- Obitelj je temelj posla i pomno njegovani međuljudski odnosi
Kada bi se u županiji birala tvrtka koja je u poslovanje uz predanost radu primijenila poznatu izreku "Zadovoljan radnik-dobar radnik" sasvim sigurno bi Metalproizvod Marice i Vinka Anušić bila vrlo visoko pozicionirana. Privatnik od 1979. godine, koji je u Derventi imao 8 zaposlenih i uhodanu proizvodnju i trgovinu, je zbog rata otišao u izbjeglištvo, ostao bez puno toga, promišljao gdje se skrasiti i kako obnoviti posao, pa između Zagreba i gradova na moru, konačno sa suprugom odlučio nastaviti život u Slavonskom Brodu. - Uistinu je presudilo rođenje unučice Martine, 7. srpnja 1992. godine, od najstarijeg sina Marija koji se oženio Marijom 1991. godine, počeo je obiteljsku priču Vinko Anušić. Supruga Marica je bila najnaklonjenija Brodu i čvrsta u odluci da obitelj treba ostati na okupu, u jednom mjestu, točnije u Brodu i da kroz obiteljski posao trebaju zarađivati za život. - Mi smo danas zadovoljna obitelj. Imamo troje djece, sina Marija (37), udanu Slađana (32) i neoženjenog Dragana (25) i četvero unučadi. Prihvaćeni smo i ljudi su nas podržali kada smo počinjali. Kako smo i smjerali djecu smo podjednako uključili u posao i osigurali im svakome stan i jednaki udio u poslu, kojega još uvijek vodimo suprug i ja, nastavila je priču Marica Anušić. Složili su se oboje da djeca još uvijek od njih očekuju da nose glavni teret odgovornosti za posao od kojega živi cijela obitelj, ali i ostali zaposlenici, ukupno njih 19. Dragocjen je podatak da još nikada ni jedan radnik nije otišao iz Metalproizvoda, naravno o otpuštanju nema ni riječi, jer se kod zapošljavanja pomno bira i očito se do sada nije griješilo u izboru, pa i to ponajbolje govorio o statusu tvrtke.
Naravno da nije bilo lako otići iz Dervente, sin je primjerice ostavio novu kuću u kojoj je živio tek dva mjeseca, o uhodanom poslu da se i ne govori. No, doživjeli su svojevrsnu satisfakciju jer su 1997. uspjeli od dvanaest strojeva koje im je oduzela Republika Srpska dobiti natrag sedam. Bili su devastirani, ali su im dobrodošli, uz već kupljene nove strojeve. Obiteljsku imovinu su u Derventi uglavnom uspjeli prodati, istina ne i po ekonomskim cijenama, ali su zadržali dva gradilišta i zemlju uz Ukrinu gdje su nekada odlazili na odmor. Ne vuče ih u Dereventu, jer nije lako proći kraj svojih negdašnjih kuća i oboje se slažu da "To više nije to!", ali tko zna jednoga dana?
Iskusili su što znači biti izbjeglica i znaju što je pomoć u nevolji. U poziciji su da pomažu i obilno to čine, osobito obnovu sakralnih objekata, ali pomažu svima kojima je pomoć prijeko potrebna, pri čemu su djeca i bolesni uvijek na prvome mjestu.
Svi puno rade, ali uvijek nalaze i vremena za odmor. Nezaobilazni su nedjeljni zajednički obiteljski ručkovi, vrlo često u restoranu, ali i okupljanja svih zaposlenika s njihovim obiteljima ponajviše oko sportskih i rekreacijskih sadržaja. Čuveni su malonogometni susreti koje organizira i sponzorira Metalproizvod. - Vodimo brigu o svakom radniku, njihovim obiteljima i cijenimo njihov prilog u razvoju naše tvrtke, podjednako tumače Vinko i Marica Anušić, koji su sigurni da su ostankom u Brodu napravili dobar izbor, da su zadovoljna obitelj, koja u poslu zbog načina rada uživa ugled i simpatije.