Jesmo li mi svjesni da imamo svjetski proizvod? Oni koji odlučuju (pre)često zanemaruju nešto što je prava, istinska, svjetska vrijednost. Pa se tako događa da, naprimjer, jedan Grad (s velikim G) u priči o Muzeju tambure ignorira one koji najbolje znaju što taj muzej jest i kakav treba biti, a država (s malim d) ni ne pomišlja pogurati i poduprijeti projekt kakvim se malo tko na zemaljskoj kugli može pohvaliti. Iako, ako govorimo o Šokačkoj rapsodiji (a u ovom slučaju govorimo), teško da ju možemo okarakterizirati tako suhoparnom rječju kao što je "projekt". Jer, Šokačka rapsodija je emocija, virtuoznost, raznolikost, glazba, pjesma, suze... sve ono što politika, koja odlučuje, nije.
Deseti, jubilarni, koncert "Šokačka rapsodija", u organizaciji istoimene udruge, održan je prošle nedjelje u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog i ponovno je oduševio svakog od 1.800 gledatelja koji su ulaznice razgrabili, pa su organizatori omogućili ulazak i na generalnu probu. A i tada je dvorana bila gotovo potpuno puna.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)