Što je zajedničko tehničarki poštanskog i telekomunikacijskog prometa, elektroničaru – mehaničaru, diplomiranoj ekonomistici i grafičkom dizajneru? Ljubav prema fotografiji kojom se bavi ta vedra četvorka iz Wedding art studija j.d.o.o.
- Tvrtku smo otvorili 2016. godine, bavimo se snimanjem i fotografiranjem vjenčanja, a povremeno snimamo glazbene spotove. Uz mene i supruga Dalibora, vlasnika, rade kolege Gorana Blaževac i Bruno Čuljak - kaže Vedrana Brkić, voditeljica Wedding art studija. Ekipa ima svoj znakovni jezik tijekom snimanja, iz njihovih „kreativnih nesuglasica“ nastaju spontane fotografije i kadrovi, a posao su podijelili pa su djevojke fotografkinje, a dečki snimatelji. Dalibor u šali kaže da Vedrana i Gorana vode glavnu riječ, a upravo je on suprugu potaknuo da se, umjesto poslom koji ne voli, potpuno posveti tadašnjem hobiju.
- Dalibor je imao prijatelja koji se bavio video produkcijom, a ja oduvijek volim vjenčanja i uvijek bih komentirala tuđe fotografije. I sad, kad smo gosti na nekoj svadbi, uvijek razmišljam o tome kako bih ja nešto fotografirala umjesto fotografa koji radi na vjenčanju. Prvi fotoaparat kupila sam na rate i uz njega dobila objektiv 18-55 mm, a sjećam se koliko sam bila oduševljena fotografijama koje sam snimila objektivom 50 mm - prisjeća se Vedrana. Zbog sati provedenih u učenju obrade fotografija i fotografiranju, bez ičije pomoći, njen joj je posao još draži. Početak poslovanja i stvaranje tima nisu bili laki, no ekipa je sad u stalnom postavu. Najmlađa po stažu i godinama je Gorana.
- Tijekom studija iz hobija sam fotografirala koncerte i slična događanja; zabavila bih se, a usput i nešto zaradila. Traženje posla u struci nakon fakulteta nije urodilo plodom, ali i dalje sam se bavila fotografijom. Radila sam za jednog fotografa, a onda sam vidjela Vedranine radove i odlučila joj se javiti, a odmah sam joj rekla da trebam još puno toga naučiti – priča Gorana. Nijedna nije puno očekivala od prvog sastanka, a počele su raditi zajedno već na početku sezone vjenčanja. Pridobivanje prvih klijenata, ističe Vedrana, bio je izazov jer studio nije imao konkretan portfolio, pa je zahvalna svima koji su im dali šansu da pokažu što mogu. Danas se preporuke za Wedding art studio šire putem društvenih mreža ili usmenim putem, a s mnogim mladencima postali su i prijatelji. Naši su sugovornici međusobno najveći kritičari, a tako potiču jedni druge na što bolji rad jer žele usrećiti klijente i opravdati njihovo povjerenje. Vedrani i Gorani najdraži je trenutak kad se mladenke oduševe fotografijama snimljenima, primjerice, na kiši ili unatoč tome što je u kući nestalo struje, te onima na kojima se ističe ono nešto zbog čega je svaka mladenka lijepa. Dalibor kaže da se ljudi više boje kamere nego fotoaparata, pa on i Bruno nastoje biti neprimjetni i diskretni kako bi uhvatili spontane trenutke među uzvanicima svadbe. Gosti koji ulijeću u kadar kako bi vjenčanje snimili mobitelom dosad ih nisu sprječavali u uspješnom obavljanju posla. „Špica“ u Wedding art studiju, u kojem godišnje bude odrađeno oko 25 vjenčanja, počinje prvoga tjedna nakon Uskrsa i traje do prosinca, a Vedranu i kolege posao odvede od Osijeka, Vukovara i Županje do Zagreba, u Istru te Dalmaciju. Tijekom zime odmaraju dva mjeseca, a radno vrijeme si organiziraju u skladu s rokovima isporuke materijala mladencima. Uz ležernu atmosferu tijekom rada, obvezno ispijanje kave nakon svake svadbe, i zabavnih situacija s terena, Vedrana, Dalibor, Gorana i Bruno sretni su što se bave poslom koji vole. Vedrana ima i posebnu potporu; njeni nećaci već znaju da će raditi u tetinom studiju.