Prije nekoliko dana iz tiska je izašla knjiga "Ispovijest zarobljenika" Gorana Hillera, 45-godišnjeg Brođanina, koji je prošao pakao zarobljeništva u Bosanskoj Posavini i nakon više od dva desetljeća odlučio je svoja sjećanja na najteže dane života pretočiti u knjigu. Na devedesetak stranica Hiller opisuje događaje iz travnja 1992. godine kada je još kao učenik srednje škole bio, zajedno sa starijim bratom i ocem zarobljen u Zborištu, u dvorištu njihove obiteljske kuće, zatim odveden u logor u Liješću gdje su ih, kao i druge zarobljene Hrvate i Bošnjake, srpski vojnici mučili, premlaćivali, ponižavali...
- Jako teško sam se odlučio početi pisati, zato je i trebalo proći više od 20 godina. Na Novu godinu 2016. odlučio sam pisati i u prvo vrijeme išlo je jako dobro, riječi su izlazile iz mene, stranice su se brzo popunjavale. No, kako je vrijeme prolazilo, bilo je sve teže, počeo sam sanjati rat, zarobljeništvo, mučne događaje... Znao sam da knjiga neće puno vrijediti ako bude "suhoparna", ako navedem samo činjenice, bez emocija. No, unoseći osjećaje u sve to, ponovno sam preživljavao taj travanj. Onda bi uslijedile pauze, po mjesec i više, pa bi me netko od djece upitao: "Što je s knjigom?" i to me guralo dalje. Trebale su gotovo dvije godine da sve napišem, pa je uslijedila lektura, tisak, i knjiga je sada objavljena - govori nam Goran. Kaže kako su njegovi kćeri Brigita, Barbara i Matea bile prve osobe koje bi pojedine odlomke, pa i cijelu knjigu, dobile na uvid, a i kolega s posla ima je prigodu pročitati ju prije nego što je objavljena. Nikada prije nije pisao, ni pjesme niti prozu, knjiga "Ispovijest zarobljenika" nešto je što izašlo iz njega jer to je, jasno je svima kada se pročita, njegov život.
Strašni događaji koji nisu shvatljivi normalnom umu trajali su 18 dana, nevjerojatna je količina zlobe, mučenja, uništavanja... koje su jedni ljudi činili drugima, ali Goran Hiller danas, kako je napisao i u knjizi, nikoga ne mrzi. - Jedna poslovica kaže "Mrziti nekoga isto je kao piti otrov, a očekivati da se netko drugi otruje". Nemam mržnje prema ljudima koji su nam to radili. Ne želim s njima ići piti kavu, ne želim ih ni spominjati, ali ne mrzim nikoga - govori autor knjige i već iz tih njegovih riječi, ali i cijelog sadržaja knjige, jasno je kako je vjera u Boga ono što je njega i cijelu njegovu obitelj čuvalo, i očuvalo, u najtežim danima. Krunica je jedini predmet koji je uspio sačuvati iz "prijašnjeg života" (kaže kako su mnogi preko Save došli s vrećicom, a on nije imao ni vrećicu, samo odjeću na sebi i ništa više). Krunica je to koju su molili kad su gledali smrti u oči, krunica koja je bila nada u spas, danas je na zidu u obiteljskoj kući Hillerovih. Čak i za srpskog vojnika koji ga je izvukao iz zarobljeništva Goran kaže da je sigurno bio poslan Božjom voljom, jer drugog objašnjenja nema.
Goran je svoj 19. rođendan, kao i Uskrs 1992. godine, dočekao u logoru. Nevjerojatni niz događaja doveo je do toga da su sva trojica Hillera preživjeli, Goran danas živi u Slavonskom Brodu, u sretnom braku sa suprugom Jelom i imaju tri kćeri. Koliko je bilo neizvesno i kako je sve moglo završiti, najbolje govore činjenice da su tri zarobljenika koja su ostala u logoru u Liješću mučki ubijena samo nekoliko dana nakon Goranovog izlaska iz zarobljeništva, a pet dana nakon toga poginuo je i srpski vojnik koji ga je odveo prema slobodi. "Od tada pa sve do danas svaki dan se pomolim za njegovu dušu" - piše Hiller. O knjizi nećemo više iznositi detalje jer te retke treba pročitati, barem s jednim ciljem - neka se nikada i nikome tako nešto ne dogodi u životu!
Goran je prvo predstavljanje svog književnog prvijenca imao prošle nedjelje u župi na Mikrorajonu, sljedeći će put biti javnosti pokazana 15. travnja u župi Budainka, a veliku promociju imat će 2. lipnja u Domu Hvidre.
Knjiga "Ispovijest zarobljenika", objavljena u nakladi Lasice, može se kupiti na blagajni Posavske Hrvatske (Dom umirovljenika, Kraljice Jelene 26) i u Brod-turistu.