Sigurno ste i vi čuli priče o zimskom ribolovu bijele ribe kod šlepova u Ruščici. Jedno od rijetkih mjesta gdje riba grize i kada je -10 CŻ. I to ne da grize nego, kažu, toliko je ima u tom zimovniku da se mnogi bave i haklanjem. Priču o haklanju sam provjerio kod voditelja ribočuvarske službe zone centar, Matije Tomca:
- Znamo da je taj teren zimi posebno atraktivan i baš zbog takvih priča redovno ga kontroliramo. Osim uobičajenih kontrola često nadziremo taj zimovnik a da ribiči to ni ne znaju - dalekozorima i, budite sigurni, kada bi primijetili bilo kakvu nezakonitu aktivnost uslijedila bi prijava. Koliko god to nekima nevjerovatno izgledalo - do sada nismo zatekli nikoga u kršenju Zakona.
A da li baš tako dobro grize otišao sam provjeriti u utorak popodne. Usput sam zapao škodilakom u blato obilazeći naftni terminal - sreća, naišao je neki dobrica pa mi ga pomogao iščupati do suhog gdje sam ga i ostavio s namjerom da produžim pješice. Onda je naišao još jedan dobrica ribič (Niko) pa me provezao svojim autom uz isto ono mjesto gdje sam ja petnaestak minuta "šlajdrao". Tko mi kriv kad tamo nikada nisam išao na pecanje. Pouka - na nepoznata mjesta prvo otići s nekim tko poznaje teren. Ili je dovoljno jak da izgura auto iz kaljuže. Po dolasku, Niko iz auta vadi bolognes, ubacuje se kraj još trojice ribiča uz same šlepove i pri trećem zabacivanju ostaje bez pribora. Na dnu, očigledno, ima svega i svačega. Ona trojica imaju nekoliko manjih plotica i prakera. Ostavljam ih i idem uzvodno provjeriti kako je kod drugih. Obala teško prohodna zbog gustog šiblja no, na svakih nekoliko metara iskrčeno mjesto za pecanje govori o velikom pritisku ribiča na ovaj dio Save. I svako mjesto je zauzeto - negdje jedan, negdje dvojica a ponegdje na razmaku od samo pet-šest metara i trojica. Na stotinjak metara obale bilo je četrdesetak ribiča s po jednim do tri pribora. A pribora svakakvog - i po dužini, i po kvaliteti, i po godinama - od prastarih Germina preko nepoznatih teleskopa do gotovo najnovijih Daiwa. I podjednake (ne)učinkovitosti. Manje-više svi love na crve, tek poneki na šećerac, kruh ili glistu ali, bez obzira na mamac, debljinu najlona ili cijenu role, nema ih baš puno koji se mogu pohvaliti s više od tri ribe. Onima kojima je stvarno stalo do ulova, uz gužvu veću nego što bude na natjecanjima - nije vrijedno truda. Kažu, već je zatoplilo i riba je počela izlaziti iz zimovnika. Kažu, prije je bilo bolje. Ma nemoj. Uvijek je prije bilo bolje. Ne mogu vjerovati da sam baš takav baksuz da uvijek zakasnim na ono "prije"?
Na kraju, ako se ipak odlučite za ribolov bijele ribe kod šlepova još jedan savjet - ponesite malo duži meredov jer zbog strme obale teško je prići vodi u slučaju da je riba veće od one koju možete dići štapom. I još važnije - pazite da ne prekoračite ograničenje ulova. Dozvoljeno je zadržati dva kilograma bijele ribe. A nikad ne znate gleda li vas Tomac ili netko od njegovih.