- Najponosniji sam i najsretniji što nam nikada nitko od radnika nije stradao, a bavimo se djelatnošću koja je vrlo složena i nimalo bezazlena. Ljudi su najveća vrijednost, bez njih ničega nema - rečenica je kojom je počeo i završio razgovor naš ovotjedni sugovornik, Đuka Safundžić, dipl. inž. elektrotehnike iz Krajačića. Prezime Safundžić punih je pedeset godina sinonim za kvalitetno obavljene radove na elektroinstalacijama, elektranama, javnoj rasvjeti... Mnogi korisnici njihovih usluga kažu: "Safundžić mi je to vrhunski odradio", iako je službeni naziv obrta "Elektroistalater monter". Njihovo je sjedište u malom selu Krajačićima, tamo je od prvoga dana i do danas nije mijenjano. Osnivač obrta je Ivan Safundžić, koji je sve do prošle godine, kada je preminuo, prvo samostalno, a onda sa sinom Đukom vodio posao. U obitelji se i danas čuva Rješenje kojim je Ivanu Safundžiću 12. svibnja 1970. godine odobreno osnivanje samostalne elektroinstalaterske zanatske radnje. - Naša je obitelj imala povijest koja nije odgovarala tadašnjim vlastima, to je pratilo još našega djeda, a onda oca i strica, koji se nisu mogli nigdje zaposliti. Otac je, na poticaj i uz potporu svog učitelja Đuke Dokmanovića iz Požege, odlučio otvoriti zanatsku radnju, no u početku je bilo jako teško. Na teren bi išao biciklom, ali posla za obrt nije bilo puno jer se teško dolazilo do materijala. Trebalo je prehraniti obitelj, pa nas je obrađivanje zemlje spasilo. I danas svi mi radimo i na zemlji, jer njiva je ono što ostaje, što nikada neće nestati - kaže Đuka. Tijekom svih pedeset godina u obrtu obitelji Safundžić cijene i poštuju dobrog radnika, pa je zanimljivo da je prvi radnik kojeg je Ivan zaposlio 1972. godine u njihovom obrtu dočekao i mirovinu. Danas je, primjerice, najiskusniji zaposlenik koji kod njih radi još od 1980. godine. Baš u prvoj polovici osamdesetih počelo se više graditi, bila je veća potreba i za elektroinstalacijama, i tada počinje značajniji uzlet obrta. Dolazi i drugi naučnik, te Ivan s dvojicom zaposlenika radi sve do devedesetih. Početkom Domovinskog rata odlazi u obranu domovine, a jednako postupa i njegov sin Đuka koji se prisjeća tih dana: - Bio sam na drugoj godini fakulteta u Osijeku, i kad sam vidio stradanje naših ljudi, prijatej i ja odlučili smo se vratiti kući. Pješice smo došli iz Osijeka i odmah sam se otišao prijaviti kao dragovoljac. U postrojbi sam bio do 1995. godine, kad mi se rodilo drugo dijete, sin Gabriel. Sljedeće godine obrt "Elektroinstalater monter" počinje raditi na obnovi, otac i ja krenuli smo sami, pa smo ubrzo vratili i prvog radnika iz osamdesetih na posao. Nikada neću zaboraviti domjenak 1996. godine, kada su mi tadašnji predstavnici HEP-a savjetovali da završim studij, jer ću se samo uz diplomu moći ozbiljno nastaviti poslom. Tako je i bilo, vratio sam se na fakultet, diplomirao 1997., nakon toga završio i za inženjera, a poslušao sam i njihov savjet da uzimam učenike na praksu. Od tada pa sve do danas od tih mladih ljudi nama uvijek netko ostane raditi, gotovo iz svake generacije. Jer, tko hoće slušati, upijati ono što majstori znaju, tko hoće raditi, za njega će uvijek biti posla. Prvi naučnik koji je došao tada kod nas, kao učenik Industrijske škole, bio je iz Ruščice. Ovdje je dobio posao, ostao je u našem obrtu i sada nam je jedan od poslovođa.
Đuka ističe kako je davno primijetio da malo tko zna raditi trafostanice i dalekovode, te se još na fakultetu posvetio tom području i počeo ulagati u obrazovanje ljudi i nabavku opreme. Tako je ostalo sve do sada, pa se u ovom dijelu Hrvatske uz "Elektroinstalater monter" još malo tvrtki bavi tim poslom kao cjelinom projekta. Upravo znanje, kadrovi, ljudski potencijal... ono je na što se u obrtu stavlja najveća pozornost. Velika su ulaganja u edukacije, osposobljavanja, seminare, ali bez kvalitetnih ljudi ne može biti kvalitetno odrađenog posla, kaže Đuka.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)