Informacija da je u staklenci med iz EU i ne-EU zemlje konkretna je koliko i "naše pčele ispoštovale su Schengenski sporazum"
Na popis ljudi od povjerenja uz liječnika, bankara, vodoinstalatera i automehaničara treba dodati i - pčelara. Police trgovačkih lanaca pune su staklenki meda s etiketama "proizvedeno u EU" i "med iz ne-EU zemalja", no iza tih kratica širok je spektar (ne)kvalitetnih proizvoda. Za potrebe testa prepoznavanja kupili smo dvije staklenke bagremova meda od 450 grama i bočicu od 350 grama. Na jednoj etiketi piše "zemlja podrijetla: Kina", na drugoj "mješavina meda iz EU i meda koji nije iz EU", a na trećoj "zemlja podrijetla: Hrvatska". Informacija da je u staklenci med iz EU i ne-EU zemlje konkretna je koliko i "naše pčele ispoštovale su Schengenski sporazum". Moglo bi se reći da mu je i okus neodređen. Novinari Posavske Hrvatske, ne znajući koji je uzorak iz koje staklenke, nakon kušanja pogodili koji je med domaći, a koji kineski, dok za podrijetlo "miješanog" uzorka nisu bili sigurni. Domaći med, ocijenili su, ima puniji okus i intenzivniju boju, u kineskom su osjetili šećer, a miješani su opisali kao razrijeđen. O ukusima se ne raspravlja, ali razlike postoje, i to velike.
Više sluha za pčelu i pčelara
Dvadesetak kuna za (ne)EU med prihvatljivija je cijena od, primjerice, pedesetak za hrvatski proizvod, no vrijedi izdvojiti kunu više za domaći brend poput Slavonskog meda.
- Imamo svoj med, odnosno više vrsta meda s područja od Novske do Iloka i od Virovitice do Save. Košnice bi trebale biti na tom području, pčele bi trebale donijeti med iz naših šuma i on ne bi smio ići na pakiranje negdje drugdje. Slavonskim medom smatra se med od kestena, amorfe, bagrema, suncokreta i repice te hrastova medljika iz požeškog kraja - ističe dr. sc. Stjepan Aračić, predsjednik slavonskobrodske Pčelarske udruge "Zrinski", zastupnik triju županijskih udruga, član Upravnog odbora Hrvatskog pčelarskog saveza i Udruge "Slavonski med". Ove godine trebale bi biti dostupne nacionalne staklenke, a iduće bi na snagu trebao stupiti i novi Pravilnik o medu.
- Zagovornici smo reda i nismo protiv uvoza jer mislimo da imamo puno kvalitetniji med od ostalih. Trgovci su nametnuli svoja pravila i uvoze med koji je, po našem sudu, na donjoj granici kvalitete. Usporedba možda nije prava, ali recimo kao da govorite o svježem i nekoliko puta zamrznutom i odmrznutom mesu. U Europskoj uniji nacionalne trgovine gube u odnosu na globalnu i oni koji žele brzu zaradu u prilici su kupiti med po cijeni od eura ili dva za kilogram te ga prodati po cijeni od 30 kuna. U taj med stavljaju vrlo malo hrvatskog, europskih onoliko koliko moraju, a ostalo su medovi za koje neki kažu da nisu vidjeli pčele, njive niti šume. Želja nam je Slavonskim medom i nacionalnom staklenkom dati do znanja da imamo svoj proizvod određene cijene, u kojem moraju biti garantirani sastojci - kaže Aračić. Od osam do deset tisuća tona meda, kolika je godišnja proizvodnja u Hrvatskoj, prema podacima Hrvatske gospodarske komore osamdeset posto završi na sivom tržištu koje za trgovce predstavlja prodaja "na kućnom pragu", a bilo bi manje, smatra Aračić, kad bi u trgovačkom lobiju bilo više sluha za pčelara, pčele i nacionalni proizvod. Najbolja garancija kvalitete za kupca je odabrati pčelara kojih u slavonskobrodskoj, sibinjskoj i novogradiškoj udruzi ima ukupno dvjestotinjak. Provjereni proizvod svakako je bolji od onog u staklenci bez etikete, kakve se mogu naći na tržnicama.
