- Mi smo mama i kći, Đurđica i Vedrana, vama poznatije kao Dada i Dunda. Mi smo velike kreativke i apsolutno sve same radimo, jer ovo nije posao, ovo je život, ostvarenje snova i nešto najljepše što ti se može dogoditi u životu - ovako je na društvenim mrežama Vedrana Jurišinac predstavila sebe i svoju mamu Đurđicu Jurković Jurišinac i u te dvije rečenice rekla je sve o njihovom poslu.
Krojenje i šivanje koji joj je bio hobi Vedrana je prije dvije godine otvarajući obrt pretvorila u zanimanje i svoj posao.
Odmalena stvara
- Odmalena nešto stvaram, mama me uvukla u svijet kreativnosti odmalena. Zapravo sam jedva čekala da naučim šivati jer sam cijeli život gledala mamu i baku kako one stvaraju, šivaju si odjeću. Jedva sam čekala da dođe red i na mene. Dugi niz godina krojenjem i šivanjem sam se bavila kao hobijem, a radila sam većinom u prodaji i zaključila sam da je moj hobi ipak prevelika ljubav i želim to raditi i uložiti svu svoju energiju u taj hobi. Dala sam otkaz i otvorila obrt - priča Vedrana.
Mama Đurđica sjeća se da si je Vedrana kao trinaestogodišnjakinja sašila prve hlače: - Uvijek je ona kad bi nešto htjela napraviti, voljela to sama i nikome nije govorila. Kod kuće je uvijek bila hrpa materijala, metraže, ona je znala gdje to stoji i jednom kad smo mi otišli u brdo, uzela je crveni karirani materijal i sašila hlače. Skrojila ih je po drugim hlačama, iako je baka bila kod kuće nije nju htjela pitati, sama je htjela napraviti i ona je te hlače nosila.
U njihovoj obitelji su sve žene znale šivati, a o Vedraninoj baki, sada pokojnoj, Mariji Jurković i mami Đurđici Posavska Hrvatska je pisala 2012. godine. Tada je baka Marija izjavila: - Moja majka je bila krojačica, a tu kreativnu crtu su, valjda, naslijedili ženski potomci u obitelji. I ja odlično šijem, kao i moja kći Đurđica, ali i njena kći, moja unuka Vedrana.
Mama Đurđica se nakon napornog rada u svom odvjetničkom uredu najbolje odmarala za šivaćom mašinom, a torbe koje je šivala od dotrajalih slavonskih ponjava, pohabanih ručnih radova bile su zapažene. Tako je sve i krenulo i nastalo ime njihovog brenda Dada i Dunda.
- Htjela sam neko tradicionalno, hrvatsko ime, da je povezano s nama. Slučajno sam naišla na ime Dada i Dunda koje su u staroslavenskoj mitologiji sestre, Dada je bila vrijedna, Dunda lijena sestra. Mama je izrađivala torbe, ja sam ih nosila, ona je vrijedna, ja sam lijena i to nam je "sjelo". Nadopunjujemo se, iako što se krojenja tiče mama je tu puno bolja od mene, ja još uvijek kaskam za njom - skromno kaže Vedrana.
Nakon torbi počele su šivati haljine, kapute, za Božić su priredile i pregače, koje su se pokazale kao odličan poklon, u ponudu su uvele i "gaće" koje su onda dobile i prijatelja, gornji dio, od ove godine izrađuju i topiće, a sve je nadahnuto slavonskim ručnim radom, odnosno dijelovi ručnog rada su ušiveni, ukrojeni u njihove modele.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)