Josip Mirčić rođen je u Sarajevu 1975. godine, i u glavnom gradu Bosne i Hercegovine živio je do kraja drugog razreda srednje škole, kada s obitelji zbog ratnih zbivanja kao izbjeglica odlazi u Njemačku. Završava za zanimanje tesara koje je usko vezano uz krovopokrivačke radove. Potkraj 1998. godine dolazi u Hrvatsku, u Zapolje nedaleko od Nove Gradiške, kupuje kuću i tu počinje sa svojim obrtom, zapošljava četiri radnika i intenzivno kreće u posao. Zbog kvalitete svoga rada biva prepoznat i daleko šire od novogradiškog područja, obavlja i najzahtjevnije zadatke, samostalno i kao kooperant velikih građevinskih tvrtki na važnim projektima. Kaže kako ima dosta mladu i uigranu ekipu koja zna svoj posao. Josip je u građevinskim tvrtkama radio sedam godina kao zaposlenik pa je, stekavši neophodno iskustvo, odlučio otvoriti vlastiti obrt. Trenutačno je jedan od šest majstora krovopokrivača na razini Hrvatske koji sudjeluju u kreiranju novog kurikula za srednjoškolske učenike građevne struke, odnosno pisanju novog stručnog udžbenika za zanimanje krovopokrivač.
Prva iskustva u poduzetništvu i obrtništvu
O početnoj fazi svoga obrtništva kaže: - Najprije smo radili neke manje poslove na obiteljskim objektima i gospodarskim zgradama, a 2009. godine bili smo angažirani na projektu obnove cerničkog Franjevačkog samostana. Nakon toga radili smo obnovu zgrade suda i tzv. starog zatvora u Novoj Gradiški, slijedili su radovi na dosta crkava u našoj okolici, ali i znatno šire. Zbog dobro obavljenog posla najviše su nas usmenom predajom reklamirali i preporučavali svećenici koji su svi redom bili jako zadovoljni odrađenim radovima. Zadnjih 6-7 godina postali smo poznati i u svim općinama Brodsko-posavske županije. Dosta nas angažiraju na raznim sanacijama pa smo radili i Dom u Adžamovcima, Dom u Drežniku, crkvu u Gunjavcima... Odlično je što jedinice lokalne uprave i samouprave koriste sredstva Europske unije. Građevina je zbog toga opet procvala, posebno nakon obnove u Gunji gdje smo također sudjelovali. Odlično je to i za mještane i za nas obrtnike koji smo mogli u investicije, kupiti si novu profesionalnu opremu, znatno se modernizirati, i biti sada na visokoj razini po svemu. Jedno vrijeme imali smo razdoblje ekonomske krize i recesije, a sada opet možemo očekivati jačanje gospodarskih aktivnosti i u segmentu graditeljstva. Moja dva radnika već su 15 godina kod mene, a druga dvojica imaju manje staža u mom obrtu no nastojim što više mogu osigurati svima nama dobre, poštene plaće. Radnik zaslužuje sva svoja prava i ja to ispoštujem. Mene ne zanima proširenje posla i smatram kako sam kapacitiran baš tako kako treba. Obavljamo posao za poslom, stalno radimo i velike i male poslove i nas pet je, uz određenu mehanizaciju, sasvim dosta.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)