Naslov kao iz udžbenka iz fizike za osnovnu školu, ali veoma primjenjiv u turističkoj ponudi s razglednica šarenog naslova "Pozdrav sa Jadrana". Nekako uvijek kada se ljetno sunce odjavljuje iz kalendara tekuće godine, i uz praznu novčarku ostaju uspomene, dođe vrijeme za svesti račune i vječita dvojba prerezati karticu ili i dalje reskirati. Već tadicijski mi kontinentalci odbrojavamo dane do godišnje godmora i kao da svijet završava na obalama Jadrana, s nestrpljenjem čekamo vrijeme kada ćemo na nekoj pretrpanoj plaži u svitanje zauzeti svoja dva kvadrata ručnikom ostavljenim dok oni s boljim snom još spavaju. Do očaja sigurno, da smo zaslužili svoj dio sunca i bistre slane vode, privremeno, ali samo privremeno gubimo vezu sa stvarnošću. U bilo kojem nevezanom razgovoru o ljetovanju svi su nekako fantastično prošli i gotovo savršeno ljetovali za male novce. Što se razgovor duže protegne, demanti stižu automatikom. Breskve po 40 kn, rajčice 20 i da ne nabrajam sve do kave u kafiću koja cijenom odgovara kao da ju je vlasnik osobno uzgojio u svom vrtu, pa se iz emocionalnih razloga sprema rastati s njom samo uz pravi novčani ekvivalent. Hotelijeri, od kojih je sve manje domaćih, od domaćina su jedino multiplicirali navadu da se za 2 ljetna mjeseca mora kapitalizirati čitava godina. Privatni iznajmljivači soba i apartmana, svi mahom s brojem zvjezdica manje partizanske postrojbe, legalni i ilegalni, gotovo uvijek verbalno nude više od stvarnog. Turistička monokultura stvorena na pohlepi u doba žetve. Potpomognuti oficijelnim sloganom "Mala zemlja za veliki odmor" i politikom vlade o dizanju nivoa turizma, svi se od reda trude astronomskim cijenama protjerati prosječnog domaćeg gosta. Kao po zakonu spojenih posuda, sadržaji turističkih novčarki omamljenih sijestom i mirisom borovine na morskoj obali, sasvim neprimjetno prelijevaju se u kase domaćina. Dodamo li tome učinak tamnih vina, čija je količina u neuporedivom nesrazmjeru s brojem čokota vinove loze, najbolje je prepustiti se bujici i crte povlačiti po povratku. Vina naravno ima i za ponijeti kući i svi se redom zaklinju da su upravo oni preko nekoga došli do lokalno autentičnog kojega im je vlasnik teška srca prodao. Nije ni čudo jer nije mala stvar proizvesti 10 l vina po trsu. Ukratko domaćini kao da se trude poslati Hrvate u Tursku, Grčku, Španjolsku ili Tunis, čija je turistička politika bitno različita, a klimatski uvjeti mnogo povoljniji za dužinu špice turističke sezone. Dozvolite mi primijetiti da su te daleke destinacije čak i vremenski bliže sjetimo li kilometarskih gužvi pred tunelima, naplatnim kućicama, ili nedajbože prometne nesreće. Primjerice, od Broda do slijetanja u zračnu luku Monastir u Tunisu potrebno je manje od 5 sati, a autobusom do turističkog Sussa još pola sata što je zasigurno manje od vremenski napredvidivog putovanja vozilom put Dalmacije. Čak i da se osobno ne držimo nervoznima, putovanje zrakom romantičnije je i ugodnije. Uz hladnu večeru i toplu kavu, za vedra vremena ugodno je s visine pratiti panoramu ispod sebe i sjećati se pionira zrakoplovstva. Financijski to izgleda otprilike da ste ljetovali u hotelu na Sredozemlju, uključujući prijevoz i takse u hotelu s 5 zvjezdica, isto kao na Jadranu s dvije bez prijevoza i izdataka vezanih uz njega. Izvanpansionska potrošnja, koja usput rečeno i nije obvezna imate li uplaćen aranžman, no uobičajena je, više je nego dvostruko manja nego na Jadranu. Ako je primjedba mobilnost, ako ste bez vozila, cijena kilometra taksijem u Tunisu, na primjer, manja je od jedne kune po kilometru i još je podložna cjenjkanju. Obilje lokalnih specijaliteta prava je rapsodija za promjenu od domaćih ćevapa, jer nam jedino to preostaje pročitamo li cijene ribe u restoranima. Svježa japanska riba uspjela je doseći cijenu od nekoliko stotina kuna za kilogram. Tunižani, arapski beduini, ljudi iz pijeska, čija je pomorska prošlost unatoč Sredozemnom moru ravna nuli, uz opremu od 2 čamca i 3 udice istu takvu ribu spremni su u elitnim restoranima prodati za nekoliko puta nižu cijenu, uz stalan zamrznuti smiješak na usnama. Pa i u uvjetima da niste došli po smiješak ipak godi. Kako im more i obala nisu kvalitetno ni za usporediti s Jadranom, kažu da su njihova najveća vrijednost ljudi s čime bih se složio. Nikada nema preporuke, no uvijek vrijedi razmisliti o zakonu spojenih posuda i odluci koliko visoko želite podići novčarku. U fizici što je digniteta više, više će se preliti na drugu stranu.
Davorin Zorko