- Moja kći ide u sedmi razred osnovne škole i htjela bi posvijetliti kosu, ne sviđa joj se njena smeđa, koja ljeti na suncu ipak lijepo posvijetli. Opirem se tome već neko vrijeme, onda sam malo popustila i rekla da ću joj dozvoliti za krizmu u osmom razredu. Nedavno smo bile u frizerskom salonu i pitala sam frizerku što o tome misli i što preporučuje, odgovorila je da nikako bojanje cijele kose, možda koji svjetliji pramen da se to previše ne vidi, a ona će biti zadovoljna. Još uvijek to nismo ostvarile, baš me to opterećuje – ispričala je jedna mama u neformalnom razgovoru.
Društvene mreže koje koriste najmlađi, a odraslima nisu ni dostupne, nerijetko potiču djevojčice u najranijoj dobi, čak s deset godina, da koriste razne kreme s retinolom kako bi spriječile bore, srednjoškolke traže da im se hijaluronskim kiselinama povećaju usne, a u svijetu je prije koju godinu utvrđen fenomen koji je uz imenicu kids dobio predznak trgovine u kojoj djevojčice u dobi od desetak godina redovno u grupama kupuju proizvode za njegu i uljepšavanje lica neprimjeren njihovoj dobi, što je objavljeno i na društvenim mrežama. I sama sam nedavno srela nekoliko djevojčica u dobi nižih razreda osnovne škole s torbama na leđima čučnule su uz ogradu, vjerojatno na putu iz škole, i izvadile maskaru, nekakav ruž, pretpostavljam netom kupljene, i isprobavale. Mislim nekako da su oduvijek djevojčice isprobavale mamine štikle, neku odjeću, pa i šminku, ali to je uvijek bilo u igri, kod kuće, pred ogledalom. Danas moraš biti lijep, uređen do zadnjeg detalja jer društvene mreže i objave ne trpe nedostatke, greškice, sve mora biti savršeno, od napućenih usana, poze kako se stoji, do savršeno našminkanog lica. Odrasli tako razmišljaju i ponašaju se, a djeca kopiraju.
Provjerili smo u dvije slavonskobrodske osnovne škole kako se nose s ovim prodirućim trendom odijevanja, šminkanja, bojanja kose. Nekad je svaki razred uz predsjednika i blagajnika imao i higijeničara koji je provjeravao urednost noktiju, jesu li podrezani i čisti, nisu smjeli biti nalakirani, bilo je i tada onih koji su „stršali” ali mediji, društvo, javnost nije to ni podržavala, a kamoli poticala kao što sada čine razno razni influenceri i društvene mreže.
- Ima već 15 godina kako smo mi stavku o bojanju kose uvrstili u kućni red. Naime, imali smo curica koje su znale doći u školu s pramenovima, izblajhane, jedno dijete je bilo pofarbano u crveno-smeđe široke pramenove i to se događalo već u šestom razredu. Nije bilo takvih puno, ali kad bismo roditeljima na to ukazali znalo je biti mama koje to nisu prihvaćale, pitale bi: ”Na temelju čega vi to zabranjujete, gdje to piše?”. Morali smo zato to ugraditi u kućni red - priča Marija Matičević Ivanković, magistra psihologije u Osnovnoj školi „Dragutin Tadijanović”.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)