnje vlasti nastao je već s objavom prvih izbornih rezultata. HDZ je s istim koalicijskim partnerima kao iz prethodnih izbora, dobio duplo manje vijećnika (šest umjesto dvanaest). Iznenađenje je bilo ogromno. Ogromniji su samo mogli biti ustupci koje je trebalo dati postizbornim koalicijskim partnerima. I dani su.
Vješti politički inženjering spiritus movensa gradske i županijske vlasti, kada kao gubitnik sastavlja dobitničku kombinaciju, nije bio dovoljan. Neki u haremu su tržili više no što im pripada, više no što vrijede pa čak i više no što u age ima. I evo ti krize. Današnje posljedice samo su nuspojave krize. Agonija. Mrcvarenje svih sudionika, a ponajviše njegovog veličanstva, slobodomislećeg građanina. Da doista, što bi on mogao reći, s pravom se pita Posavska Hrvatska. On je jedini koji bi mogao pobijediti bilo koju stranačku vojsku, ako hoće i kada hoće. No, čudni su puti njegovog veličanstva, i treba ih poznavati te potom vrednovati.
Stranke s malom stranačkom vojskom teško da mogu dati političare budućnosti, stoga bi za Posavsku bilo korisnije (kada već navija za N.Stevanovića) lobirati za njegov prelazak u HDZ. Stranka kojoj je prije pripadao, HSS, u svojim najboljim vremenima imala je problema s izbornim pragom od 5%. Danas kada "seljačka opcija" u gradu ne teži više od filigranskih 3,5-4% biračkog tijela, odcijepljena frakcija može računati maksimalno trećinu toga postotka. Sve ostalo je već viđeno. Parafrazirajući reći ću kako si doktor i može dozvoliti nepoznavanje sudbine trinestog praseta, no uvaženi veterinar u tome mora imati dovoljno iskustva. U suprotnom bit će po onome, plesali smo samo jedno ljeto, a gorak okus istrošenosti visit će nad političkom sudbinom "gradskih seljaka" čija je politička karijera u strmoglavoj silaznoj putanji. Teško je riješiti nemoguću situaciju čak i svesrdnim umijećem mogućeg.
HDZ traži od HSP-a nemoguće. Kandidiranje novog gradonačelnika. Koga? HSP slijedom toga također od HDZ-a traži nemoguće. Kandidiranje novih dogradonačelnika. Koga? Tanašnost stranačkih lista koalicijskih partnera slijedom logike otvara prostor jednoj drugoj isto tako mladoj stranci s isto tako brzo odumirućim životnim vijekom, ali s dosta iskusnim i još više ambicioznim kadrom. Oni su jedini, pored već spomenute Akcije, kojima novi izbori nikako ne odgovaraju. Nov raspored karata u postojećoj konstelaciji snaga nikako neće ići bez njih.
Ili HB ponovo na vlast, odnosno u vlast, ili novi izbori. Veća je mgoućnost za novim izborima, jer oni odgovaraju većini stranaka, ponajviše SDP-u i HSP-u koji će zasigurno biti profiteri sadašnje situacije. Novih izbora se ne mora bojati ni HDZ. Naravno uz nekoliko prethodno ispunjenih uvjeta. Prvo se trebaju riješiti predizbornog balasta, marginalnih stranaka koje ionako više štete no što koriste mnogima, a osiboto su nepotrebne velikim strankama. Zatim, mobilizirati stranačku vojsku kao jedinu garanciju izborne pobjede, a s njegovim veličanstvom ostati u dobrim odnosima, uvažavajući ga maksimalno, nastojeći napraviti što više dobrobiti njemu u prilog. On je gospodin koji trza na samo krupnije događaje. Samo veliki ciljevi njega mogu pomaknuti. Ovo ipak nije njegovo vrijeme. Baciti stranačka koplja u trnje i sastaviti najjaču listu, te unatoč prolivenom mlijeku kupiti vrhnje. Vrh pripada samo najvećima. Vrijeme Sanadera treba znati mudro iskoristiti, ako je već vrijeme Tuđmana uzalud potrošeno. S pet vijećnika to ne ide. Naći razumnog postizbornog partnera, koji će pronaći sebe u raspoloživom prostoru i vremenu, koji će znati ravnomjerno davati i uzimati. To može biti HSP i HSLS.
Andrija Čukić