Pokretni zabavni park kao obrt obitelj Karešin otvorila je 2007. godine, a u tom su se poslu, kako kažu, našli slučajno.
- Po struci sam autolimar i autolakirer i održavao sam i farbao lunaparkove. Dogodila se situacija da gazde, vlasnici, nisu imali dovoljno novaca za platiti moj rad, dug se vukao godinama i onda su mi ponudili da uzmem dio zabavnog parka. Dovezao sam tako iz Zagreba u Brod ringišpil i nisam znao kuda ću s njim, kako ga sastaviti. No, kad smo ga prvi put smontirali, poslije više nije bilo problema. Nismo imali ni prijevozno sredstvo, onda sam od kolege kupio kombi, kako bismo sve mogli prevoziti i mnogi se čude kako sve uspijemo prevesti. Prve godine postavili smo zabavni park na Poloj za 1. svibnja, častili smo vožnjom svu djecu prijatelja koji su bili tu. Poslije toga smo otvorili obrt - prisjeća se Vlado.
Prisutni na svim kirvajima
Zabavni park u početku se sastojao od vlakića i ringišpila, a kasnije, kako se posao razvijao, proširivali su ga i nadopunjavali, kupili su streljanu, zatim vrtuljak s djeci zabavnim figurama, koji je, kako napominje Vlado, na prikolici i brzo se sastavi i rastavi.
- Digli smo jedan, pa drugi kredit, kupili i tobogane, napuhance, koje djeca najviše vole i tako se to zavrtilo. Nabavljali smo sve elemente preko starih lunaparkaša, ali i njih je sve manje. Najprije smo krenuli po kirvajima, išli smo s našim zabavnim parkom čak do Zagreba, a "pokrivamo" ovo naše slavonsko područje. Posljednjih godina radimo i na godišnjicama i proslavama trgovačkih centara koji svojim najmlađim kupcima žele pružiti zabavu. Od ovoga obrta se ne može živjeti, supruga Kata je vlasnica obrta, ali svi joj pomažemo u poslu. Nama je to dodatni posao. Imamo petoricu sinova, trojica su oženjeni i svi nam pomažu kad treba, a sin Josip kojega svi znaju po nadimku Čarli malo se više tome posvetio, pa on sada najviše i brine o lunaparku. Kad bismo imali još nešto veće kao autodrom ili twister, možda bismo mogli živjeti samo od toga - dodaje Vlado.
Jedne godine zabavni park su odvezli i na jug, u Turanj kod Sv. Filipa i Jakova, gdje su najprije morali iskrčiti prostor koji je bio zarastao u visoko grmlje, ali tada su imali u obitelji tri smrtna slučaja u kratkom vremenu, Vladi je umrla mama, teta i baka, pa su se svi brzo vratili kući. Sada su, kaže Vlado, visoke koncesije pa na more ni ne voze više zabavni park.
Vlado sa sinovima odlazi dva dana prije kirvaja kako bi sve elemente montirali i postavili. Kako zabavni park najviše koriste mala djeca, vožnje taj dan traju do večernjih sati, obično to bude do pola 10 navečer, a onda odmah razmontiraju dio elemenata jer se dogodilo da budu uništeni. Josip obično ostaje i prenoćiti u kamp-kućici jer veliki ringišpil i ostale veće elemente razmontiraju sutradan poslije kirvaja.
Gratis vožnja za sve na kraju dana
- Kad idemo raditi na kirvaj, ide cijela obitelj, svi smo angažirani i taj dan smo cijeli na terenu. Svakako si ponesemo hranu i okrjepu za cijeli dan, ali često nas i domaćini počaste pečenkom, kolaćima, pićima - priča sa smiješkom Kata.
No, i obitelj Karešin obavezno počasti male posjetitelje besplatnom vožnjom.
- U lunapark posljednjih godina češće dolaze mala djeca u pratnji roditelja, oni malo stariji radije se zabavljaju kod kuće uz kompjutor i mobitel. Baš primjećujemo kako se broj djece u zabavnim parkovima drastično smanjio, iz godine u godinu sve je lošije. Stalno pratimo i koji su likovi djeci zanimljivi, moramo biti u trendu, jer ako na streljani nemaš aktualan lik iz nekog crtića, kao da nemaš ništa. Znaju djeca i pitati ima li gratis vožnja na ringišpilu, pa šta ćemo s njima, svima damo da se voze. Bolje da ih se više vozi nego da se ringišpil vrti prazan. Navečer kad završavamo s poslom u zadnju vožnju pozovemo svu djecu i ona je za sve besplatna, a tada nastane trk i lijepo je vidjeti te dječje osmjehe - pričaju supružnici Karešin.
Najljepši im je kirvaj, kažu, Velika Gospa u Brodskom Vinogorju, jer im je najbliži, imaju tamo puno rodbine pa se osjećaju domaće, a i jedan je od najposjećenijih.
Nakon što razmotiraju i sve ringišpile dovezu u dvorište, ne prestaje briga o lunaparku. On zahtijeva stalno održavanje, sve je potrebno pregledati, zategnuti, popraviti ako što treba, jer velika je odgovornost na njima budući da ih koriste najmlađi.
- Djeca, pogotovo oni najmanji, su puna energije, neumorna su. Uvijek moramo paziti i pratiti ih jer se oni na tobogane, napuhance, u tri sata spuste milijun puta. Moramo ih upozoravati da idu jedno po jedno jer bi oni svi odjednom i svi zajedno - ističe Vlado.
Nije im se jednom dogodilo da sve postave, a kiša im onemogući da uopće počnu raditi. Tako je bilo i na kirvaju na blagdan svetog Antuna u Starom Petrovom Selu: - Padali su tada i kiša i led i da nismo sve na vrijeme skinuli sigurno bi nam dosta toga bilo oštećeno. Uvijek pratimo prognozu vremena, a i kad smo već na terenu gledamo u nebo i pratimo oblake, stariji ljudi nas obično upozore da se sprema nevrijeme. Tako je bilo i u Starom Petrovom Selu, jedna gospođa nas je upozorila i zahvaljujući njoj sve smo na vrijeme spakirali.
Vlado Karešin mnogima je poznat i kao dugogodišnji predsjednik Ukrajinog prosvjetnog društva "Ukrajina" Slavonski Brod: - Bio sam na osnivačkoj skupštini društva 1979. godine i plesao sam kasnije u KUD-u, onda smo imali stanku za vrijeme rata i od 1993. godine sam predsjednik, a nagodinu ćemo proslaviti 40 godina rada. Vlado je i dugogodišnji organizator ljetne škole za ukrajinsku djecu u kojoj ovoga ljeta sudjeluje 110 djece iz cijele Hrvatske. Borave u odmaralištu Crvenog križa Županje u Rogoznici, a i time Kata i Vlado pokazuju da vole rad s djecom.