Slavonski Brod

U gradskoj vijećnici u Slavonskom Brodu jučer, 15. listopada, potpisana su dva ugovora o osnivanju prava građenja u Zoni malog gospodarstva Kolonija.

- Prvi put potpisujemo ugovore s pravom građenja proizvodnih i uslužnih "hala". Pravo građenja je na deset godina, a za te parcele plaćaju oko 590 kuna mjesečno i nakon deset godina imaju pravo otkupa tog zemljišta pri čemu im se od cijene odbija dotad uplaćeni dio - rekao je tom prigodom gradonačelnik Mirko Duspara.

Ugovore su potpisali Mihajlo i Sanja Semenjuk, vlasnici tvrtke Proffy Tech i Davor Majetić, vlasnik obrta Maya. Tvrtka Proffy Tech osnovana je 1992. godine, bavi se prodajom elektromaterijala, imaju osam zaposlenih i planiraju zaposliti još dvoje, troje ljudi. Uz pohvalu ovoj mjeri Grada, Mihajlo Semenjuk izrazio je nadu da sada neće dugo čekati ishodovanje dokumentacije, jer je, kako je rekao, kod prethodnog ulaganja iskusio da su dokumenti stajali u ladici, što smatra gubljenjem vremena, te planira najkasnije na proljeće početi s izgradnjom objekta. Gradonačelnik je obećao da će sva "papirologija" biti riješena u što kraćem roku. Obrt Maya bavi se proizvodnjom drvenih proizvoda od 2008. godine, ima šest zaposlenih, a proizvode drvenu galanteriju za kuhinje. Vlasnik Davor Majetić napominje da je ova mjera izvrstan vjetar u leđa.

U utorak je u dvorištu Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" održana završna konferencija projekta energetske obnove stare zgrade bolničke poliklinike.

- Izuzetno smo sretni što smo i u ovim kriznim vremenima uspjeli odraditi ovako veliki posao na zadovoljstvo svih korisnika zgrade. Presvučena je u novo ruho investicijom od gotovo 15 milijuna kuna. Dobili smo potpuno novu radnu atmosferu i energetski učinkovitu zgradu koja, uz energetsku uštedu, ima dvije fotonaponske elektrane na krovu i čini zeleni otok, ne samo u bolnici već u Slavonskom Brodu i Brodsko-posavskoj županiji. U posljednje četiri godine, otkako smo se vratili pod okrilje Brodsko-posavske županije, županijska uprava napravila je izuzetno velike pomake u smislu renoviranja i opremanja bolnice, nagrađivanjem onoga što Opća bolnica "Dr. Josip Benčević" jest; bolnica regionalnog karaktera s kadrovima koji predstavljaju kvalitetu, a ona bolnicu gura prema naprijed ka europskim standardima. Moram pohvaliti sve županijske vijećnike s predsjednikom Županijske skupštine Perom Ćosićem i županom Danijelom Marušićem te njegovom ekipom. U posljednje četiri godine, uz pomoć županijske uprave, ministarstava zdravstva i regionalnog razvoja, Vlade Republike Hrvatske i fondova Europske unije nabavili smo novi CT, mobilni rendgen te mamograf, pokrenuli projekt "Kraći put do zdravlja" vrijedan 42 milijuna kuna, otvorili novu plavu salu na kirugiji, C-luk nove sale na ginekologiji, postavili dvije fotonaponske elektrane, renovirali operacijske sale Odjela interne medicine, fizijatrije... Svim korisnicima posebno je uočljivo renoviranje ograde koja je obnovljena nakon 120 godina. Nadam se da ćemo nastaviti u istom smjeru. Počinje energetska obnova pet bolničkih objekata. Planiramo obnovu mikrobiološkog laboratorija i zgrade dnevne bolnice te gradnju heliodroma. U projektu koji provodi Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država zajedno s Ministarstvom zdravstva radi se o heliodromu na stupovima za koji je rok primopredaje bolnici trebao biti 1. srpnja 2021. godine, na lokaciji iza nove zgrade Poliklinike. Zahvaljujem svim kolegama i medicinskim djelatnicima koji su svojim radom omogućili da predstavimo programe uz koje u bolnici, uz znanost i struku, napredujemo i arhitektonski - rekao je ravnatelj slavonskobrodske bolnice doc. dr. sc. Josip Samardžić.

Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske  

Otišao je Tade na cilj svog posljednjeg maratona.

Neumorni maratonac, humanitarac, čovjek kojeg život nije mazio, pokazao je da se uz nevjerojatnu volju i vjeru u Boga može izvući i iz najvećih teškoća. Imao je tek šest mjeseci kad ga je zadesila teška bolest, dječja paraliza. Posljedice su ostale, ne samo u vidu 80-postotne invalidnosti, već i na psihi. Biti drugačije dijete od ostalih, dijete koje ne može normalno potrčati, kojemu je jedna ruka potpuno neupotrebljiva... bio je prevelik teret, pogotovo u pubertetskom dobu. Sve više se udaljavao od svojih vršnjaka, u opijatima je počeo tražiti utjehu. S lakih droga prelazio je na teže, u 20. godini već je bio ovisnik o heroinu. Ovisnost je uzela toliko maha da je došao na rub života i smrti. I onda, kako je često sam znao kazati, kad je dotaknuo dno, uz pomoć dobrih ljudi koji su njemu vidjeli čovjeka, a ne propalicu, okrenuo se Bogu. Zapamtio je 5. studenoga 1984. godine, dan kada se posljednji put "ufiksao".

Od tada, vjera je postala njegova svakodnevica, a kako bi poboljšao zdravstveno stanje, počeo je trčati. Prvo tek stotinjak metara, jer više nije ni mogao, na Stadionu kraj Save, pa sve više, sve duže. U kolovozu 1992. godine istrčao je svoju prvu službenu utrku, na 7 kilometara, pa ubrzo polumaraton (21 km), nakon toga u svibnju 1993. i prvi pravi maraton (42 km), a onda i supermaraton Zagreb - Čazma u dužini od 61 kilometara. Od ukupno 120 sudionika Tade je utrku završio na 57. mjestu, u natjecateljskoj konkurenciji, trčeći s potpuno zdravim atletičarima!

Događaji iz godina koje su slijedile duboko su urezani u pamćenje mnogobrojnih Brođana, ali i ljudi iz cijele Hrvatske pa i svijeta. Ultramaratoni Slavonski Brod - Nova Gradiška - Slavonski Brod (travanj 1994.), Slavonski Brod - Osijek - Slavonski Brod (listopad 1994.), pa Zagreb - Slavonski Brod (ožujak 1995.), Knin - Slavonski Brod (studeni 1995.) bili su u to vrijeme događaji koji su dignuli cijeli Slavonski Brod na noge. Tadu i prijatelje koji su mu pomagali na maratonima dočekivale su tisuće ljudi. Brodu, teško stradalom u ratu, u kojem se u to vrijeme malo što događalo, dolasci na cilj Tade Opačka došli su kao melem na ranu.

I svaki je maraton imao humanu notu, skupljala su se sredstva za ranjene branitelje, poticala se borba protiv droge i alkohola, mnogobrojni mališani počeli su trčati, poželjeli su biti "Superman kao Tade". Sve to nije prošlo nezapaženo, u tradicionalnom izboru za sportaša godine, koji organiziraju Sportske novosti, Tade je 1994. godine nagrađen trofejom Fair play, a priča o njegovom životu 1995. dobila je prvu nagradu američke TV kuće CNN, kao najbolja reportaža na svijetu!

Istrčao je Tade Opačak nakon toga još tisuće kilometara, svojim je koracima spojio Slavonski Brod, Prevlaku, Kašić, Vukovar, Bosansku Posavinu... istrčao je mnogobrojne maratone, uglavnom posvećene nečemu plemenitom. Volio je reći da "tambura" po cesti. Odselio je u Zagreb ali Slavonski Brod mu je ostao u srcu. Kakav je bio čovjek, najbolje govori crtica iz 2014. godine. Cijelu Slavoniju pogodile su nezapamćene poplave, pomoć je bila potrebna nmnogima, a Tade je došao u Slavonski Brod i u Crveni križ odnio donaciju od 5.000 kuna. Na pitanje novinara tko je sve dao prilog, tko se sve uključio u skupljanje, jednostavno je odgovorio: - Nitko, to je moje, novci koje je uštedjela moja obitelj. Kakav bih ja bio čovjek kad bih zaboravio svoj grad?! Da nije bilo Brođana, ne bi ni mene više bilo!