- Ako med ide na tržnicu onda bi trebao imati etiketu na kojoj se zna što treba pisati. Ima i onih na kojima, primjerice, piše "prirodni med od bagrema". Ako nije prirodni nije med, a ako ću vas uvjeravati da je med prirodni onda nemamo o čemu razgovarati - zaključuje Aračić i dodaje da neznanje ili druge okolnosti prisiljavaju medare na različite postupke, među kojima pregrijavanje kod pretapanja 'medu ubija dušu'.
Jasno i slasno
Građani koji kupuju med na kioscima na Gradskoj tržnici znaju što kupuju i stalno se vraćaju.
- Moj je otac pčelar više od 40 godina, a ja polako nasljeđujem obrt. Kod nas se može kupiti cvjetni, bagremov, kestenov i medljikovac, imamo propolis, med s propolisom, pelud i med u saću, a košnice imamo u Grgurevićima. Najomiljeniji među kupcima su cvjetni i bagremov med - kaže pčelarica Sanja Vujčić Geneja i dodaje kako u današnje vrijeme ima puno pčelara, ali i puno toga što nije med: - Ljudi prepoznaju onaj pravi. Vjerojatno ga ima i na policama u trgovinama, a oni koji se jednom ondje "opeku" vrate se ovamo. Građani pitaju kako prepoznati pravi med, ali već i znaju. Okrenu teglicu, da se napravi "kugla", a pravi se kristalizira i točno se vidi u kojemu je šećer, a u kojem kristalizirani med. Imamo kupaca koji su nam dolazili još prije rata, kupuju ga i mame, a dosta je mladih koji ga koriste i u kozmetičke svrhe.
Ne zna hoće li nacionalna staklenka za med pomoći u promociji domaćeg meda i uvođenju reda u etiketiranje, no Sanja kaže da je važno ono što je u staklenkama i ljudi to prepoznaju. Na tržnici je vidjela staklenke bez etiketa i u njima med na kojem se vidjelo da nije pravi.
Martin Vuksanović na Gradskoj je tržnici 34 godine, a građani u njegovom kiosku mogu kupiti livadski, bagremov, kestenov i šumski med iz pčelinjaka u Bečicu: - Mušterije su zadovoljne, a nama je drago čuti kad kažu: "Med je izvrstan" ili "Jedem vaš med od malih nogu". Ljude često privuče cijena, što razumijem. U trgovačkim lancima je dosta niža, a med koji dolazi iz Bosne i upitno je je li to doista med slabije je kvalitete. Ljudi ga kupe jednom, pa se vrate ovamo i kažu "Nikad više". O kineskom medu čitam u novinama, a vidim i po cijeni i znam da ne može biti kao 'naš'. Tko jednom kupi med ovdje, sigurno će se vratiti. Bolje platiti malo više, pa ste zadovoljni. O svemu ostalom neka inspekcije vode računa. Ono što nama smeta je što se med prodaje pod lažnom, odnosno čudnom etiketom "med iz zemalja EU i izvan EU", bez ikakvog postotka odnosa i miješanja. Neka uvoze što hoće, ali neka prodaju pod tim etiketama. Nitko talijanske cipele ne prodaje pod etiketom hrvatskih. Uvezite ga i prodajte pod kineski, pa neka bude deset kuna kilogram, svejedno mi je.
Martin nema ništa protiv nacionalne staklenke, po cijeni sadašnjih, no kaže da je toj priči u prvom planu uvijek bilo nešto drugo, a ne pčelari i med: - Meni i mojoj mušteriji svejedno u kakvoj je staklenci. Mora biti standardizirana, zadovoljavati sanitarne i druge uvjete, a ono što na njoj bude ili ne bude pisalo neće povećati prodaju.