- Nosila sam rubinu od tkane svile, sve ručno rađeno, a poseban je bio kalut, također od tkane svile sa zlatom krpanim preko kartona i špicom u boji, rozo-bijelim, šlinganim rukom. Rubina je imala podvez sa zlatom krpanim rukom preko kartona. Spremila sam se na kirvaj u Gornje Andrijevce, imala sam u ruci molitvenik i očenaše, krunicu, i ćilimak da u crkvi mogu kleknuti da se rubina ne bi oštetila. Oko vrata sam imala grozd pravih dukata anđelaša, a dukate sam imala i u ušima i na ruci. Glava mi je bila počešljana u djevojačku kiku, sa svake strane sam imala po šest coknova ukrašenih smiljem, a i iza ušiju sam imala kitice smilja i bila sam oko kike zakitita cvijećem - ovako je sedamnaestogodišnja Marija Rubilović iz Sibinja opisala nošnju u kojoj je izabrana za najgizdaviju Šokicu na ovogodišnjem Aura Festu Požega.
Diku krase kuće i zidine, mene mladu svilene rubine
Nošnja kojom se predstavila stara je 80-ak godina: - Ovo je bio moj prvi izbor i nisam očekivala nagradu, tako da sam baš išla opušteno i zaista sam bila iznenađena kad su me prozvali da sam pobjednica. Najviše sam htjela ispuniti želju roditelja i prijatelja iz KUD-a da pokažem našu robu. Nosila sam rubinu obitelji Krpan iz Gornjih Andrijevaca, odakle je i moj tata. Nošnja je stvarno posebna, zadivila je sve, nije nošena 30 godina i baš sam bila ponosna što mogu pokazati tu našu ljepotu. Pred komisijom sam morala opisati nošnju, a kad sam rekla da je to zadnja curina kitnja i kad je u toj rubini zna se da je cura za udaju, pitali su me nije li plišana suknja zadnja. Na to sam odgovorila: "Kod nas cure nisu ni došle do plišane suknje već su bile udane. Moja prabaka se udala sa 15, mogu i ja 17." Ostavila sam ih bez teksta, shvatili su da znam sve o nošnji, a to je možda i bilo presudno kod izbora. Na kraju sam otpjevala i bećarac: "Diku krase kuće i zidine, mene mladu svilene rubine."
Dobro je znano da se u svečanu slavonsku nošnju cura sprema satima, a toliko je trajalo i Marijino spremanje: - Sat i pol su me za ovaj izbor spremali mama i čika Ivo Matković iz Starog Slatinika. Spremali su me u Požegi jer se u toj robi ne sjedi, na nju se jako mora paziti, ne smije pokisnuti, a ako počne kiša, samo se rubina prebaci preko glave. Nosila sam dukate teta Vere Špehar iz Završja, a coknala me teta Manda Pavelić iz Brodskog Varoša i coknanje je trajalo oko dva sata.
Nagrada i na državnom natjecanju u izradi etno frizura
Marija je učenica trećeg razreda Obrtničko-tehničke škole, smjer frizer i rado uči i coknati, plesti kiku, želi da etno frizure ne budu zaboravljene, a da je u tome uspješna govori i to što je prošli vikend na državnom natjecanju "Etno frizura Hrvatske" u sklopu Vinkovačkih jeseni osvojila drugo mjesto.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)