Posljednja nedjelja u ožujku i posljednja nedjelja u listopadu, dani su kada se u "gluho doba noći" pomicala kazaljka na satu. Stara anegdota govori kako se u vrijeme prvih nekoliko "pomicanja vremena" često znalo događati da po ulicama srećemo pospane ljude jer su čekali baš to vrijeme u noći, 2 ili 3 sata, kako bi u pravom trenutku pomaknuli kazaljke sata. Naravno, malo tko je bdio zbog toga, većina je sat pomaknula još prije odlaska na spavanje, a oni malo zaboravniji ostavili bi to za nedjelju, pa nerijetko i zakasnili tamo gdje su trebali doći. Uglavnom, prvu ideju o pomicanju sata u javnost je iznio američki izumitelj Benjamin Franklin, tvrdeći, još u 18. stoljeću, kako se pomicanjem sata unatrag iskorištava više dnevnog svjetla. Službeno, prvi su sat pomicali Nijemci, u vrijeme Prvog svjetskog rata, kako bi zbog "dužeg dana" štedjeli energiju. Ubrzo im se pridružila i Velika Britanija i neke druge zemlje, ali je pomicanje sata ukinuto kad je rat završio. Pojavljivanjem energetske krize 1970-ih pomicanje je ponovno uvedeno, a u Jugoslaviji ta je praksa uvedena tek 1983. godine. I u Hrvatskoj traje do danas, baš kao u još 78 drugih država.
Prije nekoliko godina sve se glasnije počelo govoriti o problemima koje pomicanje sata donosi, a ponajprije se odnose na smetnje u zdravlju ljudi (i životinja), pa poteškoće u prometu, gospodarstvu... Zbog toga je unutar Europske unije pokrenuta inicijativa za ukidanje pomicanja sata, a Europska komisija prošle godine u rujnu objavila je prijedlog da se ukine polugodišnje pomicanje sata 2019. godine. Kako predlaže EK, svaka država članica bi do travnja 2019. godine trebala odlučiti namjerava li trajno primjenjivati ljetno ili zimsko računanje vremena. Posljednje obvezno pomicanje sata na ljetno računanje vremena prema tom planu trebalo bi se dogoditi u nedjelju, 31. ožujka 2019. godine, ali države koje se žele vratiti na zimsko računanje vremena morat će pomicati kazaljke još jednom, i to u nedjelju, 27. listopada 2019. Nakon tog datuma više nitko u Europskoj uniji neće pomicati kazaljke na satu, podjela godine na zimsko i ljetno računanje vremena bit će zaboravljena.
Međutim, i dalje ostaje otvoreno pitanje - što će se dogoditi ako dvije susjedne zemlje unutar Europske unije drugačije odluče, pa jedna ostane na ljetnom, a druga prihvati zimsko računanje vremena? Šo će se dogoditi ako Europska unija (ili samo Hrvatska) prihvati jedno vrijeme, a naši susjedi koji su izvan EU (Bosna i Hercegovina, Srbija) ostanu na drugom vremenu? Tada ćemo prelaskom granice prelaziti u drugu "vremensku zonu", baš kao što se događa tijekom putovanja na velikim udaljenostima. No, kod nas bi se mogao dogoditi apsurd da odlaskom iz Slavonskog u bosanski Brod moramo pomicati sat!
Ipak, da se s tim problemom ne bismo susreli, pokrenut je niz aktivnosti i razgovora unutar Europske unije, ali i izvan nje, kako se neželjene posljedice ne bi dogodile.
Uglavnom, u nedjelju, 28. listopada, u 3 sata ujutro završava ljetno računanje vremena i kazaljke trebaju biti pomaknute na 2 sata. Tada počinje zimsko računanje vremena i bit će to pretposljednje pomicanje sata koje smo doživjeli jer će preostati još pomicnje 31. ožujka 2019. Ustvari, možda još budemo pomicali kazaljke i 27. listopada sljedeće godine.
A tko zna, kako političari upravljaju državama, moguće je da se sve jednoga dana ponovno vrati na sadašnje stanje.
