- Uvik bi se na čijalu skupilo puno žena, za velikom trpezom bude po 20 žena koje čiju perje, pričaje i pjevaju. Peć se naloži u sobi jer bude ladno i tu se žene skupe, a muški sjede u kuhinje. Čijala su se održavala u kući ´ko je imao cure, ja sam imala dvije cure, spremali smo doljnje perine i gornje perine velike za pokrivanje i svakoj po šest jastuka - priča devedesetogodišnja Kata Katalinić iz Bickog Sela.
Kako se ovaj običaj ne bi zaboravio UKUD "Biđani" Bicko selo prošloga je tjedna organizirao čijalo. I dok su žene čijale guščje perje uz pjesmu, muški su za drugim stolom pijuckali rakijicu, pričali, a djeca su se igrala već zaboravljenih, starih igara.
Djevojčice su se igrala s krpenim i lutkicama napravljenim od kukuružnjaka.
- Igramo se s lutkicama, a kod kuće se rijetko s njima igram, ali se igramo zajedno vani. Plešem u folkloru, a još više volim pjevati - kaže šestogodišnja Eva Popko. Njena seka Korina isto ide na folklor: - Baš je zabavno igrati se s ovim lutkicama, meni je moja prabaka Janja Blažević napravila tri lutke od krpica i još su mi ljepše od onih u trgovini.
Dječaci su se natjecali u društvenoj igri svojih predaka, mlinu, a od ajdamaka su gradili bunar.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)