Ulazimo u sezonu donošenja novogodišnjih odluka, a među najpopularnijima je ona o promjeni prehrane, koja ne bi trebala živjeti samo tjedan dana nakon Silvestrova. Za one koji razmišljaju dugoročno, i ne samo o promjeni prehrambenih navika, donosimo priče o veganstvu i vegetarijanstvu.
Veganska veza
Ivu Bagarić i Mladena Crljena, učiteljicu i profesora engleskog jezika, roditelje malenog Viga, spojilo je veganstvo. - Upoznali smo se u jednom fitness centru. Shvatila sam da je Mladen vegan, a mene je veganstvo zanimalo iz zdravstvenih razloga. Nisam bila zadovoljna svojim izgledom, bila sam na dijetama koje nisu išle, a htjela sam biti u određenoj formi koju nisam mogla doseći s ishranom koju sam imala. Pitala sam Mladena da mi ispriča malo o veganstvu i on me uveo u tu priču. Jako mi je pomogao u toj tranziciji jer teško bih sama bila toliko dosljedna da ostanem vegan. Vjerojatno bih pokleknula nakon mjesec dana jer nisam bila organizirana. Za takvo nešto moraš se duboko u sebi odlučiti i planirati jer veganstvo nije zafrkancija. Moraš razmišljati o tome koliko i što unosiš u organizam jer se u suprotnom, bez dovoljno nutrijenata koji su tijelu potrebni za funkcioniranje, možeš razboljeti. Zato ljudi često i odustanu - ispričala je Iva.
- Kad postanu vegani, ljudi ne znaju što trebaju jesti pa jedu premalo, što može utjecati na zdravlje. Zato možda posumnjaju da to ne funkcionira i posustanu. Mislim da je najvažnije dobro se informirati i pripremiti se. Vegan sam šest godina, pola godine više od Ive, ali i nekoliko godina ranije zdravo sam se hranio jer sam počeo trenirati i istraživati o prehrani, pa sam imao okvirno znanje o tome što treba unositi u organizam. Prelazak na veganstvo bio mi je samo iduća stepenica, a razlog je prvenstveno bio etički. Prvih mjesec dana bilo je malo više čitanja deklaracija, ali bio sam sretan što sam to učinio. Kad me Iva pitala o veganstvu bio sam euforičan oko toga kako se dobro osjećam da sam jedva dočekao da me netko nešto pita o tome. Tako smo zajedno krenuli u to i bilo je lakše - dodao je Mladen. Prijelaz na veganstvo nije mu bio veliki problem s obzirom na to da ni prije toga nije jeo puno mesa i sira, a nije ni tražio nešto što će mu zamijeniti okus mesa.
- Mi smo primjer normalnog funkcioniranja bez nekakvih zdravstvenih poteškoća. Rekao bih čak da se rjeđe razbolimo i imunitet nam je bolji jer biljke su bogatije vlaknima, vitaminima i mineralima. Možda je najveća zabluda kad ljudima kažem da smo vegani ta što misle da pasem travu pred kućom i da je to sve što jedem. Kad me netko pita "A što ti onda jedeš?" kažem da 90 posto hrane koju jedem, jedu i ljudi koji jedu meso. Znam pitati osobu jede li grah, rižu, krumpir... to je sve vegansko i to su biljke, a mi ih jedemo malo više jer ne jedemo meso - objasnio je Mladen.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)