Što kažu građani
Promjene osjetimo, a i brzo se smrači
Almir Mešić: - Znam da ovog vikenda, u noći sa subote na nedjelju, prelazimo opet na zimsko računanje vremena, pomiče se sat unatrag, s tri na dva sata. Jesam, čuo sam da se razmišlja o tome da se to zimsko i ljetno računanje treba ukinuti, čeka se odluka Europskog parlamenta o tome. Što se mene tiče, svejedno mi je za koje će se računanje odlučiti, ali meni je bolje ljetno, lakše se prilagodim. Mislim da se s tim izmjenama nije postiglo ništa, treba se odlučiti za jedno vrijeme i neka tako bude. Radim u Domu za starije i nemoćne i primijetio sam da kod tih prijelaza sa zimskog na ljetno i s ljetnog na zimsko računanje vremena korisnici budu nekoliko dana jako lošeg općeg stanja. Budu malaksali, umorni, teško se prilagođavaju. Vjerujem da je tako i kod drugih. Primijetio sam da je i hitni bolnički prijem tih dana pun. Meni treba dan-dva da se prilagodim. A da ne pričam koliko vremena tih dana izgubim dok korisnicima namjestim satove i mobitele.
Marica Lucić: - Idućeg vikenda, 28. listopada, mijenja se računanje vremena i vraćamo se na prirodno, ono koje je bilo ranije. Po mom mišljenju, tako bi trebalo i ostati, ne bi trebalo pomicati ljeti sat unaprijed, jer priroda je uskladila bioritam ljudi sa svojim mijenama i mi dosta osjetimo tu promjenu. Nisam sigurna da te izmjene donose prednost i uštedu energije, mislim da to nema nikakve razlike i da se trebamo ravnati prema prirodnom vremenu. Primijetila sam i da kod pacijenata bude reakcije na te promjene, ali svi se mi prilagodimo. Mislim da ipak treba sačuvati prirodno vrijeme, jer ovo je umjetan način života. Nije to ono pravo, od buđenja ujutro, sunca koje se rađa u svoje vrijeme i ne možemo mi to promijeniti.
Jozo Kovačević:- Bio bih voljan da se sat ne pomiče, da ostane po starom, jer se na stalnu promjenu trebaju prilagoditi svi, od čovjeka do životinje. Kad su u pitanju europske države, Europa bi trebala donijeti odluku za sve koje će se vrijeme koristiti, a ne da svaka država odlučuje sama hoće li ljetno ili zimsko računanje vremena. Šta bismo time dobili?! Idete u susjednu državu koja nije puno udaljena, a morate pomicati sat. Meni je 70 godina, spavam dokle spavam. Problem je kada ujutro roditelji malu djecu vode u vrtić. Kad se naprimjer sat pomiče ljeti, a naučili smo gledati dnevnik, on je u 19.15 sati i onda mislimo tko će dočekati 22 sata da se smrkne.
Manda Pilipović: - Pomicanje sata na mene nema baš nekog utjecaja. Prilagodim se kad se sat pomiče, a kako će biti nagodinu, pa kako bude drugima neka tako bude i kod nas.
Dragica Pracny: - Više ne ustajem rano, nemam razloga, a obično ujutro slušam radio. Pomicanje sata utječe, ali imam šećer i pijem inače puno lijekova pa osjetim svaku promjenu. Ljeti je ipak bolje nego li sada, kada se brzo smrači.
Petra Salopek: - Znam da se sat pomiče ovaj vikend, ali nisam baš puno pratila o tome kako će biti nagodinu. Ne osjetim baš neke promjene i pomicanje sata ne utječe na moj organizam. Navikla sam na tu promjenu, brzo se prilagodim, ali bih ipak voljela da se sat ne pomiče, odnosno da ostane ovo ljetno računanje vremena, kad je ujutro ranije dan i kasnije se smrači. Svakako bi bilo dobro da se ujednači računanje vremena u cijeloj Europi, da imamo istu vremensku zonu.
Darija Devčić: - Osjetim promjene kod pomicanja sata i ne sviđa mi se što se stalno mijenja. Najbolje bi bilo da ostane ovo vrijeme sada kako je i to za sve europske zemlje. Ljetno računanje vremena mi se više sviđa jer je duže dan, sada dolazi zimsko razdoblje i brzo se smrači, još nakon pomicanja sata već u 16 sati je mrak, tako da nemamo ništa od dana.