Prolom oblaka u Cerniku, kiša lije nemilice i duž malog jarka u sokaku već se slijevaju oborinske vode prema cesti i obližnjem potoku Šumetlici. - Mi smo ovdje na brdu, tu nam je sve, i vrt i voćnjak, a čim padne jača kiša sve se slijeva prema dvorištu i cesti. Ove godine nam je neobično ljeto, to su nam rekli i turisti u Rovinju gdje prodajemo svoje proizvode. Nema kupanja, pa su u šetnji gradom i još više navraćaju do našeg štanda nešto kupiti. Ta kiša dakle i nije nešto loše za nas ove godine - kaže nam, srdačno nas dočekujući u svom dvorištu, uvijek dobro raspoložen Zdravko Sokić, onako pokisao na trijemu, dok u ruku odlaže posudu punu tek ubranih šljiva, krušaka i jabuka. U kuhinji pored štednjaka je supruga Vera, a okolo nje nema čega nema od povrća, tu su tek ubrane ljute papričice, kopar, lovor, paradajz, krastavci, tikvice... - Dobrodošli u naš proizvodni pogon - kaže sa smiješkom i dodaje: - Ako nismo na putu gdje prodajemo naše proizvode, onda smo ili u vrtu, voćnjaku ili šumi, a onda tu u kuhinji gdje se kuha i sve to sprema.
Govoreći o samoj ideji i početku ekološkog uzgoja voća i povrća te plasiranja na tržište hrane proizvedene po starim recepturama, Sokići kažu da su u tom poslu od 2010. godine kada su se prvi put pojavili na jednom od sajmova sa svojim tjesteninama i od tada za njih zna šira javnost. - Daleko prije smo mi već za sebe proizvodili cijelu paletu proizvoda, zdravu zimnicu po starim recepturama bez ikakvih dodatnih zaštitnih sredstava. Pravili smo razne pekmeze, od šipka, šljive, zeleni pekmez (rajčica+limun), kao i pekmez od buče s dodanom narančom, sirupe od šipka, bazge (bobice) i bazge (cvijet). Od povrća imamo kisele tikvice, ajvar, ajvar s vrganjima, pasiranu rajčicu, ciklu, pastu od medvjeđeg luka, kao i čičoke i medvjeđeg luka. Imamo i paletu posebnih čajeva, sušeno voće i povrće, slane i slatke delikatese, alkoholna pića, ulje i ocat, domaća jaja, prirodne preparate i kozmetiku, sušene gljive, kolače i slastice... Najpoznatiji smo po originalnim tjesteninama kao što su široki rezanci s medvjeđim lukom, koprivom, vrganjima i mrkim trubačama, a uz to na tržište plasiramo i pekmez od buče i šipka, salatu od čičoke i medvjeđeg luka i ajvarganj (ajvar s vrganjima), te pesto od medvjeđeg luka. Sve što ide na tržište udovoljava kriterijima koji su zakonski propisani. Kod nas u Hrvatskoj to nužno mora biti i komplicirano, ali već smo se na to navikli. U prošlih 8 godina proputovali smo tisuće kilometara duž naše lijepe Hrvatske. Sada, u vrijeme ljetne sezone, najviše smo na Jadranu, od Istre do Dalmacije, a u ostalom dijelu godine više smo na kontinentalnom dijelu, na brojnim tradicionalnim sajmovima - govori Zdravko Sokić i posebno pohvaljuje rad Turističke zajednice Istarske županije. Kaže kako oni imaju sjajnu brošuru u kojoj je navedeno po danima gdje je i kad u kojem mjestu fešta, pa obrtnici i ostali izlagači znaju kamo i kada mogu poći i postaviti štand.
