Valentina Baričević krojački obrt otvorila je 2009. godine, u početku se nalazio u Zrinskoj ulici, a posljednjih nekoliko godina krojački slaon "Lauticia" je u Ulici Matije Mesića 62 u Slavonskom Brodu.
- Nakon nekoliko godina rada u krojačkom salonu, odlučila sam se osamostaliti i otvorila sam obrt. Tada nije bilo nikakvih sredstava za samozapošljavanje, otvaranje obrta i morala sam uložiti vlastita sredstva i za kupnju šivaćih strojeva, glačala, kao i za opremanje prostora, a kako smo u unajmljenom lokalu i za zakup. Sredstva za samozapošljavanje koja danas obrtnici pri otvaranju obrta mogu ostvariti su zaista vrijedna i puno pomažu u samom početku - kaže Valentina.
Neko vrijeme Valentina je radila sama, poslije je zaposlila još jednu djelatnicu, a kako se posao razvijao bilo ih je jedno vrijeme četiri u salonu. Danas ima samo jednu radnicu, ali razlog nije nedostatak posla. I sami smo se u to uvjerili, jer dok smo razgovarali stalno je netko ulazio u salon.
- Budući da je manji prostor u salonu, bila je gužva, nismo sve četiri mogle raditi, onda su se dvije kolegice odvojile i otvorile vlastiti obrt. Posla ima uvijek. No, kad smo bile nas četiri u salonu, onda smo i šivale odjeću, a sada smo se bazirale na prepravke. Šivanje oduzima dosta vremena, a potreba za prepravcima ima jako puno. Konfekcija je sada jako jeftina, pa je mnogima i skupo šivanje odjeće, ali svi oni koji si ne mogu naći odgovarajuću veličinu dolaze u krojačke salone - napominje Valentina.
Sve se može prepraviti
Mnogi pitaju, a i mi smo, što se prepravlja: - Kad je odjeća u pitanju prepravlja se sve, a pod tim se podrazumijeva skraćivanje, sužavanje, proširivanje, ali jako puno prepravljamo staru odjeću. Žene znaju donijeti staru haljinu svoje bake ili kaput, žele ju prilagoditi svojim mjerama, ali i malo osuvremeniti nekim dodatkom i nekom izmjenom. Obično dođu s idejom što bi i kako, a onda im sugeriramo što bi bilo najbolje i što se uopće može izvesti što i prihvate. Prepraviti se može sve, mnogi se začude što se prepravkom može napraviti i dobiti. Znali su nam reći kad im spasimo nešto što je bilo poderano, da smo to tako dobro napravili da će nešto namjerno poderati kako bi opet dobiti nešto tako. Ljudi kad ne znaju što bi, kad nemaju rješenje, dođu kod nas i uvijek se uspijemo dogovoriti i napraviti da budu zadovoljni. Jednoj djevojci koja ima papigu aru šivali smo postolje da joj može stajati na ramenu. Jendom zmajaru koji ide na natjecanja smo radili zmaja, on nam je donio nacrte, onda smo odradili krojački dio, a on je dalje modelirao. Kad su prepravci u pitanju, tu stvarno bude i neobičnih zahtjeva. To zaista predstavlja izazov, tako nastaje sasvim novi odjevni predmet i to baš volim raditi.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)