Pečenjara Mirković obrt je za pečenje odojaka i janjića u Ruščici, a vlasnica je Slavica Mirković. - Obrt smo otvorili 3. prosinca 2018. godine i iskoristila sam mjeru za samozapošljavanje što nam je pomoglo u kupnji sredstava za rad. Sa mnom radi i suprug Ivica, a po potrebi nam pomaže i sin Vedran. Najviše posla ima u sezoni koja kreće od Uskrsa i za Božić. Prošle smo godine planirali zaposliti jednog djelatnika, ali nismo uspjeli jer je većina radno sposobnih osoba otišla raditi izvan Hrvatske ili sezonski na more. Ove godine sezona kasni zbog korone. Posla nije bilo ništa do nedano kada su popustile epidemiološke mjere, sada je nešto malo krenulo, ali nije ni približno kao prošla godina. No, zahvalni smo za Vladine mjere potpore za ožujak, travanj i svibanj koje smo iskoristili. Nastavljamo raditi dalje, a kakav će ostatak sezone biti uvelike ovisi o tome hoće li biti drugoga vala korone i u kojoj mjeri će biti dopušteno održavanje raznih manifestacija, svadbi, pričesti, krizmi, crkvenih godova ili kirvaja i ostalih svečanosti - priča Slavica.
Uz peći smo zatekli supruga Ivicu koji je budno motrio dok su se pekle četiri pečenke: - Pečenku od 30 kilograma treba peći tri sata, a isto toliko traje i pečenje janjeta, ali stalno treba biti pored peći i pratiti. Pečemo na ugljen, a on brzo postiže jako veliku temperaturu, na primjer s 200 stupnjeva za tri minute se može dići na 400 i zato stalno pazimo i pratimo. Termostatom provjeravam temperaturu u butu i kad pokaže 83 do 85 stupnjeva Celzijevih onda je pečena, ako netko želi "reš pečeno" onda temperatura mora biti od 85 do 87 stupnjeva. Uglavnom, svakome prilagodimo kako voli i naruči.
Svi vole hrskavu kožicu, a važno je i kako je meso narezano i složeno
Ivica kaže kako se pečenke traže više od janjića: - Mi pečemo pečenke i janjiće i za tri dvorane i svaki treći-četvrti svatovi imaju za večeru janjetinu. Nju pečemo taj dan kad su svatovi jer se ona na stol stavlja topla, onda ju slažemo u manjerke i obično oko 22 sata vozimo u salu. Pečenku obično pečemo četvrtkom, onda se ona hladi, petkom ju siječem i subotom se vozi, a ako su svatovi koji drugi dan, prilagodimo se. Jako je važno kako je pečenka ispečena, svi vole da je kožica hrskava. Naravno, ovisi i o tome je li meso starije, čime je hranjena. Isto tako je važno i kako je narezana i složena na ovale. Kad siječem pečenku od 30 kilograma, pripremim 10-11 ovala, ja isječem, slažem na tacne, a supruga s tacni na ovale. Većina traži da mi i narežemo i složimo pečenku, ali netko želi toplu s ražnja, najčešće kad se pokriva kuća, pa se nakon završenih radova jede topla, svježe pečena pečenka.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)