- I baka Manda i mama Kata učile su me od djetinjstva ručni rad. Većinom smo vezle, a mama je puno tkala likom. Bila je tada kućna radinost u Slavonskom Brodu kojima smo pravili miljetiće i torbe od lika, čak smo i košare pravili. Svi smo radili, i braća i sestre, svi smo morali pomagati – prisjeća se Mandica Grgurević svog djetinjstva u Slavonskom Kobašu.
No i kad se udala u Stari Slatinik nastavila je raditi ručni rad: - Od ručnog rada svega radim, i vezem i heklam i štikam, radim i zlatovez i decoupage. I kćer Dunja je naučila heklati i vesti, samo što nema vremena.
Ističe kako joj je drago što se ponovno cijeni ručni rad, što su potaknule udruge, a i sama je članica Udruge „Spretne ruke” i Pučke pjevačke skupine „Veseli Slatinčani”.
- Kad smo osnovali udrugu 2007. godine svi smo bili pri Zavičajnom društvu u Starom Slatiniku i onda smo se na nagovor pokojnog Marka Lovinčića razdvojili, pjevačka skupina i zlatovezilje. U Udruzi Spretne ruke Jelena Dudrak nas je učila raditi zlatovez, koji jedino nismo znale jer se to baš i nije radilo, a obnovilo se posljednjih godina.
Štikanje je, također, tehnika koja se rijetko danas radi, a tako se izrađuju slavonske vezenke. - Radi se specijalnom iglom, nabavljali smo ju iz Njemačke i štikanje je teško raditi, jer se iglom svaki ubod konca mora gusto raditi, pa ruka zaboli.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)