Ivan Ilišević profesor je geografije i povijesti i radi u Osnovnoj školi „Đuro Pilar” u Slavonskom Brodu, a u slobodno vrijeme izrađuje slavonske kožuške s ogledalima, čime je na neki način nastavio obiteljsku tradiciju.
- Zapravo je to djelomično prekinuta tradicija, pa sam ju ja obnovio. Rodom sam iz Babine Grede i moj djed Ivan je pričao kako su preci po njegovoj mami porijeklom Nijemci i kada su došli na prostor Austro-Ugarske svih petero braće su bili obrtnici, jedan je bio saler (pravi užad), ostali bačvar, kolar, kabaničar i kožusar. Kad je drugi svjetski rat završio, dio obitelji je otišao u Njemačku, drugi su završili u logoru, a prabaka je bila Njemica udana u u šokačku kuću, pa nisu imali problema i ostali su tu. Sasvim slučajno sam prije 15-ak godina počeo izrađivati kožušak. Supruga Ana i ja smo počeli plesati u KUD-u u Malom Parizu, u to sam vrijeme radio u školi u Sibinju i dobio sam stari kožušak. I na temelju njega sam malo-pomalo počeo i napravio sebi, svojim kćerima i svojoj supruzi – prisjeća se Ivan,
Otac je tri kćeri, Katarina je osmi razred, Lucija peti, a najmlađa Iva ima četiri i pol godine.
Upravo nas je Katarina sa svojom novinarskom skupinom u Osnovnoj školi „Ivana Brlić-Mažuranić” pripremajući radijsku emisiju za Lidrano, koja je i poslana na državno natjecanje, upoznala s ovim očevim nesvakidašnjim hobijem.
Ivan je izradu kožuha učio sam: - Prvi kožušak koji sam napravio htio sam baciti, ali supruga nije dala. Taj prvi nikada ne pokazujem jer puno lošije izgleda od ovih koje sam kasnije napravio. Na internetu nema ništa o izradi kožušaka, nego sam gledao one koje sam imao otprije, pa bih probao i onda što ne valja na jednom, na drugom malo popravim.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)