Ovdje nam je lijepo
- Dragi Djede Mrazu, ja bih ovih dana htjela role, a pošto si ti dobar Djed Mraz jel´ bi donio mojoj seki psića na baterije - izrecitirala nam je sedmogodišnja Tara kada smo je pitali što želi za blagdane. Ona i njena petogodišnja sestra Lorena žive u Kući sretnih ciglica, slavonskobrodskom Domu za djecu, a posjetili smo ih u blagdansko vrijeme. Tara ide u prvi razred, kad dođe iz škole, piše zadaću, uči, igra se s drugom djecom, a veseli se što U Kući svi zajedno kite bor za Božić.
Zahvaljujući akciji portala index.hr koji su 2011. godine organizirali popis božićnih želja djece u domovima, na koje se rado odazivaju svi i ispunjavaju te želje, i mali stanari Kuće sretnih ciglica svake godine naprave popis.
Lorena je potvrdila da je njena božićna želja psić na baterije: - Rekla sam Dida Mrazu, i to pravom, da želim psića na baterije i on je rekao da će mi donijeti. Jedva čekam! Bili smo na Adventu u Zagrebu, vozili smo se u busu, išli smo kroz tunel, nešto kupili, slatkiše, najljepše mi je bilo na klizalištu, stalno sam klizala bez ikoga.
Na Advent u Zagreb sva djeca su išla početkom prošloga tjedna, a džeparac su si zaradili na Katarinskom sajmu na kojemu je ove godine njihov štand proglašen najljepšim u kategoriji udruga i ustanova.
Ovdje nam je lijepo
Četrnaestogodišnja Edita u Kući sretnih ciglica je nekoliko mjeseci, a i ona je išla na Advent u Zagreb: - Najviše mi se svidjelo što su mi mama i brat došli tamo, a kad smo se vraćali prošli smo kraj moje zgrade, nije mi bilo teško, vesela sam bila što ponovo vidim svoj kvart. Ovdje mi je lijepo, sto puta bolje nego u drugom smještaju u kojem sam bila. Više se družim s mlađima od sebe, u stanu smo nas četiri djevojčice, a teško mi se bilo prilagoditi na novu školu jer me baš nisu prihvatili, prihvatila su me samo tri dečka u razredu, Mihael, Josip i Filip, ostali baš nisu. Za Božić sam poželjela ovaj sat, koji sam već dobila, a još i tenisice i koferčić sa šminkom. Možda odem kod bake i tome se veselim.
Godinu dana u Kući sretnih ciglica je i 14-godišnji Samir: - Sviđa mi se u Kući i navikao sam biti ovdje, pa bih tu volio i ostati. U školi, u razredu znaju da živim u domu i nisam nikad imao neugodnosti zbog toga. Iskreno, sve mi je ovdje dobro. Treniram košarku pa sam za želju zapisao košarkašku loptu i dres za trening što sam i dobio. Prošle sam godine ovdje s prijateljima proslavio Božić i Novu godinu i bilo nam je lijepo, tako će biti i ove godine.
- Trenutačno skrbimo o 46 korisnika, od kojih je 15 djece u organiziranom stanovanju, 8 uz sveobuhvatnu podršku uz 24-satni nadzor odgojitelja, a sedmero ih je u Naselju Hebrang uz povremenu podršku u dva stana koje nam je Grad Slavonski Brod dao besplatno na korištenje. To su uglavnom djeca koja se pripremaju za samostalan život, u dobi od 18 do 21 godinu, neki su i zaposleni, a taj program sad odlično funkcionira. Unazad godinu dana sami idu u nabavku namirnica, samostalno si kupuju sredstva za osobnu higijenu, čišćenje, planiraju obroke. Općenito su djeca u takvim stanovima zadovoljnija, imaju veću privatnost, nisu stigmatizirani, topliji je prostor i sličniji obiteljskom okruženju. Imamo u programu i sedmero korisnika na savjetovanju, a 31 dijete je u preventivnom programu poludnevnog boravka, organizirani su u četiri skupine u Kući, u dva stana u prizemlju, u dvije smjene. Oni su u Kući prije i poslije škole i s njima se radi, pruža im se podrška u odgoju i obrazovanju, dobivaju ovdje i obroke, istuširaju se, presvlače, a paralelno se radi savjetovanje s njihovim roditeljima i djeca na spavanje odlaze svojim kućama - pojašnjava ravnateljica Kuće sretnih ciglica Renata Puljko.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)