Slavonski Brod još uvijek nema popisa mjesta zajedničke komemoracije o kojima bi se sustavno vodila briga
Ovih su dana gađani već pohrlili na groblja kako bi ih uredili za blagdane Svih svetih i Dušni dan. Čisti se, mete, pere, kosi trava, donosi cvijeće, pa su tim vidljivija mjesta koja nitko ne uređuje ili su zajednička (a time i svačija i ničija) mjesta komemoracija. Obišli smo ovoga tjedna stoga Gradsko groblje u Slavonskom Brodu kao najveće posljednje počivalište naših preminulih sugrađana. Groblje je netom košeno, ali na nekim mjestima trimeri su samo razbacali smeće, polomili plastične lampione, pokosili umjetno cvijeće. Živica, koja je na nekim mjestima srezana ipak je u većini očišćena, ali iza nje je ostalo i trave i smeća.
Na žalost, Slavonski Brod još uvijek nema popisa mjesta zajedničke komemoracije o kojima bi se sustavno vodila briga. Spomen-grobnice i spomenici pripadnicima vojski, ali ni grobnice naših uglednih bivših sugrađana (a bilo je tu gradonačelnika, političara, književnika, umjetnika, znanstvenika, generala, svećenika, dobrotvora...) zahvaljujući čijem djelovanju se ovaj grad može gradom nazvati, nisu ni popisane niti registrirane kao spomenici kulture (ali i umijeća življenja, urbaniteta, svijesti o prošlosti), pa nisu ni zaštićene niti itko ima obvezu o njima redovito i sustavno skrbiti kroz institucionalnu zaštitu i brigu. Naravno, neke bi se stvari trebale podrazumijevati, pa tako i skrb o onima kojih više nema i o čijim grobovima više nema tko iz obitelji brinuti. Ne samo radi njih, nego i radi nas. Sve to govori, naime, i o nama.
(više u tiskanom izdanju "Posavske Hrvatske")