Sedamdesetogodišnja Kata Kuzmić iz Oriovca oduvijek voli i radi ručni rad. Učila je još kao djevojčica, a i danas šlinga i hekla.
- I sinu i kćeri sam svega naspremala, ali oni baš i ne vole, ne stavljaju ručni rad. Ja uvijek u kući imam sve pod ručnim radom, svaki da mi je normalno da stoji ručni rad na namještaju, nije da redim za nekoga, nego za sebe – priča s osmijehom.
Rođena u Lovčiću gdje i živjela do prije 30 godina, uvijek se rado vraća u svoje rodno selo: - Svaki tjedan smo u Lovčiću, održavamo dvorište, našu kuću, a tu imam i bašču. Volim tu doći.
Zajedno sa svojom obitelji svake godine ugoste i sudionike manifestacije Stopa svetog Martina, ukrasi kuću tkanim ponjavama, šlinganim peškirima, hekalnim miljetima, necanim jastucima i asperagusom, cvijetom kojeg je prije svaka slavonska kuća imala.
U vazi na stolu zamijetili smo heklane suncokrete: - Ja sam ih naheklala, najprije ide krug, pa onda okolo, a listove na njih prekrpam. Uz suncokrete naheklala sam i makove. Toliko volim suncokrete, da sam ih odlučila sama napraviti, smislila kako ih naheklati da ih uvijek imam u vazi.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)