Običavamo razgovarati s obrtnikom dok radi svoj posao, a ovaj razgovor doveo je do toga da smo ogladnjeli. Naime, iz palačinkarnice "Crêps" u vlasništvu majke i sina, Marine i Ivana Ostopanja, na slavonskobrodskom Trgu Stjepana Miletića već se s vrata osjeti miris toplih palačinki. S marmeladom; keksom i čokoladom; bijelom i tamnom čokoladom i kokosom; Nutellom, keksom i bananom, sladoledom, bijelom ili čokoladom s lješnjacima... uz deset "gotovih" možete složiti i palačinku po svom ukusu. Ako ste više za vafle, možete birati između sedam slatkih varijanti. Na skijanju se uglavnom jedu germ knedle, a u Crêpsu se mogu dobiti u umaku od vanilije te s makom ili cimetom. Za one koji znaju da palačinke nisu samo desert, u ponudi je pet vrsta slanih palačinki sa šunkom, pilećom šunkom, kulinom, sirom i umacima. Gosti mogu uživati u pogledu na park s obzirom na to da lokal, otvoren prije tri i pol mjeseca, ima terasu koju je sam izradio Ivanov otac Ladislav.
- Sin i ja krenuli smo u posao kroz program samozapošljavanja nakon što smo oboje bili prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje. Oboje smo zadovoljili kriterije i dobili sredstva, koja su jako veliki poticaj za mlade obrtnike i početak njihovog poslovanja - istaknula je Marina i dodala da su zadovoljni poslom.
- S majkom sam otvorio palačinkarnicu, koja nije prva, ali je sada jedina u gradu. Po struci sam kuhar, naknadno sam završio i za hotelijersko-turističkog tehničara. Imam završen tečaj za barmena, a diplomirani sam sportski menadžer. Četiri godine radio sam u hotelu s četiri zvjezdice u Austriji. Nakon zadovoljenja novcem težio sam tome da se vratim, otvorim nešto svoje i postanem samostalan. Ondje gdje sam radio, odnosno u ugostiteljstvu, od 15. prosinca do nakon Uskrsnog ponedjeljka nisam mogao ići kući, a nakon mjesec dana pauze od 15. svibnja do početka studenoga opet ne bih imao slobodno - kaže tridesetogodišnji Ivan. Razmišljao je o povratku u Austriju nakon fakulteta, ali pomislio je da kod kuće "nije sve tako crno" i odlučio otvoriti "Crêps".
- U ovom gradu i državi potrebno je samo ljudima ponuditi nešto novo, zanimljivo i čega nema, što bi, ako se vodi računa o kvaliteti, moglo zaživjeti. Takva su bila moja razmišljanja, a s obzirom na to da je mama zbog zdravstvenih razloga prestala raditi na prijašnjem radnom mjestu htio sam obrtom i nju vratiti u svakodnevicu jer čitav život radi s ljudima i voli ih. I ja sam htio početi raditi jer nisam osoba koja može biti na jednom mjestu i ništa ne raditi - objašnjava Ivan i dodaje kako su zasad zadovoljni palačinkarnicom u kojoj je osim njih dvoje zaposlena i jedna studentica na četiri sata, a planiraju zaposliti još studenata ako posao to bude zahtijevao.
Tajna je u finesama
- Zasad radimo samo od 16.30 sati, no radit ćemo od 10 do 14 sati i od 16.30 do ponoći. Trenutačno su mladi klijenti oni koji nam najviše dolaze. Nekako je njima najviše odgovaralo radno vrijeme jer su, tijekom ljeta i vrućina, izlazili u grad poslijepodne - ističe Ivan. Klijenti palačinkarnice najviše vole slatke palačinke jer među građanima prevladava mišljenje da one mogu biti samo slatke, no kad probaju slane onda naruče po jednu od obje vrste.
- Knedle nisu toliko popularne; građani koji su bili na Adventu u Zagrebu i na skijanju u Austriji znaju o čemu se radi. Vafli su također nepoznanica, ali mislimo da je to zato što su vafli zapravo zimski proizvodi, pa očekujemo da će njihova prodaja ići onako kako smo zamislili u vrijeme Adventa - priča Ivan dok peče palačinke koje zapravo ne može jesti. Naime, uslijed zdravstvenih problema i nakon testa intolerancije na hranu uspostavilo se da, između ostaloga, ne podnosi brašno, mlijeko, jaja, cimet te bijeli šećer.
- Uhvatio sam se bezglutenske prehrane i shvatio da je to "prva liga" zato što se osjećam jako dobro. Ne držim se toga sto posto jer je i nekakvo drugačije brašno opet mješavina nečega, ali šećer strogo izbjegavam i svima bih preporučio da izbace slatkiše iz prehrane. Planiram u palačinkarnici ponuditi bezglutenske palačinke, a ako ta ponuda zaživi bit će to isključivo uz prednarudžbu jer nije isplativo svaki dan praviti smjesu za takve palačinke s obzirom na to da ih se puno ne proda. Problem nije smjesa koja će biti bez glutena ili laktoze; za to mogu jamčiti, ali ne i za "tuđe" sastojke u kojima ima aditiva i konzervansa - pojašnjava Ivan. Tijesto za palačinke, po Ivanovoj narudžbi, radi austrijska tvrtka specijalizirana za pekarske proizvode, a za vafle tvrtka iz Rijeke. Tajnih sastojaka u njima nema, stvar je samo u omjeru, no tajna je doslovno u minutama i brzini mješanja te vremenu "ležanja" smjese. O palačinkarnici se nije moglo puno čitati jer, dodaje, stigao je aparat za vafle, a čekaju se najloni kako bi terasa bila zatvorena i time izgled lokala dovršen. Kad je u pitanju dostava Ivan ističe kako o dostavi trenutačno ne razmišlja; građani mogu naručiti palačinke putem mobitela ili Facebook stranice i doći po narudžbu, a palačinke mogu vidjeti na Instagramu. Obrt će sudjelovati u humanitarnom malonogometnom turniru Studentskog zbora u listopadu, a u planu je i predstavljanje palačinkarnice na Katarinskom sajmu. Poticaj za otvorenje palačinkarnice Ivanu je bilo iskustvo rada u Austriji jer, kako ističe, ondje si nitko ne dopušta pogrešku ili smanjenje kvalitete rada s obzirom na to da imaju dugogodišnje goste. Komentari njegovih prijatelja na otvorenje vlastitog objekta bili su pozitivni, a i posao je lakši kad ga dijeli s majkom.
- Puno je lakše, jer znaš s kim radiš. Znaš kako će se ta osoba ponašati, ne morate je tjerati da radi i objašnjavati što treba učiniti. Svi želimo isto i mislim da je to puno lakše nego doći u sredinu u kojoj se morate prilagoditi drugima - zaključuje Ivan.