- Tijekom bračne zajednice bila sam žrtva psihičkog i fizičkog zlostavljanja, čak i u vrijeme trudnoće. Bila sam puna masnica po rukama, govorio je da ga ne smijem prijaviti, onda bi drugi dan briznuo u plač, izvinjavao se, bilo je i prijetnja smrću. Mislila sam da će se promijeniti i željela sam mu pomoći. Nosila sam duge rukave, tunike, sakrivala sam, nisam se sramila, već nisam htjela da to vidi moja majka, moje prijateljice, ljudi koji me vole, jer sam znala kako bi oni reagirali, oni su me uporno htjeli „iščupati” iz tog braka, a ja sam mislila da mu mogu pomoći, da ga mogu izliječiti – priča nam mlada žena s drhtajem u glasu dok joj suze klize niz lice.
Nadala se da će se suprug promijeniti kad rodi, ali, kaže, i dijete mu je smetalo: - Smetalo mu je kad se dijete smije, kad plače, kad od sreće vriska, sve mu je smetalo i strašno je vrijeđao, omalovažavao. Više puta sam s djetetom odlazila kod roditelja, boravile smo danima kod njih da mu ne smetamo, sklanjali smo se. Manipulirao je da će se ubiti, prijetio je i mojim članovima obitelji, bojala sam se. Prije nego sam se udala pitala sam se kako žene mogu trpiti nasilje, a onda sam se ja našla u takvoj situaciji. Ustvari nisam znala da sam žrtva, jednostavno uđete u taj neki vrtlog i ne znate iz njega izaći. No, kad sam rodila i vidjela njegovo ponašanje prema djetetu, postala sam ravnodušna prema njemu. Najvažnija mi je sigurnost mog djeteta, pa sam odlučila otići od njega.
Zabrana prilaska
No, nastavio je s prijetnjama, verbalnim nasiljem: - Nije mogao podnijeti da se nema na kome iživljavati kad sam napustila dom, sad on to radi putem institucija. Nakon prijetnji mojoj obitelji i meni, prijavila sam ga policiji i policijski službenici su bili predivni, rekli su mi jesam li svjesna da sam žrtva obiteljskog nasilja, da trebam pomoć, imali su suosjećanja više nego institucije od kojih to očekuješ. Pokrenula sam se i dobio je zabranu prilaska.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)