- Moj otac Prenk 1970. godine je došao u Gornju Vrbu i započeo posao, on je osnovao obrt, a kad je 1994. godine otišao u mirovinu ja sam preuzeo posao. Na ovoj lokaciji smo od početka, na istoj katastarskoj čestici - priča Lazer Kajtazi, vlasnik obiteljskog pekarskog obrta.
Nakon završene gimnazije Lazer je završio i četverogodišnju prekvalifikaciju za pekara: - Planirao sam studirati, ali kako sam bio najstarije dijete u obitelji, a nije imao tko raditi morao sam pomoći roditeljima. Prekvalifikaciju sam završio 1987. godine, a nedavno sam položio i majstorski ispit. Posao je i zavolio jer, kako sam kaže, ne bi ga toliko dugo radio. U poslu je cijela obitelj, supruga Marija s kojom ove godine proslavlja 35 godina braka, zaposlena je i kći Beatris koja je završila Pravni fakultet, a pomaže i sin Gabriel koji je nakon završenog Ekonomskog fakulteta neko vrijeme radio u struci u Zagrebu.
- Posao je ovo koji nema radno vrijeme, ne možeš ga ispustiti ni pet minuta, po noći je proizvodnja, radnici dolaze iza ponoći, po danu prodaja i sve ono što ide uz posao, tako da telefon ne smijem ugasiti ni na trenutak, uvijek moramo biti dostupni, ali zato nas ima u obitelji, pa se mijenjamo - kaže Lazer sa smiješkom.
Supruga Marija podsjeća: - Uvijek moraš biti spreman i na tehničke probleme. Tako nam se pokvario noću plamenik i onda ustajanje u 1 ujutro da se to riješi jer kruh mora ujutro biti na policama. Prednost je što i stanujemo gdje nam je pekarnica, ali to je i mana jer se ne možemo odvojiti i predahnuti od stalnog stresa. Da bismo stvarno bili na godišnjem odmoru, moramo otići odavde jer se jedino tako i odvojimo od posla u kojem je cijela naša obitelj.
- Zato nikad ne idemo zajedno na godišnji, osim dok smo brat i ja bili mali - dodaje kći Beatris.
Kroz sve ove godine stalna su ulaganja: - U početku je bilo teže raditi, uvjeti su bili teži, sada je lakše što se tiče tehnike, opreme, ali su drugi uvjeti, veća je konkurencija, ali snalazimo se. Ulaganja su stalna, a i odricanja kroz sve ovo vrijeme. U poslu moraš stalno ulagati da bi se to vratilo, ne možeš biti uspješan ako ne pratiš tehnologiju, tehniku, moraš imati opremu koja je laka za održavanje, higijenski prihvatljiva za ovu branšu i da je učinkovita u proizvodnji, da budemo brži. No, najvažnije je zadržati kvalitetu. Zbog toga imamo i stalne dobavljače brašna i ostalih sirovina potrebnih za proizvodnju, domaće proizvođače u kvalitetu čijih smo proizvoda sigurni.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)