Prolazeći Horvatovom prema Gradskoj tržnici odnedavno možete zapaziti lijepo uređen lokal obrta za masažu Studio Corpus. Otvorila ga je i vodi mlada fizioterapeutkinja Josipa Kvaternik Brdarević.
Ulazeći u Studio Corpus u rano popodne jednoga utorka, upravo na odlasku zatječemo nasmijanu stomatologinju Ilijanu Ergović Tomić. - Ovo je odlično, svima kažem neka dođu i uvjere se kako Josipa lijepo radi. Osjećam se preporođeno nakon tretmana - veli i hvali mladu, poduzetnu i odlučnu fizioterapeutkinju.
Josipa Kvaternik Brdarević je dvadesetpetogodišnja Pleterničanka koja se prije nepunih godinu dana udala u Oriovac i tako preselila bliže Brodu. Tražila je posao, a onda odlučila uzeti sudbinu u svoje ruke i otvoriti vlastiti obrt jer se ukazala dobra prilika da iznajmi lokal na dobrom mjestu. - Lokacija puno znači - počinje svoju priču. - Puno mi se ljudi obratilo jer su zapazili lokal u prolazu. Reklamiram se ja na "fejsu", na Instagramu, ali najbolja je reklama usmena preporuka, kad netko kaže da je bio kod mene i da sam mu riješila neki problem, da mu je dobro ovo ili ono... Uostalom, stariji i nemaju Facebook ni Instagram, tako da oni posebno dolaze po preporuci nekoga tko je već bio - kaže Josipa i ističe kako je zadovoljna. Počela je raditi prije malo više od dva mjeseca, 1. lipnja, a već sada ima klijenata i više nego što je očekivala, pogotovo odmah nakon otvaranja i s obzira na koronakrizu koja je puno toga zaustavila ili usporila.
- Htjela sam upisati fizioterapiju i u srednjoj školi, ali nisam bila sigurna je li to konačni izbor. U osmom razredu još nisi siguran, ne znaš što želiš. Tako sam upisala i završila Katoličku gimnaziju u Požegi. U to sam vrijeme shvatila da stvarno želim fizioterapiju, da sam možda pogriješila što nisam otišla odmah na to, ali onda sam upisala studij fizioterapije u Pakracu, to je dislocirani studij Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu, i shvatila da je stvarno dobro. Taj osjećaj da pomažeš ljudima, što sam zapravo i htjela, to mi se i ostvarilo. Stažirala sam u Požegi, na birou bila dvije godine i odlučila otvoriti vlastiti obrt. Pripremila sam svu dokumentaciju i 20. ožujka ove godine ju htjela predati na Zavod za zapošljavanje radi poticaja za samozapošljavanje, ali zbog korone nisu više primali. Razmišljala sam što ću, ne znam hoće li uopće biti moguće predavati dokumentaciju ove godine, a našla sam lokal, dobra lokacija, nisam ga željela izgubiti... Tada mi je muž rekao: "Ne boj se, ja ću ti pomoći" i onda smo nas dvoje napravili što treba. Suprug Dino vozač je kamiona. I on radi posao koji voli, tako da me dobro razumije i podržava. Svi su nam pomogli iz obitelji i to je to. Tražila sam kasnije nekakvu potporu od Broda, pitala da li išta nude, ali nitko ništa ne odgovara. Barem za mlade obrtnike neka potpora, za otvaranje, jer teško je kad sam otvaraš, krećeš od nule... ali ništa. Tako sam sve kupila i opremila sama - kaže.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske!)