Užurbano, s rukama punim vrećica i kutija dolaze građani do otvorenog prozora na zgradi Gradskog društva Crvenog križa gdje ih dočekuju volonteri i primaju donacije te odmah razvrstavaju - na jedan kraj odjeća, na drugi deke i posteljina, na treći higijenske potrepštine, na četvrti hrana... Priprema se i skladište u dvorištu Gradskog društva Crvenoga križa, ali većina će prikupljenih donacija biti ubrzo premještena u glavno skladište na Bjelišu. Ravnateljica Mirjana Matanović zahvaljuje građanima i moli da se pridržavaju popisa objavljenoga na stranicama nacionalnog, županijskih, gradskih i općinskih društava Crvenoga križa, jer to su standardizirani paketi za stanje kriza i prikupljaju ih na isti način, šalju i dijele sva društva Crvenog križa. - Velika je humanost naših sugrađana u trenucima kriza i teških situacija kao što su elementarne nepogode koje nas sve šokiraju jer na takve događaje ne možemo utjecati. Jedino što možemo učiniti, to je da nekome pomognemo. Molim sve sugrađane da ništa ne organiziraju samoinicijativno i, kako preporučuje MUP i HCK, ne voze sami ništa na stradala područja. Hrvatski crveni križ tamo je sa svojim timovima, u organizaciji smještaja ljudi, u prehrani interventnih timova te u informacijama koje treba dati svima koji su trenutačno u Petrinji, Glini, Sisku - ističe ravnateljica Matanović.
Iako su u srijedu u jutro, dvadesetak sati nakon nesreće, tek otvorili svoja vrata (zapravo, zbog epidemije, prozor) za donacije građana, prostor se brzo puni. Stižu deke, toaletni papir, sapuni, deterdženti, pelene, brašno, šećer, konzervirana hrana, odjeća... Čim prime donaciju volonteri popisuju donatore i mole ih da se potpišu kako bi imali i taj pregled. Građani to nevoljko čine, jer ono što su donijeli dar je od srca koji ne traži ni zahvalu ni priznanje ni prepoznavanje. Daju, a u očima suze koje dodatno potvrđuju koliko sućuti osjećaju za stradale u jučerašnjem potresu. Ne žele o tome govoriti ni novinarima: - Joj, Bože, zar morate pitati zašto smo ovo donijeli. Mogli bismo se svi naći u ovoj situaciji. Strašno je to što se tim ljudima dogodilo - kaže Mirta koja je sa suprugom Ivicom donijela desetak prepunih, sortiranih i označenih vrećica. U jednoj i odjeća za djevojčice. - Cijelo vrijeme sam razmišljala da smo mogli i mi tako proći. Vodili smo se popisom koji je objavio Crveni križ. Paketi hrane i ostaloga. Razmišljali smo što bi trebalo čovjeku koji se nađe u takvoj situaciji, da ostane bez ičega. Imamo i mi djecu i razmišljali smo i o tome što bi njima trebalo, ali mislim da će im dobro doći sve što im može pomoći za prvu ruku - zaključuje Mirta.
- Žena je spakirala nešto stvari, odjeće najviše... Sve je čisto, sve je ispeglano, pa kome što treba neka uzme i koristi. Nismo mi sami koji želimo pomoći stradalima. Imam u Petrinji tetu, ne znam kako su prošli, ali mislim da to nikome nije lako ni čuti a kamo li to doživjeti - kaže Miro Nujić nakon što je predao pakete koje je pripremila njegova žena Marinka.
Magdalena Rajković i Dolores Busija donijele su, kažu, većinom higijenske potrepštine, hrane, dezinficijense... ono što se nalazi na popisu koji je objavio Crveni križ. Jedna je donijela i deke, druga je kupila još neke stvari u trgovini i kažu: - Mi smo jučer bile u šoku. Bile smo u uredu kad je bio onaj jaki potres pa smo izašle na ulicu, a kad smo došle kući cijelo vrijeme gledale smo te potresne snimke i stvarno bile šokirane. Strašno je što su ljudi doživjeli, najprije u ratu, a onda opet sada. Kakav moraš biti da te ta tragedija ne pokrene! Međutim, nismo htjele odmah sinoć nositi, najsigurnije nam je da donesemo u Crveni križ jer vjerujemo da će oni to najbolje rasporediti.
Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske.