Slavonski Brod

21.9.2018.
Posavska Hrvatska

Plesna večer za umirovljenike

Grad Slavonski Brod u nedjelju, 23. rujna organizira ponovno plesnu večer za građane treće životne dobi. Zabava počinje u 19.30 sati u Radničkom domu, a ulaz je besplatan. Pozivaju stoga sve umirovljenike na ugodno zabavu uz glazbu i ples.

14.9.2018.
Posavska Hrvatska

Najljepši kej u Hrvatskoj

Vodostaj diktira tempo uređenja

Slavonski Brod : Vodostaj diktira tempo uređenja

Planirani rok završetka 31. srpnja 2019. godine.Kocke, teške 45 kilograma, postavlja desetak ljudi i dva stroja.Novi dio keja imat će 10 bitvi za privez brodova, a u svaku ide 60 kubičnih metara betona.

Najuočljivije gradilište u Slavonskom Brodu trenutačno je na šetalištu u Ulici braće Radića u kojoj su su tijeku radovi na obaloutvrdi.

- Postavljanje kocki uzima najviše vremena jer se postavljaju ručno. Još treba biti dovršen dio prema ušću Mrsunje i onda se radi srednja greda, odnosno srednji dio šetališta. Nakon toga prelazi se na gornji pokos, rade se stubišta i ostatak bitvi. Građevina je zamišljena kao nastavak sadašnjeg šetališta s mogućnošću priveza brodova. Taj se dio prema Mrsunji sužava sa sadašnja četiri na oko jedan metar i kompletirat će dio šetališta do ušća - rekao je direktor Brodske Posavine Ivan Ćosić. Ugovor o uređenju obaloutvrde potpisan je potkraj lipnja 2016. godine, a zbog pravnih procedura tvrtka je u posao uvedena 1. kolovoza. Uz pomoć ronioca iz tvrtke Ronex najprije su izvađeni stari dijelovi mosta, a osim tog materijala uklonjena su i minsko-eksplozivna sredstva pronađena na sredini korita te tijekom iskopa donje kamene nožice.

- Sve je u vodi bilo pod muljem pa je bilo problema i kod iskopa, a nasipavanje kamena išlo je svojim tijekom. Velika količina kamena postavljena je u vodi, a sve je odrađeno proteklog ljeta kad je vodostaj to dopuštao - istaknuo je Igor Tomašević, inženjer na gradilištu. Proteklog ljeta počeli su radovi s kopna i trajali su do rujna, kada je nastupio vodni val Save, a nije ih bilo moguće nastaviti sve do sredine lipnja ove godine. Prema riječima direktora Ćosića radovi su nastavljeni na betonskoj gredi koja drži podnožje čitave obaloutvrde: - Nakon toga pristupilo se nasipavanju šljunka te postavljanju kocki koje je još uvijek u tijeku, a one daju završni sloj obaloutvrdi. Prvi rok izvršenja bio je dvije godine od potpisa ugovora, no zbog vodostaja Save i uvjeta koji nisu omogućavali odvijanje radova planiranom dinamikom u dogovoru s investitorom (Hrvatskim vodama) taj rok produžen je za još godinu dana, do 31. srpnja 2019. godine. Vjerujemo da će, ako sve ostane kako jest, svi radovi do tada biti završeni. Najvažnije je izaći iz sredine (obaloutvrde) jer onda smo zaštićeni od velikog dijela vremenskih uvjeta i radimo nešto što je već betonirano i već izgrađeno. Humusiranje i holtikulturni radovi predviđeni su za iduće proljeće ili ljeto, a ugovoren je i naručen i dio žardinjera. Radovi su ove godine nastavljeni s povećanim kapacitetima i intenzitetom, radi se 10 sati dnevno uz radne subote, s ciljem da se taj dio što prije izvede. Naš je cilj do kraja rujna napraviti sve do srednje AB grede kako bismo se zaštitili od srednjih voda rijeke Save te preostalih mjeseci i početkom iduće godine mogli nastaviti radove na gornjem dijelu. U planu je, početkom ljeta, uređenje gornjeg dijela obaloutvrde. Prognoze za rujan su dobre i vodostaj bi trebao biti povoljan, a on je ključan da se izdignemo do neke srednje razine Save i nakon toga nastavimo radove sve dok vremenski uvjeti dopuste.

 

Na ponos svima

- Radovi pod vodom ne vide se s obale, inače zahtijevaju pola godine ili godinu dana rada. Svaka vodna građevina, pogotovo na rijeci Savi, zahtijeva veliki utrošak kamenog materijala za njenu stabilnost. Ono što se najviše s vodoutvrde vidi su kocke, teške 45 kilograma, koje postavlja desetak ljudi i dva stroja. Taj dio posla najduže traje pa se stoga stalno izvodi - istaknuo je Ćosić i dodao kako građevina estetski možda ne izgleda zanimljivo ni zahtjevno no zanimljiva je hidrotehničarima zbog načina rada na nagibu uz rijeku, ograničenog pristupa gradilištu te utrošenog materijala.

- Ukupna površina svih (lojtrenih) blokova je šest tisuća četvornih metara i do sada je izvedeno oko 2.500, a u svaki blok ide 10 kocaka, što je ukupno 60 tisuća kocaka dok je donji pokos manji i njegova površina je 2.700 četvornih metara. Radnici dnevno slože 18-20 paleta kocaka, a svaka paleta ima 36 komada, što je dnevno 25 do 30 tona. Donja greda napravljena je čitavom dužinom od 575 metara kojom su položeni i kamen u vodi, stabilizacijski madrac i donja nožica. Od gornjih elemenata izgrađeni su donji blokovi za svih 10 bitvi za privez brodova, a u svaku ide 60 kubičnih metara betona - kazao je Tomašević. Dodao je kako je ispust iz Tvrđave umjesto cijevi predviđene širine D800 do 1000 bio kamenom nadsvođeni tunel dimenzija 2x2 metra, no s konzervatorima u dogovoru postavljeno je novo okno, šaht i zapornica koja sprječava ulazak vode u odvod. Brodska Posavina nositelj je većine radova, uz kooperanta za betonske poslove te jednoga za predstojeće električarske poslove pri postavljanju stupova za rasvjetu.

- Na gradilištu bude najmanje dvadesetak ljudi i radovi su neprestano pod nadzorom, a nama je prioritet da budu izvedeni u rokovima i po pravilima struke, naposljetku i nama na ponos te građanima koji će šetati po šetalištu. Mislim da se radi punim kapacitetom i da su pomaci vidljivi - zaključio je Ćosić.    

24.8.2018.
Posavska Hrvatska

Aeroklub "Brod"

Nove snage na horizontu

Slavonski Brod : Nove snage na horizontu

Posljednih nekoliko dana nebom iznad Slavonskog Broda, uz povremene parove roda, letjele su jedrilice iz Slavonskog Broda i Zagreba u sklopu jedriličarskog kampa.

- Četvrti put, u suradnji s Aeroklubom Zagreb, Aeroklub "Brod" organizirao je kamp jedriličarstva, koji uglavnom održavamo u kolovozu. Cilj kampa je trening i priprema pilota te takozvano "skupljanje" sati letenja za dobivanje dozvole ili samo iskustvo pilota u onome što zovemo sterilnim područjem. Članovi zagrebačkog kluba imaju relativno malu zonu leta zbog blizine Zračne luke "Dr. Franjo Tuđman". Kod nas u Slavoniji, kako nema ničega, nema ni prometa, pa su vremenske mogućnosti za letenje veće. Ako piloti polete dovoljno rano, mogu letjeti od pet do osam sati, ovisno o sposobnosti pilota i uvjetima toga dana. Ove godine došlo je još osam jedrilica, privatnih i klupskih, te avion koji služi za vuču jedrilica. Svrha kampa je i preobuka pilota iz Zagreba na polijetanje uz vuču vitlom, kao i naših učenika na polijetanje uz aerozapregu, odnosno avion - rekao je ravnatelj aerokluba Marinko Jozić.

- Kao i prošle godine, društvo je odlično. Puno bolje se leti; zračni prostor je sterilniji i može se letjeti duže i dalje nego kod nas. Nama bi dobro došlo vitlo, vama avion, a pista i hangar su uglavnom isti. Ovdje su klupske prostorije bolje; moramo priznati da se u Aeroklubu "Brod" puno bolje brinu za njih nego mi o svojima - istaknuo je Rudolf Gregurek, predsjednik jedriličarske sekcije Aerokluba Zagreb. Prema njegovim riječima na području Zagreba, odnosno Zagrebačke županije, djeluju dva kluba koja lete na vitlo i kojima također problem predstavlja ograničenost zračnog prostora na kojem mogu letjeti.

 

Najmlađa pilotkinja u gradu

Novost u Aeroklubu Brod su mlade snage; najmlađa članica je šesnaestogodišnja Anđela Ćurković koja je prvi samostalni let imala krajem srpnja. Učenica Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića od djetinjstva je povezana sa zrakoplovstvom.

- Moj tata Tomislav se bavi zrakoplovnim modelarstvom i često smo dolazili na aerodrom kako bi on isprobao svoje modele jedrilica. Prošle godine sam došla na panoramski let, jako mi se svidjelo i odlučila sam se učlaniti u klub. Imala sam tremu prije leta, ali kad smo poletjeli popustila me i ostao je samo osjećaj opuštenosti i užitka. Tata je poprilično dobro prihvatio moju odluku da krenem na obuku. Naravno, bio je malo zabrinut zato što nije znao mislim li ozbiljno i bio je iznenađen, ali cijela obitelj me podržava - kaže Anđela, čiji njen mlađi brat isprva nije mogao vjerovati da se ona bavi zrakoplovnim jedriličarstvom.

- Nije bilo teško na obuci; obavila sam oko 40 letova s instruktorom i 20 samostalnih i to je to. Prije prvog samostalnog leta instruktor je obavio provjeru, odnosno simulaciju pucanja sajle i to je bilo malo strašno; otkači se na 100 metara i nema vremena za pogrešku, mora se brzo i efikasno reagirati. To je bila jedna od stresnijh situacija, ali mislim da sam to dobro odradila. Kod prvog samostalnog leta bio je strašan taj osjećaj da sam potpuno sama u jedrilici i nema nikoga tko može ispraviti moju pogrešku; sama kontroliram sve što radim i imam svoj život u svojim rukama. Sve što napravim ovisi o meni. Nakon leta zbog treme sam se tresla i jedva izašla iz jedrilice, ali brzo me prošlo i bila sam jako sretna i ponosna na sebe - s osmijehom je ispričala Anđela i dodala da jako brzo primijeti kad pogriješi i zbog toga se grize, ali pogreške nastoji i što brže i bolje ispraviti. Na pitanje što kažu njeni prijatelji kad im kaže što joj je hobi, veli da ih većina ne zna što je zrakoplovno jedriličarstvo.

- Njih 99,9 posto uopće ne zna da aerodrom postoji i svi su iznenađeni kad im pričam da letim. Ali, svi komentari su pozitivni, svima se to sviđa i svi bi htjeli probati ili vidjeti što je to. Često me pitaju da me dođu gledati, ali ne dopuštam im zato što mislim da bih imala preveliku tremu i ne bih se mogla koncentrirati. Tata je svaki put pod stresom kad gleda u nebo i zna da sam možda ja u jedrilici, ali i on je oduševljen - objasnila je Anđela koja, kad nije u školi ili "među oblacima", slobodno vrijeme provodi s prijateljima, u šetnji Korzom ili gledajući filmove. Posljednih mjesec dana svakog dana je na aerodromu, a tijekom školske godine koliko joj obveze dopuštaju i najčešće vikendom.

- Kad sam došla u klub, prošle godine u kolovozu, bila sam jedina djevojka. Bilo mi je čudno, ali brzo sam se naviknula. Sad nas je već tri u klubu, pa je puno lakše. Ravnopravni smo i svi odrađuju sve što je potrebno; pomoći pogurati jedrilicu, pomesti hangar, upisati letove u knjižice... svi smo tu jedni za druge. Sve se zasniva na volonterstvu i timskom radu; svi smo kao velika obitelj - rekla je Anđela. Svima preporučuje da prošeću do Aerokluba "Brod" na Jelasu i misli da će svi biti oduševljeni.

- Bilo bi lijepo kad bi klub imao više mladih ljudi i kad bi učenici u sklopu nastave posjetili aeroklub i pogledali jedrilice. U sklopu nastave iz fizike mogao bi biti održan sat o aerodinamici ili meteorologiji u sklopu nastave iz geografije. Fizika mi je jako drag predmet, ne mogu reći omiljeni, ali svakako je potreban u ovom hobiju - pojasnila je Anđela koja, osim na druženjima u kampu i na jednodnevnim kupovima, o iskustvima drugih pilota sluša i u klubu: - Pokušavam učiti iz njihovih pogrešaka i priča. Jako mi je zanimljivo slušati ih, jer u zraku se uvijek mogu dogoditi nesvakidašnje situacije na koje treba obratiti pažnju. Mislim da je u zraku sigurnije jer događa se puno manje nesreća nego na cestama.

Za razmišljanje o fakultetu još je rano, no u odluci joj možda pomogne hobi.

- Jako volim biologiju i razmišljala sam o farmaciji ili stomatologiji, ali ne znam - možda završim u kontroli leta - zaključila je Anđela.

- Više od 15 godina nije bilo tako mlade i talentirane osobe u klubu. Svi smo ponosni na nju. U vrlo kratkom vremenu savladala je letačke vještine. Dva ili tri leta prije nego što je ispunila zakonske mjere, procijenio sam da je dovoljno sigurna da može sama poletjeti, a to je i dokazala. Sada već ima devedesetak letova i priprema se za polaganje ispita za dozvolu pilota. Kad završi osnovnu obuku mora imati 25 sati samostalnog letenja i steći iskustvo kako bi polagala ispit pred komisijom. S obzirom na to da je potrebno više vremena da jedrilica skupi tolike sate letenja, to se u pravilu razvuče na godinu dana. Nisu važni sati kao sati letenja, već vrijeme provedeno i na zemlji i u situacijama u jedrilici. Da bi jedan čovjek letio, na zemlji nas treba biti četvero ili petero - rekao je nastavnik letenja Borislav Antolović. Razlika između mladih i zrelijih učenika tijekom prvog samostalnog leta, pojasnio je, u tome je što stariji analiziraju pogrešku koju naprave dok mladi pogriješe i idu dalje, pa brže usvajaju vještine: - Zrelije osobe danima će razmišljati o letu koji traje šest-sedam minuta. Tijekom tih minuta toliko se operacija odvija, a vi čitavo vrijeme imate svoj život u rukama. Jedrilica nema motor, svake sekunde je pola metra do metar bliže zemlji i ako napravite jednu grešku i počnete razmišljati o njoj slijedi druga, pa treća... Onda ja kao nastavnik pokušavam utjecati na to postupcima i glasom kroz radio-vezu. No, samo letenje, a time i svaki prvi samostalni let, su stresne situacije. No, to volimo i tako funkcioniramo.

Uz Anđelu mlade snage u klubu su i, kako je istaknuo Jozić, dvostruki europski i svjetski prvak Arijan Hucaljuk te Šimun Šimleša, šesnaestogodišnjak koji je putem programa gradske uprave ostvario pravo na besplatnu obuku u aeroklubu.

- Zbog nedostatka vremena ovim se sportom bave stariji ljudi, pa je lijepo vidjeti da i kod vas napokon došlo malo mladosti u klub. Mi svake godine imamo taj problem da nam puno učenika dođe na obuku, a kad je završe ne nastave letjeti. Nadam se da se to vama neće dogoditi. Zasad imamo dečka koji je "laširao" na svoj 15. rođendan, a ove godine imamo i troje šesnaestogodišnjaka. Strah od letenja je individualan kod djevojaka i mladića, ali izgleda da djevojke trenutačno ne privlači aerodrom zbog dominacije muške populacije - zaključio je Gregurek.

 

Na put do oblaka

Panoramski, odnosno informativni letovi omogućavaju doslovno novi pogled na grad i odlična su prilika za privlačenje novih članova u aeroklub, a među tri žene od sedam sadašnjih kandidata je i Ivana Pakši, tridesetogodišnja doktorandica na Strojarskom fakultetu.

- Moj prijatelj Tomislav Galeta je pilot, s njim sam dolazila u aeroklub i odlučila i sama probati baviti se jedriličarstvom. Tijekom panoramskog leta s instruktorom nije bilo ni nervoze ni treme, bio je to ugodan panoramski let. Najveću tremu imala sam na prvom samostalnom letu i sad sam odradila još 20. Sad trebam početi jedriti. Imala sam tremu na svakom od njih. Idem sama gore, hoću li sve napraviti kako treba, skrenuti, sletjeti... Slijetanje me najviše brinulo, ali sad sam i to popravila. Dečko mi je pilot u klubu, pa smo tu zajedno svaki slobodni trenutak. Imamo troje djece koja dolaze s nama i pomažu. Svaki trenutak kad nema obuke koriste da se njih provoza, pa pitaju "Hoćeš li nas odvesti do oblaka?". 'Gore' je predivno, pogotovo tijekom zalaska sunca - ispričala je Ivana.

- Lani je bilo više informativnih letova za građane, a ove godine smo ih morali smanjiti zato što imamo šest osoba na obuci, što znači 20 do 25 letova dnevno. To je za ekipu koja je potrebna da bi se to ostvarilo dosta naporno. Zahvaljujući letovima za građane dobili smo tri nove članice i jednog člana koji su izrazili želju za obukom. Budući da nam je svima jedriličarstvo hobi, nastava se svodi na to koliko nastavnik ima vremena. Teorijski dio nastave, 120 školskih sati tijekom dva mjeseca, održava se kad nema letenja, zimi i početkom proljeća. Nakon toga slijedi praktični dio s nastavnikom letenja u kojem se odradi u prosjeku 40 letova te 20 samostalnih letova, ako nastavnik procijeni da ste u mogućnosti "laširati", odnosno letjeti sami - istaknuo je Jozić i dodao da aeroklub trenutačno u jedriličarskoj, parajedriličarskoj te modelarskoj sekciji broji do 45 članova.

17.8.2018.
Posavska Hrvatska

Razglednica s gradske plaže

Na Poloju se lakše diše

Slavonski Brod : Na Poloju se lakše diše

Temperatura 31° C, klima uređaji i ventilatori u punoj ratnoj spremi, asfalt dovoljno topao da bi se na njemu mogao skuhati ručak... zbog takvih vremenskih (ne)prilika mnogi su Brođani odlučili provesti nedjeljno poslijepodne uz vodu. Neki na Gradskim bazenima, a oni željni malo veće hladovine i mira na Poloju. Ručnik, bočice s vodom, sladoled i knjiga bili su najčešći rekviziti kupača koji su se strateški rasporedili po travi i pijesku; obitelji s malom djecom na travi u hladu, stariji građani zabavljeni šahom ili belom, parovi uz roštilje, a oni u potrazi za tenom i osvježenjem tik uz vodu - i svi pod budnim okom spasilaca. Prije, poslije ili umjesto godišnjeg odmora, Poloj je sasvim dobra alternativa ljetnim turističkim odredištima uz vodu na koje ovih dana u kilometarskim kolonama prema Jadranu hrle i domaći i strani turisti.

- Na Poloju smo svaki dan, prije i poslijepodne, navečer... Dovodimo djecu zato što nema gužve i prometa. Djeca imaju društvo i to mi je super, onda sam bez brige. Moglo bi biti malo više sadržaja za djecu. Parkovi budu puni i djeca se guraju na spravama, pa bi bilo super kad bi bilo vodenih tobogana. Poloj nam nije alternativa nego svakodnevica, ići ćemo na godišnji odmor, tu smo da se zabavimo s djecom. Gradski parkovi su nam problem zato što nisu ograđeni, pa stalno moram paziti da djeca ne odu na cestu, a u gradu automobili standardno jure po ulicama - rekla je mama Tijana Čižmek. Ivana Švast Mikolčević iz Virovitice u nedjelju je prvi put bila na Poloju i dojmovi su bili odlični: - Prekrasno je, super je uređeno. Nisam se kupala, ali njih dvojica jesu. U Slavonski Brod me doveo suprug. Nisam baš išla na gradske plaže, osim na osječku i Poloj mi je ljepši; ima više zelenila. Ove godine ne idemo na godišnji odmor, a u Slavonski Brod smo došli samo na vikend.

Ivanin suprug Krešimir prvi je put na Poloju bio na Motorijadi, a otad dolazi dvaput skoro svake godine: - Mislim da se plaža proširila, ima dosta ljudi i čini se kao dobra alternativa moru, uredno je, tuševi su super... Mislim da ovdje ima više sadržaja nego na osječkoj Copacabani, a možda bi se mogle asfaltirati prilazne staze do kućica - ocijenio je Krešimir Mikolčević.

- Proteklih godina sam češće bio na Poloju, ovo mi je prvi put ove godine, no svaki put mi je lijepo. Radim u Dubrovniku i dolazim povremeno. Dolje su ljudi malo "teži" karakterom, a što se zabave tiče ondje je više stranaca dok su ovdje više domaći ljudi - rekao je Mario Mikolčević. Na pitanje je li bolja rijeka ili more uz smijeh je priznao da mu je more bolje zbog bistrine, a usporedio je i slavonskobrodsku plažu s osječkom: - Ima više hlada, sadržaja, privatne kućice, roštilj... puno je ljepše. Možda bi se mogle urediti staze, ali ne asfaltirati, nego ostaviti tako kakve jesu.

- Skoro svaki dan sam na Poloju. Radi se svašta pomalo; šah, plivanje... I sve mi se ovdje sviđa. Ne bih došao da mi se nešto ne sviđa. Bio sam na Jarunu i na Copacabani, ali ovdje je bolje zato što mi je bliže - rekao je Ivica Ereš kojeg smo prekinuli u partiji šaha.

- Prije smo dolazili češće nego ove godine. Bio sam i na bazenima, ali Poloj je bolji. Veća smo djeca od sve djece ovdje - našalio se Kristijan kojem je Antun pomogao napraviti neizostavnu siluetu od pijeska.

17.8.2018.
Posavska Hrvatska

Obrt "Dužd" u slavonskobrodskoj Mesićevoj ulici

Da se ponovno rodi, opet bi odabrala isto

Slavonski Brod : Da se ponovno rodi, opet bi odabrala isto

Stajala je iza pulta očevog obrta dok ga još nije mogla ni dosegnuti, prvu torbicu sašila je s 15 godina, bila je šegrt u Tvornici kože "Pionir", a na majstorskom ispitu morala je izraditi mušku aktovku. Da se ponovno rodi opet bi odabrala svoj posao. S Jasnom Miličević, najmlađom kćerkom Miroslava Duždagića koji je otvorio obrt "Dužd" 1951. godine, razgovarali smo u radnji punoj štogli, lohajza, rola kože, vodilica i bravica. Za svojom mašinom, koja danas stoji na mjestu starog bunara, Jasna radi od 1985. godine, kada je sa suprugom Borislavom preuzela obrt.

- Ja sam najviše radila s tatom, pa je onda to valjda zato ispalo tako. Svaki dan imate nešto novo; najviše popravaka, a oni su jako teški i zahtjevni. Treba dati sebe u posao, da se čovjek iznenadi popravku nakon kojeg stvar izgleda kao kad je bila nova - priča Jasna. Građani joj donose kožne jakne, remenje, torbe, a neki su znali donijeti i kožne cipele na popravak.

- Trenutačno najčešće donose školske torbe i kofere, iako se na ovim modernima daju popraviti kotačići, ali ne i zatvarači. Kožnih kofera više nema; mislim da su ih ljudi bacili. Bilo bi ih jako teško renovirati jer nema više takvih bravica. Imam još nešto bravica od pokojnog Mate Pospišila iz "Pionira", ali rasparenih – veli Jasna. Svaka stvar u njenoj radionici ima svoje mjesto, a ona poznaje svaki njen kutak.

- Rekli su mi oni koji su radili s tatom: 'Nije te se vidjelo iza pulta i već si metlu držala u rukama'. Sjećam se da sam u radionici bila već s 12 godina, kao i prve stvari koju sam napravila - ta torbica je još uvijek tu negdje. Nisam to ni smjela raditi, tata nije dao, pa sam s 14 ili 15 godina rezala komadiće kože raznih boja i šivala torbu s rajfešlusom, na keder i s dugom ručkom. Sama sam naučila i šivati na nožnu mašinu i to mi je najbolje jer, kao u vožnji, nitko drugi ne može odrediti kako ćeš uskladiti ruke i noge – objašnjava Jasna. Danas građanima popravlja ono što joj donesu, a anegdota ima toliko da na prvu nije znala koju izdvojiti. Od najneuobičajenijih narudžbi pamti onu za - kožne gaće.

 

Ovisni o poslu

- Jedan je gospodin kupio lovački ruksak od cerade i kože. Upozorila sam ga da se taj ruksak ne smije prati, ali vjerojatno to nije rekao svojoj supruzi. Ona je ruksak stavila na iskuhavanje u perilicu i kad se osušio koža se skorila i pucala kao staklo. Mislim da je gospodin htio ubiti suprugu, jer takav ruksak košta 500 kuna. Drugi je gospodin donio na popravak torbu u kojoj je očito nosio svježe meso; možete zamisliti taj smrad. No, ljudi polako počinju cijeniti stvari od kože; trenutačno se najviše traži remenje, jer kad ih ljudi kupe negdje drugdje nakon drugog kopčanja rupica se izgloda i remen kao da ste presjekli. Građani ne znaju prepoznati što je prava koža, a što nije, pa dođu pitati. Konit je mljevena koža koja se presa i na njoj ne piše echtleder nego realeder, a prava koža i smrdi. Talijani imaju najbolje imitacije kože. Po normi, u torbi mora biti 51 posto kože, a ostalo je skaj, ali naprave takvu kopiju skaja koji izgleda kao koža i stavljaju ga na donju stranu ručki, radi čega se one znaju oguliti. Ima i kvalitetnijeg skaja, ali skup je - ističe Jasna i dodaje da repromaterijal nabavlja uglavnom iz Zagreba. Ovisno o kvaliteti kože, cijena jednog kvadrata kreće se od 380 pa do 600 kuna, a uz pravilno čuvanje trošak jedne kožne torbe ili remena je prihvatljiv - Jasni, naime, na popravak stižu remeni stari i do 25 godina, a jedna je klijentica donijela torbu koju je šezdesetih godina kupila od njenog oca. Jedne je godine Jasnina kćer, tada 12-godišnja Mihaela, već na putu do tržnice prodala školske torbe koje su ona i suprug dovršavali noć ranije. Uz takav radni tempo, vrijeme provedeno uz šivaću mašinu, korištenje teških kliješta i čekića, strada kralježnica, oči i ruke, ali Jasna Duždagić ističe da je sve to u opisu posla. Jedino čega se boji i što ne koristi u radu je bušilica, jer je imala prilike vidjeti kako stvari mogu izmaknuti kontroli kad ona zahvati kožu iz koje se vade zakovice. Svoj obrt zasad nema kome ostaviti; troje starije djece imaju svoje poslove, a najmlađa kćer još je na fakultetu, pa zato Jasna još ne planira odlazak u mirovinu. Kad bi otvorila kućnu radinost, mogla bi raditi na tržnici, ali onda bi sve iz radionice morala nositi onamo.

- Pokušala sam unuke privoljeti za ovaj posao, ali nije išlo. Mislim da djeca nemaju volje raditi nešto ovakvo. U gradu nema ni škole za kožara; postoji odsjek u Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu i škola u Domžali – kaže Jasna i ističe da je njoj najljepše kad je sama u radionici jer se tada može potpuno posvetiti poslu.

- Imam nekog iskustva, uvijek sam se vrtjela oko mame u radionici, znam raditi i za mašinom, ali imam svoj posao. Kad gledam roditelje kako se pate u starosti, a to su radili i cijeli život, vidim da si, kad radiš taj posao, samo u tome. Oni ni na more ne odlaze, ovisni su o poslu. Kod mene nema tolike ljubavi. Bilo je drugačije kad je mama preuzimala posao od djeda; danas moraš biti posvećen poslu, a on ti malo daje - objašnjava Jasnina kćer Mihaela Glavaš. No, posla ima. Od prosinca prošle godine, na inicijativu nećakinje Jasninog supruga, stvoren je Torbag1951. Tako je obrt "Dužd" postao poznat i na Facebooku po brendu kožnih torbi i ruksaka iz slavonskobrodske radionice kožne galanterije.

 

10.8.2018.
Posavska Hrvatska

Prijem za prvaka Arijana Hucaljuka

Slavonski Brod : Prijem za prvaka Arijana Hucaljuka

Svjetskog i europskog prvaka u kategoriji F3J radioupravljanja jedrilicama Arijana Hucaljuka, člana Aerokluba Brod, u srijedu je u Gradskoj vijećnici primio zamjenik gradonačelnika Hrvoje Andrić.

- Nije se bilo lako pripremiti za ovaj prijem jer toliko je toga Arijan ostvario. Od 2011. godine i prvog europskog zlata, pa 2015. i 2016. godine europsko i svjetsko te 2017. i ove godine jednako tako. U gradu imamo zaista uspješne sportaše, ali koliko znam dosad nitko tako suvereno nije vladao svojom kategorijom u sportu. Arijan je 2011. i 2016. godine proglašen najboljim sportašem Slavonskog Broda, a vrlo je vjerojatno da će tih titula biti još - istaknuo je Andrić.

- Put do ovih rezultata bio je jako dug. Počeo sam se baviti tim sportom s četiri, a natjecanjima s devet godina. Ne mogu reći koliko vremena smo proveli na aerodromu Jelas; svaki dan čitave godine. Rezultati su polako počeli stizati, kao i podrška prijatelja iz Bugarske koji je prepoznao naš rad i potencijal te nas prati već 13 godina. Nakon osvojenog europskog prvenstva nastala je pauza od četiri godine. Stvari se nisu poklapale, a vjerojatno sam i tad mogao nešto osvojiti. No, od 2015. godine pa sve dosad sve je sjelo na svoje mjesto i rezultati dolaze. Kad sam se počeo ovim baviti bilo nas je 30 natjecatelja i hobista, a sad sam samo ja natjecatelj. Bolje je kad konkurencija postoji, jer to tjera i mene i druge da napredujemo - rekao je Arijan koji će se za 10 dana natjecati na europskom prvenstvu u Bugarskoj u F5J kategoriji upravljanja jedrilicom. Njegov otac Milivoj dodao je da se jedrilica kakvu koristi danas može kupiti, no dogradnju i prilagodbu letjelice za natjecanje rade sami; od promjena na tvorničkom modelu do usavršavanja tehnike pilotiranja: - Od Arijana se može učiti, a trudom i radom doći do vrhunskih rezultata. To bi trebao biti cilj tehničke kulture i način kako dobiti mlade da se bave ovim sportom. 

10.8.2018.
Posavska Hrvatska

Gradsko društvo Crvenog križa Slavonski Brod

Mirjana Matanović nova ravnateljica

Slavonski Brod : Mirjana Matanović nova ravnateljica

Na konferenciji za novinare, održanoj u srijedu u Gradskom društvu Crvenog križa Slavonski Brod, Plan rada za mandatno razdoblje od 1. kolovoza ove do 31. srpnja 2022. godine predstavila je nova ravnateljica, profesorica Mirjana Matanović.

- Moj plan i strateški ciljevi u iduće četiri godine su razvoj volonterskih programa s djecom i mladima; osnovnim i srednjim školama te fakultetima; osnažiti Gradsko društvo u zajednici te razvoj programa prevencije. Slavonija je u situaciji da je starijeg stanovništva sve više i naši projekti, sadašnji i budući, usmjereni su na pomoć starijim osobama. Provodimo projekt "Pomoć u kući", u suradnji s Gradskim društvom Crvenog križa Županja sudjelujemo u projektu humanitarnih paketa za Slavoniju i Pounje, a od 1. kolovoza potpisali smo novi ugovor s našim društvom kao nositeljem projekta FEAD (Fond europske pomoći za najpotrebitije) kojim ćemo pomoći obiteljima i djeci školskim priborom te opremom. Projekt traje godinu dana, a njime ćemo obuhvatiti ne samo starije nego i mlade kako bismo im omogućili temeljno pravo na obrazovanje. Provodimo i program "Ostvari" u kojem je zaposleno 55 žena pomoćnica u kući za starije građane - istaknula je nova ravnateljica, bivša pedagoginja i ravnateljica Tehničke škole te volonterka gradskog Crvenog križa 22 godine, njegova potpredsjednica u nekoliko mandata te članica Odbora Crvenog križa Brodsko-posavske županije. Matanović je istaknula kako je njen plan i unaprijediti sustav kvalitete u Društvu te infrastrukturi stare zgrade slavonnskobrodskog Crvenog križa, za rekonstrukciju koje će GDCK prijaviti projekt na fondove Europske unije. Među najvećim potrebama sugrađana prof. Matanović istaknula je financijsku, te pomoć u hrani i odjeći.

- U našoj su skrbi su četiri azilantske obitelji koje obilazimo i pitamo za njihove potrebe te im priskrbimo potrebnu pomoć. Kao zajednica trebali bismo se više povezati, pogotovo institucije i udruge, kako bi se te osobe integrirale - istaknula je ravnateljica slavonskobrodskog Crvenog križa. Građani se mogu prijaviti za volonterski rad dolaskom u prostro Gradskog društva i Ulici Ante Starčevića 13, telefonski ili e-mailom, a djelatnici Crvenog križa doći će u ustanove i institucije koje iskažu interes za takav rad.

- Potrebno je motivirati nastavnike osnovnih i srednjih škola za volonterstvo, a onda ih i uključiti kroz edukacije. U planu su edukacije zaposlenika, novih volontera te nastavnika u školama i Mladeži Crvenog križa. Imamo edukatore koji sigurno mogu pomoći da se mladi uključe, a time i kvalitetnije organiziraju svoje slobodno vrijeme - zaključila je nova predsjednica GDCK u Slavonskom Brodu profesorica Matanović, koja je na ovom mjestu zamijenila dugogodišnju ravnateljicu Milenu Plivelić-Grgić, koja odlazi u mirovinu.  

10.8.2018.
Posavska Hrvatska

Kremiranje još nije uobičajeno, ali nije ni bauk

Kad postanem pepeo i prah...

Slavonski Brod : Kad postanem pepeo i prah...

Cijena samog kremiranja na Krematoriju u Zagrebu je 565 kuna, ali s dodatnim troškovima kreće se oko 1500 kuna, prijevoz pokojnika do Zagreba je oko 2000-2500 kuna, lijes stoji oko 1500 kuna (minimalno 1200, ali tu dođe još podloga, pokrov i sl.), urna stoji oko 500 kuna.

Kako god okrenemo, jedna je stvar u životu neizbježna - smrt. Ona nas sve, prije ili kasnije, očekuje, a tijekom života nećemo se jednom susresti s njom kad nam umre netko blizak i drag i kada treba organizirati sahranu. U takvim trenucima sve češće se pitamo je li konačno rješenje klasični ukop u zemlju, sahrana u grobnicu ili kremiranje. Grobnice su postale standard, čak su i na seoskim grobljima sve rjeđi ukopi u običan, zemljani grob, ali sada se susrećemo i s kremiranjem koje više nije niti bauk niti nepoznanica. Mnogi ističu prednosti kremiranja, prije svega manje troškove, a nas je zanimalo kako se kod nas može organizirati kremiranje, koliko to košta u odnosu na klasičnu sahranu i koliko je zapravo često. Kako će mnogi vjernici i građani upravo ovih dana češće pohoditi groblja, posebno u Slavonskom Brodu gdje se upravo danas proslavlja blagan svetoga Lovre, prilika je da progovorimo i o ovoj dimenziji posljednjega ispraćaja i počivanja.

 

U Zagrebu 41, u Brodu 1,4 posto

 

- Na Groblju Slavonski Brod (a upravljamo grobljima u Slavonskom Brodu, Podvinju i Brodskom Varošu) godišnje imamo oko 620 sahrana, od čega desetak sahrana s urnama - kaže nam voditeljica RJ Groblje TD Komunalac u Slavonskom Brodu Ljiljana Hamedović.

To znači da su ukopi urni zapravo još rijetki ali ih ipak ima. No, s druge strane, s područja županije se u Zagrebu godišnje kremira dvadesetak pokojnika, a čini se da odgovor za ovaj nesklad podataka možemo naći u strukturi stanovništva, jer se očito dio posmrtnih ostataka prenosi u obiteljske grobnice u Bosanskoj Posavini, budući da je procedura za prijenos urne puno jednostavnija i jeftinija (a spretnima i sretnima i besplatna) u odnosu na prekogranični prijevoz pokojnika. Naime, za prijenos urne s pepelom preko granice dovoljno je imati potvrdu o obavljenoj kremaciji, nisu potrebne nikakve posebne dozvole ni uvjeti. S druge strane, ima obitelji koje žive u drugim krajevima, ali u Slavonskom Brodu još imaju obiteljsku grobnicu, pa neće čuditi ako u skoro vrijeme budemo imali više takvih ukopa urni.

Kad je u pitanju cijena, kremiranje je najpovoljnije stanovnicima glavnog grada i okolice, jer prijevoz pokojnika do krematorija iz Slavonskog Broda stoji dvije do dvije i pol tisuće kuna. Sam postupak kremiranja iznosi nešto manje od 600 kuna, ali valjara čunati na ostale troškove, uključujući i lijes (mora biti jednostavan, bez premaza, pa se koristi standardizirani čija je cijena oko 1500 kuna). Budući da se za klasični ukop obične kupuje i nešto skuplji lijes, a uz njega još i križ, jastuk, madrac, pokrov... ispada da je cijena klasičnoga ukopa i kremiranja jednaka. Do razlike dolazi kad su u pitanju grobnice. Naime, cijena grobnice za polaganje urne u Slavonskom Brod, kako nam kaže Ljiljana Hamedović iznosi 4.633,20 kuna, dok se cijena klasične grobnice kreće od 14 do 16 tisuća kuna, a u starom dijelu groblja i do 21.000. Radi se, dakle, o znatnoj uštedi. Naišli smo i na podatak da se cijena uređene grobnice u Zagrebu (doduše, na ekskluzivnom dijelu Mirogoja) kreće i do 150.000 kuna (neuređena je grobnica na Mirogoju 14.000 kuna, ali to je nemoguće naći, dok se cijena uređenih kreće oko 70.000, a na drugim su grobljima cijene ipak niže, sličnije brodskima), dok je grobnica za urne između 7.800 (za četiri) i 9.800 (za šest urni). Mjesta je na grobljima sve manje, pa si malo obitelji može priuštiti ukop na ekskluzivnom mjestu, što je također jedan od razloga da se upravo u Zagrebu najviše obitelji odlučuje za kremiranje pokojnika. To potvrđuje podatak Gradskih groblja Zagreb koja bilježe da je trenutačno više od 41 posto ukopa na njihovim grobljima upravo ukup urni.

 

Obratite se pogrebnom poduzeću

 

Što se samog postupka kremiranja tiče, u slučaju smrti svoga člana, bilo da premine kod kuće ili u bolnici, obitelj će najbolje učiniti ako najprije kontaktira pogrebno poduzeće koje izaberu da obavlja poslove oko ukopa i prepusti njima organizaciju. Djelatnici pogrebnih poduzeća imaju i raspored dežurstava mrtvozornika - što je dragocjeno ako je smrt nastupila izvan medicinske ustanove ili ustanove skrbi za starije - a kad mrtvozornik obavi svoj posao i izda potrebnu dokumentaciju djelatnici pogrebnoga poduzeća preuzimaju tijelo i prevoze u hladnjak. Ukoliko smrt nastupi u bolnici, domu za stare i sl., obitelj opet treba kontaktirati pogrebno poduzeće i dogovoriti sve oko postupka sahrane. Ukoliko pokojnika žele kremirati, termin za kremiranje također dogovara pogrebno poduzeće, koje će tijelo uz potrebne dozvole i dokumentaciju i prevesti do krematorija.

Obitelji najčešće organizairaju klasični ispraćaj tijela pokojnika, u lijesu, s mjesnog groblja, pa tijelo nakon ispraćaja ide u krematorij. Rjeđi su slučajevi, ali nisu neobični, da se ispraćaj organizira nakon što se obavi postupak kremiranja, te na odru umjesto lijesa bude urna. Ima i onih koji sve to žele zadržati u krugu obitelji te se na polaganju urne okupi tek najuža obitelj. Obitelj također može pozvati svećenika, ali i ne mora. Voditeljica Groblja Slavonski Brod kaže kako se polaganje urne kod nas najčešće obavlja u dopodnevnim satima. Dovoljno je nazvati Gradsko groblje i s njima dogovoriti termin. Djelatnici Komunalca pripremit će grobno mjesto i poslije polaganja urne obaviti sve ostalo, kao i u slučaju standardnog ukopa.

 

Raspolaganje pepelom pokojnika

 

Kremiranje više nije nikakava novost ili neobičnost, jer Krematorij na Mirogoju radi još od daleke 1985., ali zanimljivo je da neka pitanja nisu pravno jasno definirana. A što nije zabranjeno, to je dopušteno. Primjerice, ni jedan zakon ili pravilnik ne brani članovima obitelji da slobodno raspolažu urnom s posmrtnim ostacima. Urnu na krematoriju jednostavno možete preuzeti nakon obavljenoga postupka i nitko vas ne pita što ćete s njom i pepelom. Slobodno je, dakle, ispuniti želju pokojnika da ga se prospe u more, rijeku, na nekom zemljištu (ali za to ipak treba zatražiti dozvolu jedinice lokalne samouprave na čijem području se to radi)... ili pak urnu možete zadržati u svom domu. Istina, to se ne radi često, a u krematoriju nude i male spomen-urne u koje stave dio pepela, dok se ostatak može položiti u grobnicu. Za prijenos urne nije potrebna niti sprovodnica propisana Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, jer pepeo je epidemiološki potpuno bezopasan, tako da vam za prijevoz s krematorija do kuće ili groblja nije potreban ovlašteni posrednik, a posebnih uvjeta ne postavlja niti Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja prijenosa, pogreba i iskopavanja umrlih osoba, nego to obitelj može učiniti sama. Zakon o grobljima predviđa mogućnost ukapanju mrtvih izvan groblja, ali uz odobrenje koje daje tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalne poslove, uz prethodno mišljenje tijela jedinice lokalne samouprave nadležne za poslove zdravstva.

Zanimljivo je da sve više ljudi izražava želju da budu kremirani. Čini se da tu ulogu ima i promjena stava Katoličke crkve koja nekada takav postupak (za razliku od drugih vjera, ali primjerice i za razliku od protestanata) nije odobravala, a sada ga prihvaća. No, ako je želja za kremiranjem izričita, ponekad nije dovoljno to samo reći članovima obitelji, jer se oni u trenucima šoka toga možda neće sjetiti, pa je dobro osigurati njeno izvršenje pismenim putem, u nekom obliku oporuke. Ima sugrađana koji su takvu izjavu ovjerili i kod javnog bilježnika, a zanimljivo je da uplatitelji posmrtne pripomoći imaju mogućnost da se ta želja zabilježi u njihovu knjižicu.

O smrti je dobro razmišljati za života i donijeti odluke koje će pomoći onima koji ostaju iza nas. Nekada je bila tradicija da starije osobe pripreme i odjeću, pokrov, ručnike koji će ići na križ, a mjesto ukopa najčešće je bio grob u koji su ukapane prethodne generacije obitelji. Mjesta na grobljima nema puno, pa se mnogi danas unaprijed pobrinu te za života kupe grobno mjesto i urede grobnicu po svojoj želji. Jednako se tako može izraziti želja da poslije smrti budemo kremirani. S obzirom na to da je na grobljima sve manje slobodnih mjesta, da se u isti grob može pokopati najviše dvije do tri osobe (to ovisi o vrsti groba i prvome ukopu, s tim da je tek 15 godina nakon posljednjeg ukopa moguće koristiti isti grob u "novom ciklusu" i to nakon ekshumacije preostalih posmrtnih ostataka), a da izgleda za proširenje nema, očito je da će se ubuduće mnogi odlučiti za kremiranje. Naime, u klasičnu grobnicu može se sahraniti onoliko urni koliko ima mjesta.

- Prije dvadesetak godina bilo je riječi da će se u Slavonskom Brodu proširiti groblje i izgraditi krematorij, ali to se još nije dogodilo. Izgradnja je krematorija jako skupa, iako bi zbog geoprometnog položaja Slavonskog Broda to i moglo biti isplativo - kaže Ljiljana Hamedović. Znamo i da su u Osijeku prije nekoliko godina na velika zvona najavljivali izgradnju krematorija s Dvoranom sjećanja, za što su očekivali sredstva iz europskih fondova, ali u posljednje dvije godine taj projekt se više ne spominje. Očito da Krematorij Mirogoj za sada zadovoljava hrvatske potrebe (ponekad se na red treba čekati, ali najviše do pet dana, a "čepovi" nastaju najviše zbog toga što Krematorij ne radi vikendom i praznicima), no kad bi se izgradio krematorij u Brodu ili Osijeku, čime bi se snizili troškovi prijevoza, sigurno bi i broj postupaka na našem području bio i daleko veći.

10.8.2018.
Posavska Hrvatska

450 mililitara = 15 minuta = 3 života

Pomozi, spas je u jednoj dozi

Slavonski Brod : Pomozi, spas je u jednoj dozi

Superjunaci su u pravilu "anonimusi" koji svojim posebnim moćima spašavaju one u nevolji. Ako ćemo suditi po tim parametrima, dobrovoljni darivatelji krvi su također superjunaci. Za 15 minuta svog slobodnog vremena, jednom dozom svoje krvi mogu spasiti tri života. A nitko ne zna tko su; poštar, susjed, poznanik pored kojeg prođete svakog jutra, vozač autobusa... I ono što je dodatno super kod njih - darivanje krvi postaje im navika, jedna od onih koje se teško odreći i jedna od rijetkih koja ni u kojem slučaju nije loša.

 

Četiri godine godine bez apela građanima

Trenutačno se na internetskoj stranici Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, koji prikuplja 50 posto krvi u Republici Hrvatskoj, "vrti" apel darivateljima krvne grupe A+ i A-. Trenutačno je u zavodu najmanja zaliha doza krvi krvne grupe AB- te krvne grupe A-. Najviše, i podjednako, ima doza krvnih grupa 0+ i B+. Od oko 160.000 doza krvi prikupljenih godišnje u Hrvatskoj, bude pripravljeno oko 350.000 doza krvnih pripravaka. Na internetskoj stranici Hrvatskog Crvenog križa stoji apel darivateljima da se tijekom ljetnih mjeseci kontinuirano odazivaju na akcije darivanja krvi. HCK godišnje prikupi oko 180.000 doza krvi, odnosno 40 davanja na 1.000 stanovnika.

- Prošle godine prikupljeno je 3.700 doza krvi. Prema planu KBC-a Osijek i Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" ovogodišnji plan za Brodsko-posavsku županiju je 6.000 doza krvi, od kojih gradskom društvu pripada 3.900 doza. Na dobrom smo putu; u prvih šest mjeseci ove godine krv je darivalo 1.555 osoba. Zasad pokrivamo potrebe slavonskobrodske bolnice, a to se dogodilo zbog reogranizacije zdravstva. Sve doze krvi prikupljene u istočnoj Slavoniji su u KBC-u Osijek i na pozive za određenim krvnim grupama i količinom prevoze se u bolnice, pa su i u najkritičnijim ljetnim mjesecima zbrinuti svi pacijenti. Unatoč nezadovoljstvu darivatelja krvi što ne mogu odlaziti na Odjel za transfuzijsku medicinu bolnice u Slavonskom Brodu, dobra je stvar što od 2014. godine nije bilo apela iz Crvenog križa darivateljima krvi - kaže Tatjana Kolobarić, voditeljica zdravstveno-preventivnih programa i dobrovoljnog darivanja krvi Gradskog društva Crvenog križa Slavonski Brod. Hrvatski crveni križ u suradnji s Ministarstvom zdravstva, dodaje, neprestano radi na poboljšanju sustava darivanja krvi. Zbog samo jednog vozila dostupnog timu transfuzijske medicine Kliničkog bolničkog centra Osijek, akcije koje organizira slavonskobrodski Crveni križ raspoređene su na raziličite lokacije u različitim terminima.

- Počeci reorganizacije darivanja krvi bili su teški. Dobili smo obavijest o takvom načinu prikupljanja krvi možda dva tjedna prije i bilo je teško i nama i KBC-u Osijek, jer njihov tim je prvi put izašao na teren i morao se prilagoditi našem dotadašnjem načinu organizacije. No, mislim da se sada jako dobro uklapaju u naš kolektiv, darivatelji ih prihvaćaju, a oni se trude biti što bolji - ističe Kolobarić. Zbog povećanog broja prometnih nesreća u ljetnim mjesecima tijekom srpnja povećan je broj akcija darivanja krvi, a tijekom kolovoza u planu gradskog društva je sedam akcija.

 

4.000 darivatelja

- Djelujemo na području grada i 16 općina, a planom za 2018. godinu pokušali smo organizirati akcije darivanja krvi u svim općinama. Organizirane su svaka četiri mjeseca, a darivatelji su zadovoljni jer im je omogućeno da u akcijama u selima daruju krv u posljepodnevnim satima, nakon obavljenog posla kod kuće. U Slavonskom Brodu aktivno je oko četiri tisuće darivatelja, a broj se mijenja s dolaskom srednjoškolaca, odnosno novih darivatelja. Ove godine, od siječnja do ožujka, bilo je više od 400 aktivnih. Podjednako su voljni dati krv; kod djevojaka se javlja problem nedovoljne težine, a i dobar dio učenika još nema navršenih 18 godina. Većina ih daje krv prvi put zbog dva dana izostanka iz škole, ali svi koji se uključe u akciju darivanja krvi, makar bili odbijeni prvi put zbog niskog hemoglobina, i dalje pokušavaju dati krv. Istaknula bih i općinu Gundinci; jedno su selo s velikim brojem darivatelja te općinu Sikirevci koja također najbolje kotira u odnosu darivatelja na broj stanovnika - kaže Kolobarić. Prije davanja krvi darivatelji trebaju piti dovoljno tekućine i jesti prije postupka, ne konzumirati alkohol te se ponašati kao u slučaju uobičajene krvne pretrage. Krv ne mogu dati osobe koje su šest mjeseci prije akcije bile tetovirane, konzumirale lijekove protiv bolova ili bile podvrgnute stomatološkom zahvatu te osobe s preniskim hemoglobinom. Ako je razina hemoglobina u granicama normalnoga, što se određuje na licu mjesta, slijedi medicinski upitnik te odluka liječnika može li osoba dati krv. Građani koje žele darivati krv, primjerice, prije odlaska na godišnji odmor, ukoliko u njihovoj blizini nema akcija darivanja mogu to obaviti svakodnevno u kliničkim bolničkim centrima Osijek, Zagreb, Rijeka, Split i Dubrovnik. Darivatelji krvi s 36 davanja ostvaruju pravo na besplatno dopunsko osiguranje i javni prijevoz, oslobođeni su participacije, a Crveni križ im dodijeljuje priznanja u povodu Dana darivatelja.

- Najviše što darivatelji dobiju jest osjećaj spašavanja tuđeg života, što je i poanta darivanja krvi, jer se ona još uvijek ne može proizvesti. Sve je vođeno načelom dobrovoljnosti, anonimnosti i humanosti te solidarnosti - ističe Tatjana Kolobarić. Tome u prilog ide činjenica da se bajkeri, vatrogasci, policajci, liječnici, zaposlenici velikih tvrtki, gradskih poduzeća, studenti... grupe zdravih ljudi u Slavonskom Brodu rado uključuju u akcije darivanja krvi, a Gradsko društvo Crvenog križa u evidenciji ima 23 darivatelja s više od 100 davanja.

 

3.8.2018.
Posavska Hrvatska

Đuro Đaković grupa

Ključno pronalaženje rješenja za Industrijska rješenja

Slavonski Brod : Ključno pronalaženje rješenja za Industrijska rješenja

Tijekom prvih šest mjeseci ove godine Đuro Đaković grupaa ostvarila je ukupne prihode od 282,2 milijuna kuna, ukupne rashode od 277,2 milijuna kuna, odnosno ukupnu dobit od pet milijuna kuna te pozitivan operativni rezultat od 20,1 milijun kuna, uz Đuro Đaković Industrijska rješenja kao jedino društvo koje nije ostvarilo pozitivan EBITDA, te je preostalo za restrukturiranje unutar grupe. Dio plana dovršetka restrukturiranja bili su jednokratni troškovi otpremnina i otkaznih rokova u vrijednosti 2,6 milijuna kuna, pa je normalizirani EBITDA 22,7 milijuna kuna. Ostvareno je 159 milijuna kuna izvoza, a s 30. lipnja grupacija je imala 279,3 milijuna kuna ukupnih obveza, odnosno 71,2 milijuna kuna manje nego toga datuma prošle godine. S posljednjim danom u lipnju grupacija je imala ugovorene poslove vrijedne 623 milijuna kuna. Planovi Đuro Đaković grupe su dovršetak restrukturiranja Industrijskih rješenja d.d. pronalaskom strateškog partnera za dio proizvodnog programa te dovršetak procesa poboljšanja strukture izvora financiranja u pasivi bilance promjenom omjera kratkoročnih i dugoročnih obveza. Zaključci su to s konferencije za novinare koju su u utorak održali predsjednik i član Uprave Đuro Đaković grupe Marko Bogdanović i Slaven Posavac.

 

Prodaja ili restrukturiranje

- Ključan događaj bio je objava rezultata na burzi u ponedjeljak. Oni su dobri i njihova kvaliteta jest u činjenici da je nekoliko kvartala povezano s vrlo jasnim trendom poboljšanja pokazatelja dnevnog operativnog poslovanja, a to pokazuje perspektivnost. Već dugo nismo imali situaciju da je ugovorenost poslova tolika i da su kapaciteti popunjeni. Đuro Đaković Strojna obrada i Energetika i infrastruktura su poslovale standardno uspješno, a najveći problem su i dalje Industrijska rješenja, koja su temeljni generator gubitka čitave grupe. Ovoga proljeća prošli smo kroz ciklus kadrovskog restrukturiranja i to je dalo rezultate; gubitak se smanjio na pola. Naravno, to nije dobar trend, ali ohrabruje. Mislim da smo na dobrom putu da do kraja godine, s planovima koje imamo, i taj problem eliminiramo - istaknuo je Bogdanović. Jedan od idućih koraka za grupu je dokapitalizacija temeljnog kapitala: - Vlasnici i dalje podržavaju takav način prikupljanja sredstava. Nismo definirali trenutak za idući ciklus dokapitalizacije. Procjenjujemo da trenutačno nije vrijeme za to, ali svakako imamo mandat da taj proces pokrenemo u idućih šest mjeseci. Odnos s vlasnicima, privatnim i državnim osobama, je vrlo dobar i konstruktivan. S obzirom na intenzitet kontakata i razgovora o potencijalnim modelima rješavanja tog gorućeg problema veliki sam optimist - rekao je Bogdanović.

Slaven Posavac pojasnio je povijest poslovanja Đuro Đaković grupe istaknuvši kako se u posljednjih dvadesetak godina dogodio gubitak od oko milijardu kuna, a rekordni prihodi veći od milijardu kuna ostvareni su 2012. godine. Od 2010. do 2013. godine, odnosno tijekom isporuke borbenih vozila Ministarstvu obrane grupu je, prema njegovim riječima, obilježavala zastarjelost proizvodne tehnologije, kontinuitet negativnog poslovanja pojedinih dijelova grupe, nedostatak vlastitog kapitala i kadrovska struktura koja nije pravovremeno prilagođena perspektivi grupe. Ukupni prihodi od 2013. do 2017. godine stabilizirali su se na šestotinjak milijuna kuna dok je gubitak 2013. godine bio 125 milijuna kuna, a 2014. godine prihodi su bili manji od 400 milijuna kuna. Trenutačno, jedina tvrtka s negativnim EBITDA i neto dobiti su Industrijska rješenja koja su tijekom šest mjeseci ove godine ostvarila minus od deset milijuna kuna.

- Ako uzmete da smo konsolidirano zaradili ukupno pet milijuna kuna, jasno je da je moguće kako bi, da nije bilo te tvrtke, neto dobit bila 15 milijuna kuna što bi stvarno bio izvrstan rezultat. Predstoje dva rješenja. Oglasili smo prodaju dijela kompanije, odnosno proizvodnje teških komponenata koja je generator gubitaka. Ili će doći do prodaje hale i strojeva, te prelaska radnika drugom poslodavcu ili ćemo morati nastaviti proces restrukturiranja. Tim procesom došli smo do onoga što je Đuro Đaković danas. Održivi programi su vagonogradnja, inženjering i vođenje projekata srednje veličine po principu "ključ u ruke", imamo izvrsnu strojnu obradu te energetiku, ogroman prostor za ekspanziju vidimo u vojnom programu gdje je bitna prisutnost na tržištu i održavanje hladnog pogona te spremnost za veliki iskorak - zaključio je Posavac.