U rodnom Slavonskom Kobašu počast maestru Mihaelu Feriću prigodnim su i emotivnim programom odali njegovi učenici, suradnici i prijatelji
Najteže je, kažu, biti prorok u svom selu, ali tko doživi da ga vlastita sredina (još za života), cijeni i slavi, taj je sigurno postigao nešto veliko. I to ne za sebe, nego za sve nas. A baš je takav maestro Mihael Ferić, duša i srce slavonske glazbe, u čiju čast je u nedjelju u njegovu rodnom Slavonskom Kobašu, pod pokroviteljstvom Brodsko-posavske županije, Općine Oriovac i Turističke zajednice Meridiana Slavonica, priređena posebna slavljenička večer. Na pragu 85., ali još u duhovnoj i mentalnoj snazi, maestro Mija, pun emocija mogao je uživati u programu koji je osmislio njegov nećak, također vrsni glazbeni pedagog, Antun Baćo, a vodio predsjednik kobaškoga Ogranka Matice hrvatske Josip Jagodar. Međutim, svi u kobaškom Domu kulture su još više uživali kada se maestro i sam ponovno prihvatio dirigentske palice.
- Da nije bilo Mije, ne bi bilo ni „Šokačke rapsodije” kakvu danas znamo. Ne bi bilo „Tamburaškog brevijara”, kojeg dugo neće nadmašiti nijedno djelo. Tko zna bi li bez njegovog doprinosa bećarac bio na UNESCO-vom popisu zaštićene nematerijalne kulturne baštine! Ne bi bilo ni Muzeja tambure, a zatim ni „Kuće tambure”, projekta koji su osmislili članovi Brodske udruge tamburaša! - kazao je 14. travnja 2024. predsjednik zagrebačke „Šokadije” i jedan od pokretača „Šokačke rapsodije” Martin Vuković. Njegove su riječi potvrdili, podijelivši s okupljenima i obilje predivnih uspomena i drugi govornici, Mijini učenici, suradnici i prijatelji, u sklopu koncerta u kojem su se smjenjivali tamburaški sastavi „Berde bend” i „Stare kandžije”, orkestar KUD-a „Matija Gubec” i Ženska pjevačka skupina „Vranovke”. Da nije maestra Mije, koji nas je i korio i učio i usmjeravao i vodio... koji je i sakupljao i okupljao, gurao i vukao... slavonska, šokačka, ali i hrvatska tradicijska glazba danas bi bila siromašnija, a mi sami bili bismo osakaćeni, jer ne radi se samo o umijeću sviranja, nego o življenju i poznavanju glazbe iz koje smo niknuli. I ne samo zbog „Hrvatskog tamburaškog brevijara” i drugih knjiga koje je napisao, ne zbog vrsnih programa koje je osmislio, nego zbog svega onoga što je ugradio u svoje učenike i suradnike, inzistirajući na znanju i stručnosti, na istini i točnosti. Naravno, maestro je odavno opravdao mnoge nagrade koje su mu dodijeljene, od povelje „Franjo Ksaver Kuhač”, Zlatnog grba za životno djelo Brodsko-posavske županije i Povelje počasnog građanina Slavonskog Broda do Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, ali ovo živo priznanje sigurno je nadmašilo sve ostale, jer je pokazalo da ništa od onoga što je uložio nije izgubljeno nego živi i oplemenjuje se. Stoga najava da će ovogodišnja „Šokačka rapsodija” biti posvećena tom nekadašnjem kobaškom dječarcu i brodskom učitelju, a danas cijenjenom glazbenom stručnjaku maestru Miji Feriću, samo je šećer na vrhu.