- Mi idemo kupcima "na noge", što nije lako, ali ako želite pokriti troškove i nešto zaraditi, to se tako radi. Tako rade i u Francuskoj, Italiji i drugdje. Sada već svakodnevno doživljavamo da nas ljudi zovu i naručuju od nas, naprimjer tjestenine za svoje male konobe i restorane. U Istri je duga tradicija proizvodnje i konzumacije tjestenina i tamo smo se izvrsno pozicionirali. Prepoznatljivi smo po originalnim i kvalitetnim proizvodima. Kupci nam se sami vraćaju i preporučuju drugima, što je najbolja reklama i poticaj za daljni rad i napredovanje. Mi smo postigli svoj cilj. Bilo je trenutaka u životu kada smo se pitali što ćemo smisliti kako ne bismo samo preživljavali od malih mirovina. Supruga je ostala bez posla, a ja nisam navikao
Kupcima nudimo i ono što nitko drugi nema
O stanju na tržištu i daljnjim planovima Sokić kaže: - Volim se našaliti pa reći kako ja imam rješenje za cjelu Hrvatsku, a ne samo za sebe. Jedan moj prijatelj Austrijanac je rekao da su oni imali problem kako riješti gospodarske probleme, pa su kao prvo vratili porezni sistem "od Marije Terezije". Umjesto "fantaziranja" s fiskalizacijom ima daleko jednostavnijih načina kako država može uspješno ubrati svoj porez. Treba odrediti paušal kojeg obrtnik može platiti i svi su zadovoljni, sigurni, i imaju volju raditi i razvijati se, a ne strahovati. Kod nas se trenutačno naveliko zatvaraju obrti jer ljudi ne mogu naplaćati prevelike namete, a i nema fleksibilnosti prema njima kao poreznim obveznicima. Floskule o "spajanju zelene i plave Hrvatske" su samo želja od koje neće biti ništa jer se ne vodi briga o proizvođačima na pravi način. Hotelske kuće imaju tzv. centralnu nabavu gdje pojedinačni mali proizvođači ekološki proizvedene hrane ne mogu plasirati. Problemi su i u turizmu na ruralnim područjima gdje su OPG-i podkapacitirani i ne mogu, naprimjer, na jednom odredištu ponuditi 50 kreveta za noćenje. Ne radi se na brendiranju i isticanju nekih specifičnosti i originalnosti. Usprkos svemu, mi idemo dalje, nabavili smo stroj za obradu šipka kako bismo pravili izvrstan domaći pekmez, sami smo si napravili sušaru za tjesteninu te po malo nabavljamo ono što nam treba, npr. za sušenje malih količina jabuka ili kuhanje pekmeza od šljiva po staroj recepturi. Zainteresirani smo i za korištenje poticajnih sredstava i novca iz EU fondova koje je moguće dobiti preko natječaja. Nastojim proizvesti i nešto što drugi nemaju, pa kupcima nudimo pekmez od luka, pekmez od divljih malina i kupina ili začinske soli s borovim iglicama i divljim origanom sa Psunja.
Budući da se svojim radom vraćaju korijenima i tradicijskoj prehrani, zanima nas prepoznaju li kupci tu originalnost i kvalitetu, a Sokić odgovora da bismo se iznenadili kada bismo vidjeli koliko su domaći, a posebno inozemni ljudi ekološki osviješteni i kako prepoznaju i poštuju kvalitetu. - Oboje smo planinari i od mladosti smo na obroncima Psunja i drugih planina, a imamo veliko iskustvo u prepoznavanju ljekovitog bilja i gljiva. To ne može raditi svatko, niti se tu radi o velikim količinama. Uzmite samo pekmez od šipka. Ponajprije, treba te biljke nabrati, zatim slijedi stara tehnologija proizvodnje koja nema veze s industrijskom proizvodnjom. No, pravilnici donose i niz paradoksa. Jer, kako ćete ispeći pekmez od šljiva u kazanu na tradicionalni način ako propisi nalažu da se to radi u steriliziranoj kuhinji? Kako ćete napraviti odgovarajuće brašno npr. s koprivama, ako vam zakonski pravilnici ograničavaju postotak primjese na samo 5 posto. Da ne spominjem dozvole za branje gljiva. Takvi i slični uočeni problemi u praksi još se razmatraju i pokušavaju kvalitetnije riještiti na državnoj zakonodavnoj razini - riječi su cerničkog obrtnika.
Sokići imaju i nasljednika, ali sin Marijan trenutačno je u Njemačkoj. Po zanimanju je profesionalni kuhar i poput brojnih drugih, zbog zaposlenja je otišao u Njemačku. Vera Sokić ističe: - Najprije je otišao on, a onda i supruga. Zajedno rade svoj profesionalni kuharski posao. On je uz šporet obožavao biti još kao dijete s nepunih 5 godina. Kad sam došla iz rodilišta on me dočekao s kavom koju je sam skuhao. Nije dao bakama da to one naprave. Uvijek nas je iznenađivao svojim kuharskim vještinama i ljubavlju prema tom poslu. Sin nas je i inspirirao za neke posebne recepte i savjetovao nas oko proizvodnje tjestenina ili začinskog bilja. On voli eksperimentirati s hranom i u tome je vrlo uspješan i poštovan. Kada je trebao odabrati školovanje za svoje životno zanimanje nije nimalo dvojio. Mi smo mu rekli da ne mora biti to što voli kao hobi, ali on je rekao da želi biti kuhar, pa smo ga podržali. Za razliku od njega, ja sam cijeli svoj životni vijek nažalost radila ono što baš nisam voljela, osim ovoga što radimo sad moj Zdravko i ja. U tome uživamo, to volimo. Zdravko je odličan promotor naših proizvoda jer je druželjubiv i zabavan. Kad dođemo negdje i postavimo štand ja mu kažem neka ode negdje na kavu jer ne moramo oboje stalno biti kraj artikala. On ode, i nedugo nakon toga počnu dolaziti kupci. Neki nas već znaju od prije, a neke je Zdravko poslao jer nakon razgovora s njim istoga trena požele kupiti nešto naše, domaće!
Antun Toni Brađašević