Iza brenda pod nazivom "Lutke by Mila" stoji Brođanka Milica Marjanović. Prije dvije i pol godine ona je, želeći svojoj nećakinji pokloniti nešto posebno, drugačije, počela izrađivati krpene lutke za koje zahvaljujući društvenim mrežama, ali i zadovoljnim malim, pa i velikim, vlasnicima danas znaju mnogi.
Krpene lutke, ručno rađene
- Najprije sam počela praviti lutkice od čarapa, ali to mi se činilo prejednostavno i onda sam počela istraživati na internetu kako se lutke izrađuju, od kojih materijala, što je sve važno pri izradi jer su namijenjene djeci. Najprije sam iskoristila materijale koje sam imala, a sve sam šivala ručno jer nisam imala šivaću mašinu. Tražila sam shemu prema kojoj ću krojiti tijelo lutke, kupovala sam knjige sa shemama, crtala ih sama, prilagođavala. Najteže mi je bilo napraviti lice, jer nisam baš nadarena za crtanje, a htjela sam da lutke imaju lijepo lice. Oči, nos i usta nacrtam olovkom i izvezem koncem jer su lutke krpene i mogu se prati, pa da se boja ne razlije. Teško je bilo naći
kvalitetan materijal, da ne pukne kad ga probodem iglom. Svašta se u početku događalo, puno sam lutki oparala, pokvarila materijala, ali nisam odustajala. I inače sam uporna, ali ovo me baš "držalo" i dok nisam napravila lutku kako sam zamislila, nisam se smirila. Oduševljenje kod djece me potaknulo da ustrajem i nastavim - priča Milica.
Prisjeća se kako su ju materijalima u početku opskrbljivale prijateljice, rođaci. Napominje da je materijal za tijelo jako skup, mora biti čvrst, boje kože i takav američki materijal nabavljala je u jednoj trgovini kod Zagreba, ali ga više nema. Sada nabavlja od domaćih proizvođača tkaninu žuticu, nešto materijala preko interneta, koristi antialergijsko punjenje, a vunu za kosu kupuje kod Ivana na "pijaci".
- Kad sam krenula u sve to, a i danas, imam izuzetnu podršku svojih najbližih. Moja mama, tete, sestrična su mi odmah priskočile pomoći oko šivanja šivaćom "mašinom". Nisam ja baš bila neka za šivanje, mama me dok sam bila djevojka naučila vesti i sjećam se da mi je to bila muka, znala sam nešto pokrpati kad je trebalo, zašiti dugme, a šivaću mašinu nisam taknula 25 godina. Kad je potražnja za lutkama krenula, kupila sam polovnu šivaću mašinu, ali njome šijem tijelo i haljine, sve ostalo i dalje šijem ručno. Kći Tena mi pomaže oko punjenja lutaka, sin Stjepan bira vunu za kosu, suprug Alen je zadužen za otpremu paketa i dostavu, a mama Ana hekla cvjetiće za ukrase na haljinicama.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)