- U Đakovo sam nedavno išao po ozlijeđene sove, a u Marino Selo kod Novske po dva ozlijeđena orla. Oni su u zraku zakačili nogama jedan drugoga, tipično su agresivni kad je vrijeme parenja, pa su padajući čovjeku polupali krov i pali u kuću. Dovezao sam ih kući, a nakon što se oporave vraćamo ih u prirodi i naše je pravilo da životinje vratimo odande odakle smo ih dobili - priča nam Mirko Milec koji zajedno sa suprugom Baricom vodi Centar za zbrinjavanje zaštićenih životinja u Ruščici. Životinje su supružnici Milec počeli udomljavati iz ljubavi, a onda se to toliko proširilo da su postali zoološki vrt i od 2005. godine jedini azil i za krupnije životinje.
U Centar im se dovoze ili oni idu sami po ozlijeđene, stradale životinje, ali i one koje su zaplijenili carinici na granici jer su zakonom strogo zaštićene vrste, a mnoge su bile namijenjene za šverc. Budući da jedini imaju mogućnost prihvata krupnih životinja mnoge su dovezene kod njih kad se zatvarao splitski zoološki vrt.
Dok krećemo u razgledavanje Mirko svakoj životinji uputi lijepu riječ, za svaku zna što voli, kako se ponaša, poziva ih da se glasaju, a i životinje njega prepoznaju. Prvi su burmanski pitoni, albino i crni, od kojih se koža naježi, ali Mirko ulazi u terarij jer kaže da su bezopasni kad su siti: "Ali kad je vrijeme za jelo, mjeri vas!". Mirko stoga ipak dva puta provjerava je li zaključao terarij. Jedna velika zmija zaplijenjena je na granici u Iloku u koferu među košuljama dok je još bila mladunče. Majmuni znaju posjetiteljima oduzeti fotoaparate, mobitele, ali na ulazu i stoji obavijest posjetiteljima da čuvaju vlastite stvari, a crni makaki nas je zašpricao kamenčićima kad smo zastali. Čim smo se približili emui su odmah stali u obrambeni stav jer, kako pojašnjava Mirko, imaju mladunče i tako ga štite. Puno je je mladunčadi u ovom zoološkom, a najponosniji su na mladunče bjeloglavog supa. - Iznenadilo nas je što se izlegao jer su to strašno osjetljive ptice i u prirodi se teško legu, samo jedno jaje godišnje izleže, a i inače ih je jako malo, ima ih samo na Cresu i Mljetu. Kod nas su četiri godine, stari ne mogu letjeti, oni ostaju na trajnoj skrbi kod nas, a mladunče planiramo vratiti u prirodu, na Cres, ali dobit će GPS kako bi ga se moglo pratiti snalazi li se, jer će njega podivljavavati - kaže pomalo zabrinuto Mirko.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske!)