Kupnja poklona samo kupnje radi baš i nije nekakav događaj, ali kupnja unikatnog poklona svakako jest. Za one koji traže nešto unikatno i personalizirano, sredinom srpnja u slavonskobrodskoj Ulici dr. Vladka Mačeka 49a otvoren je "Spomenarak", obrt za izradu predmeta za uspomenu Anite Kristijan u kojem građani mogu pronaći unikatne šalice, čestitke, cekere, setove s narukvicama i trakama za kosu, privjeske, maske za mobitele, naušnice, personalizirane okvire s tekstovima za sve prigode, lampe za dječju sobu, antialergijske igračke i repro materijal. Svoj je hobi, nakon 24 godine rada kao administrator u bolnici Anita pretvorila u posao i ostvarila svoj dugogodišnji san.
- Svi su me pitali idem li u inozemstvo jer danas svatko tko napušta siguran posao sigurno odlazi za boljom plaćom. Malo su bili u šoku i nevjerici, ali imala sam potporu obitelji, što mi je bilo najvažnije. Mislim da je to sada to ono za što želim živjeti i raditi. Kad sam krenula u otvaranje obrta dobila sam poticaj Zavoda za zapošljavanje, što mi je dosta pomoglo, no zbog silne birokracije došlo je do trenutka kad sam rekla "Sad više to ne bih", ali želja je bila prevelika da bih to pustila. Drago mi je što sam uspjela; u trenutku kad sam otvorila obrt još uvijek nisam bila svjesna da se to ostvarilo. Isplatilo se - priča Anita o prvim danima posla koji je počeo kao obveza u u djetinjstvu, a zatim prerastao u hobi kojim se tri godine predstavljala na Katarinskom sajmu.
- Kad sam bila mala mama me tjerala da radim ručni rad, što mi je bilo grozno. Međutim, kako sam radila kao administrator, po osam sati za računalom, shvatila sam da me ručni rad opušta i da to ne moram to raditi onako kako je to netko prije radio. Našla sam svoj način i to zbilja volim. Prve godine na Katarinskom sajmu mislila sam da me nitko neće uočiti i da ću proći najlošije od svih, ali zanimanje posjetitelja bilo je veliko i komentari su bili jako pozitivni što mi je dalo vjetar u leđa. Da tada nisam predstavila svoj rad vjerojatno ne bih došla do faze u kojoj sam sada. Sve narudžbe koje su tada nastale bile su za božićne artikle, a otad se naša ponuda proširila na izradu poklona za sve prigode; od vjenčanja do rođendana - objašnjava Anita i kad govori u množini misli na svog supruga Ivana čija tiskara je u lokalu do njenog i uz čiju suradnju "sve može".
- Kod kuće smo s djecom i njihovim prijateljima prišivali dugmad, šivali jastučiće i slične stvari. Onda smo prešli na bojenje i izrađivali narukvice od paracorda. Vidjela sam da su djeca željna takvih stvari, pa organiziram radionice na kojima se nalazimo tijekom svakih školskih praznika, srijedom po dva sata, bez mobitela. Mi smo vam onda poput malih 'baba', pričamo o školi, dečkima i curama; njima je lijepo, a ja sam zadovoljna što djeca nešto nauče - ističe Anita. Djeca vole izrađivati ono što izrađuju popularni youtuberi; poput 3D cvijeća i ljigavaca, a kad je ručni rad u pitanju ima i dječaka koji su izuzetno uredni u šivanju. Među njima je i vrtićanac od pet i pol godina koji prati program radionica jednako kao i djevojčice od 12 godina. Mališani ondje kupuju i poklone za rođendane, od šalica i magneta do setova s narukvicama i trakama za kosu. Srednjoškolci u "Spomenarak" dolaze po naušnice, privjeske ili maske za mobitele, djeveruše kupuju zahvalnice mladenki, a klijentice sebi ili prijateljicama kupuju "cvjetne i ljetne" cekere za koje Anita kaže da ih je izradila da budu viđeni, a ne spremljeni u ormar.
Proširenje ponude
Mame su najviše zainteresirane za personalizirane okvire za narukvice iz rodilišta. - Dosad ste te narukvice stavljali u kutije i kasnije niste ni znali gdje ste ih ostavili, a ovako su ipak izložene, uz malo ukrasa - kaže Anita i dodaje da su okviri s obiteljskim stablom lijep poklon za godišnjicu braka ili useljenje. Ukrasi od filca, krpene igračke s antialergijskim punjenjem te svi ručno rađeni artikli djelo su Anitinih ruku, ali ponuda u trgovini uskoro bi trebala biti proširena.
- Očekujem suradnju sa sugrađanima, pa će se na policama naći fotografije Davora Kustora, sapuni Ines Grabovac iz Kich Sapunich, slova iz StiroArta Anite Marjanović, ukrasne kutijice Timee i Andreja Bajsića, tenisice šunjalice Sande Menković i krunice s imenom Natalije Lazarić - objašnjava Anita. Za one koji se žele sami okušati u izradi poklona, a uz materijal trebaju i savjet, u trgovini su postavljene i dvije stolice za razgovor.
- Kao kreativki bio mi je veliki problem nabavljati repromaterijal; sve sam morala sam kupiti putem interneta ili u Zagrebu što je dosta poskupljivalo moj proizvod. Zato sam poželjela u svojoj trgovini imati repromaterijal. Ne znam koliko će to sugrađani prepoznati ali, primjerice, nabavila sam materijal turskog proizvođača Cadence koji imaju proizvod čija kvaliteta opravdava cijenu što mi se svidjelo, jer stvari koje su trenutačno dostupne u gradu ili su jako skupe ili jeftine i loše kvalitete. Sve predmete izradila sam nakon niza neuspjelih pokušaja, pa sam voljna s nekim podijeliti način na koji se nešto može napraviti. Ne treba odustajati, što učim i djecu na radionicama kad se ražaloste što im nešto nije uspjelo kao njihovim prijateljima. Treba ustrajati u onome što želite - ističe Anita. Majka trojice sinova vjeruje da će oni naginjati očevoj tvrtki, ali bit će joj drago ako obrt budu htjele preuzeti njihove supruge ili netko drugi u obitelji. Ako se to i ne dogodi, zaključuje Anita, dječaci će iz obrta barem nešto naučiti.