Tijekom vožnje autocestom često na stupovima ograde možemo vidjeti neugledne ptičurine kako promatraju mogući plijen. Većina od nas nije sigurna o kojoj se vrsti ptice radi, a mnogi su spremni okladiti se kako je u pitanju "orao". Međutim, riječ je o škanjcu, ptici koja je "mala beba" u odnosu na pravog orla. A da u Slavoniji zaista obitavaju orlovi, potvrdila je i nedavno provedena inventarizacija orla štekavca, koju je uz potporu Ministarstva kulture provela Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Brodsko-posavske županije.
- Orao štekavac u našim krajevima je nastanjen u prisavskim poplavnim šumama hrasta lužnjaka. Gotovo sva naša zaštićena područja kojima upravlja Ustanova nalaze se u neposrednoj blizini Save ili pod njenim indirektnim utjecajem i upravo su to staništa orla. Najčešće se gnijezdi u blizini velikih vodenih površina, jezera, rijeka, velikih ribnjaka... Unatoč spomenutim prirodnim vrijednostima, područje naše županije nije dovoljno istraženo, nedostaju točni podaci o vrstama i njihovoj rasprostranjenosti pa je prioritet Ustanove inventarizacija vrsta (svojti) na našem području, pri čemu dajemo prednost ugroženim svojtama, među koje ubrajamo i orla štekavca - rekao nam je Mario Pavičić, ravnatelj Javne ustanove. Pavičić ističe da je štekavac gorostasna ptica koja se može vidjeti kako krstari iznad Save i njenih šuma oko Oprisavaca, Kaniže sve do šuma Stare Gradiške, a prigodom inventarizacije zabilježene su i mnogobrojne zanimljivosti: u gnijezdima i oko njih nalazili su i kosti domaćih mačaka! Štekavac često svoju prehranu nadopunjuje i strvinom, najčešće uginulim ribama, stoga je veoma koristan čistač staništa. - Sva gnijezda su pronađena u starim šumama hrasta lužnjaka, promjer gnijezda je do 180 cm, a kako ga orao godinama nadograđuje, može biti visoko i preko 2 metra, dok udubljenje u unutrašnjosti može izositi oko 80 cm u koje polaže do 3 jaja. Ponekad jedan te isti par može imati i tri gnijezda na različitim lokacijama, stoga broj gnijezda može zavarati u procjeni populacije - ističe Pavičić.
Na gnijezdima naizmjenično sjede ženka i mužjak (ženka duže) tijekom veljače i ožujka, oko 38 dana. Ptići su veoma proždrljivi i brzo rastu tako da nakon 70 dana, već sredinom lipnja, izlijeću iz gnjezda. Ponekad jači baca slabijeg iz gnijezda prije polijetanja, vjerojatno zbog nedostatka hrane jer mladi puno jedu i najčešće su teži od roditelja.
U sklopu Projekta inventarizacije i zaštite štekavca (haliaeetus albicilla) i crne rode (ciconia nigra) u Brodsko-posavskoj županiji tijekom ove godine djelatnici Javne ustanove u suradnji s Hrvatskim šumama, Upravom šuma-podružnica Nova Gradiška i Lovačkim savezom Brodsko-posavske županije GPS-om locirali su 10 gnijezda štekavca. Nakon toga je obavljeno prstenovanje mladih štekavaca, a prstenovao ih je ornitolog Tibor Mikuška u suradnji s djelatnicima Javne ustanove, ornitolozima Mirkom Šetinom i Nenadom Šetinom te alpinistima i znanstvenicima iz Mađarske. Sam postupak prstenovanja je izuzetno zahtijevan i nimalo bezopasan, no sve je prošlo u najboljem redu.
Orao Štekavac (haliaetus albicilla L.) najveći orao Europe, rasprostranjen je i izvan njenih granica sve do Kamčatke na krajnjem istoku azijskog kontinenta do hladnog Grenlanda na zapadu. Strogo je zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj. Raspon krila mu je do 2,50 m, ženka je nešto veća od mužjaka. Veličina mu je (dužina od kljuna do repa) 70 - 90 cm. Vrlo je lagan u odnosu na veličinu, svega 6 - 6,5 kg. U prirodi može doživjeti starost do 36 godina, a prosječno trajanje života je 11,2 godine. Mlada ptica je tamnijeg perja bez karakterističnog bijelog repa. Skiće se do pete godine kada kao znak spolne zrelosti dobiva bijeli rep, zbog kojega ga još i nazivamo orao bjelorepan.