Kao jedan od posljednjih poteza u ulozi predsjednika Udruge proizvođača mlijeka Brodsko-posavske županije, najavljujući da će podnijeti ostavku na to mjesto, Ivan Klasnić u ponedjeljak je sazvao tiskovnu konferenciju na kojoj je govorio o tri teme koje muče naše poljoprivrednike. Istaknuo je prije svega da su brodsko-posavki mljekari umorni od uzaludne borbe te odustaju od proizvodnje, a ono malo preostalih proizvođača ne uključuje se u rad udruge.
- Proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj u stalnom je opadanju, sada proizvodimo manje od 400, a proizvodili smo 700 milijuna litara godišnje – kaže Klasnić koji jedan od uzroka vidi i u preventivnom cijepljenju protiv bolesti kvrgave kože goveda. Mljekari su se tome protivili i sada se pokazalo da su bili u pravu, premda Ministarstvo nije priznalo da im je to nanijelo štetu i nije pristalo na izravnu nagodbu, činjenica je da je već u dva navrata izdvojilo po 19 milijuna kuna (40 lipa po litri izgubljenog mlijeka) a sada je raspisalo i javni poziv za sufinanciranje kupovine junica, čime su neizravno priznali da je štete bilo. – Mlijeko više nije problem, to se vratilo, ali problem je što su naše krave ostale sterilne ili ne mogu ostati stelne odnosno pobacuju, čime opet imamo i štetu u proizvodnji mlijeka – kaže Klasnić dodajući da je maksimalnih 30.000 kuna koji se nude premalo, jer je za to moguće kupiti najviše tri junice i to loše kvalitete. Tako će se, smatra on, naše ionako dobrano načeto matično stado još više unazaditi. Velikim proizvođačima to je premalo a malima, koji su se riješili krava, sada je prekasno. Kad se tome doda cijena mlijeka (za koju nadležni tvrde da je kao u EU, ali nije), te porast cijene plavoga dizela s 4 na 6 kuna u posljednjih godinu dana – a stočari su neprestano na traktorima – jasno je da mljekari nemaju razloga nastaviti proizvodnju. Neki su već prešli na sustav krava-tele, pa je i Ivan Klasnić najavio da će učiniti isto, ali se boji da Hrvatska uskoro neće imati vlastito mlijeko nego će postati ovisna o uvozu europskog smeća. Kome je to u interesu, pita.
Drugi problem na koji je upozorio jest otkup ovogodišnje proizvodnje pšenice. Naime, proizvođačima je prije sjetve najavljeno da će se proizvedena pšenica okupljivati po postotku proteina, pa su nabavili skuplje sjeme i ulagali više u zaštitu, a sada pri otkupu proteine nitko ne spominje nego se ponovno otkupljuje po hektolitru, koji je sada niži jer je bila kišna godina. Tako su mnogi dobili puno nižu cijenu od one na koju su računali i našli se u gubitku. Onima koji nisu odmah prodali, sada nakupci nude oko 65 lipa, što je gotovo upola manje od očekivanoga. Problem je i u tome što na otkupnim mjestima nigdje nije jasno naznačeno po kojim se kriterijima otkupljuje, niti su proizvođači prilikom predaje pšenice od otkupljivača dobili ugovor o otkupu. – Od 850.000 tona, koliko kažu da je ove godine proizvedeno pšenice u Hrvatskoj, oko 450.000 će biti izvezeno i tu je ogromna zarada za koju će proizvođači biti zakinuti – kaže, a na vlastitom primjeru pokazuje da su na otkupu 7 vagona pšenice on i sin zakinuti 16-17 tisuća kuna.
Iako je bio jedan od prvih zagovornika Hrvatske poljoprivredne komore, smatrajući da bi takva ustanova, bude li kvalitetno postavljena, primjerice po uzoru na Austriju, hrvatskom seljaku mogla biti od neizmjerne pomoći, Ivan Klasnić sada upozorava da se i tu nešto sumnjivo kuha. Naime, od 1. siječnja iduće godine svi bi proizvođači morali postati članovi HPK. – Mi nemamo pojma kojih je to 65 tisuća obveznih članova. Osim toga, Komora sada ima 485 obveznih članova i imala je izbore proje godinu dana, a sada kažu da treba do 31. kolovoza napraviti statut a do 31. prosinca izbore. Zašto sada izbore, kad će se OPG-i uključiti iza Nove godine? Zato da se kojekakvi uhljebi, koji su sada u Komori, a poslije Nove godine to neće biti, domognu čelnih mjesta u iduće četiri godine. Upozorili smo na to Vlaldu i ona sada traži očitovanje ministarstava uprave i poljoprivrede i nadamo se da će se to spriječiti, inače će HPK voditi oni koji u njoj neće imati pravo glasa. Bojimo se da iza svega stoji politika, a budući da udruge više ne djeluju kako treba, na sve to više neće imati tko reagirati – zaključuje Ivan Klasnić.