S koncem školske 2022./23. godine završava provedba projekta „S osmijehom u školu 5”, financiranog iz Europskog socijalnog fonda. Educiranjem i angažiranjem pomoćnika u nastavi kroz ovaj projekt omogućeno je učenicima s teškoćama u školama kojima je Brodsko-posavska županija osnivač, postizanje boljih rezultata u učenju, uspješnija socijalizacija i jačanje samopouzdanja i samopoštovanja, odnosno potpuno osamostaljivanje
Na kraju školske godine sumirani su i rezultati ovogodišnjeg projekta „S osmijehom u školu 5”, te privremena pročelnica za obrazovane, šport i kulturu Brodsko-posavske županije Anica Vukašinović ističe: - Završava pedagoška godina i realizacija devetog projekta angažiranja pomoćnika u nastavi za učenike u našim osnovnim i srednjim školama. Imali smo 93 učenika kojima je pružena podrška. Za projekt smo iz Europskog socijalnog fonda dobili nešto više od 541 tisuću eura. To nam, naravno, nije bilo dovoljno, te je Brodsko-posavska županija, možda i jedina u Hrvatskoj, iz svoga proračuna za projekt u ovoj pedagoškoj godini izdvojila dodatnih 40 posto sredstava. Kada smo krenuli s projektom pomoćnika u nastavi, pedagoške 2014./2015. godine, imali smo 17 pomoćnika. Ove godine, 93, od kojih je četvero stručnih komunikacijskih posrednika.
Domagoj, uspješan student strojarstva
O tome koliko ovaj projekt može osnažiti učenike i koliku dobrobit donosi, najbolje se vidi iz razgovora s Domagojem Jurčićem, sada uspješnim studentom treće godine strojarstva na Sveučilištu u Slavonskom Brodu. On od trećeg razreda srednje škole ima pomoćnika u nastavi, Nikolinu Bilandžiju, koja ga prati na svim školskim aktivnostima i zahvaljujući kojoj je – kako ističe i prorektor za nastavu, studente i studijske programe Sveučilišta u Slavonskom Brodu prof. dr. sc. Željko Ivandić – Domagoju poboljšana osobna, verbalna komunikacija, vokabular se povećao kao i tehnika, stil i način izražavanja.
Domagoj i dodaje: - Jako mi mnogo znači, bez nje ne bih napredovao toliko mnogo koliko jesam. Bez nje bih srednju školu prošao s dvojkom i pitanje bih li mogao upisati fakultet, a i tada je pitanje bih li napredovao, možda bih još bio na prvoj godini. Najvažnije je uspostaviti komunikaciju između studenta, učenika i njegovog pomoćnika. Ako nema metode komunikacije, onda nema načina da se prenosi informacija. Ona me poznaje, zna da ja zaboravljam stvari, da čim izađem iz škole ili s fakulteta zaboravim sve što je rečeno osim onoga što je ostalo u podsvijesti, a ne mogu se sjetiti što je u podsvijesti ako mi netko ne kaže. To je iznimno važno.
(više u tiskanom izdanju „Posavske Hrvatske”)