Svoju dragu Moniku upoznao je na trčanju, i vjenčao se s njom na cilju jedne utrke. U Zagrebu su živjeli mirnim obiteljskim životom. Obogatili su ovaj Svijet s petero djece, plod njihove ljubavi su Estera, Rutha, Samuel, Deborah i Benjamin.

Niti prijatelje nije zaboravio. Posljednji put kad smo se čuli poželio je da se okupi stara ekipa, ona iz devedesetih, odemo na Poloj, počastimo se i obilježimo četvrt stoljeća od prvog ultramaratona. Nažalost, to se nikada nije ostvarilo.

Teška bolest dijagnosticirana mu je početkom 2020., borba za zdravlje trajala je nekoliko mjeseci. Na cilj svoje posljednje utrke stigao je u ponedjeljak, 28. rujna. Ispraćen je u srijedu, 30. rujna 2020., na zagrebačkom Krematoriju.

Ciljana skupina medijski su djelatnici koji će proći edukaciju i naučiti više o radu s osobama s invaliditetom

Društvo multiple skleroze Brodsko-posavske županije, koje je i osnivač neprofitnoga Radija 92 FM, nositelj je dvogodišnjega europskog projekta "Zajednica bez granica" u partnerstvu sa Županijskom ligom protiv raka - Split koja je osnivač Radija Sunce. Posredstvom Ministarstva kulture i Nacionalne zaklade za civilno društvo, putem natječaja Mediji zajednice - potpora socijalnom uključivanju putem medija, osigurali su više od 920 tisuća kuna potpore projektu čiji je cilj kvalitetnim medijskim izvještavanjem o osobama s invaliditetom senzibilizirati i podići svijest javnosti o problemima i poteškoćama s kolima se osobe s invaliditetom susreću, ali najviše o mogućnostima osoba s invaliditetom kao ravnopravnih građana. Ciljana skupina ovom su prilikom medijski djelatnici, novinari, koji će putem organiziranih radionica izgraditi svijest o problemima, potrebama i mogućnostima osoba s invaliditetom, a očekuje se i proizvodnja i objava medijskih sadržaja koji će povećati vidljivost osoba s invaliditetom u zajednici, kao i proizvodnja najmanje stotinu radijskih emisija, od čega dvadeset za osobe s intelektualnim poteškoćama, kao i povećanje dostupnosti ovakvih sadržaja osobama oštećenoga sluha.

(više u tiskanom izdanju "Posavske Hrvatske")

Na spomen trčanja mnogi pomisle na pojedince koji se na trkačkoj stazi, sa slušalicama na ušima, izoliraju od svijeta. No, za Anu i Josipa Jelića, trinaestogodišnjeg Frana i devetogodišnjeg Tina iz Ultramaraton kluba Mazator trčanje je obiteljska aktivnost. Šestogodišnji Šimun još nije u klubu, ali bodri braću i roditelje, a i sam trči utrke za najmlađe. Josip ima tri istrčana maratona u dvije godine, a Ana i Fran prošle su godine istrčali 17,5 kilometara na utrci "Wings of life run" u Zadru. Na Prvenstvu Hrvatske u polumaratonu, održanom u kolovozu u Zagrebu, Ana i Josip bili su jedini trkački bračni par. Obitelj Jelić bila je na utrkama, maratonima i polumaratonima u Osijeku, Zagrebu, Splitu, Vukovaru, Rapcu, Umagu, Barceloni, Amsterdamu, Ljubljani… Josip želi istrčati 170 kilometara dugu stazu Ultra trail du Mont Blanc i triatlonsku utrku Polu-Ironman, koja uključuje plivanje 1,9 kilometara, 90 kilometara bicikliranja i trčanje trasom od 21 kilometra, a Ana želi trčati kraće maratonske dionice Ultra trail du Mont Blanc. 

"Izgradnja istočne tribine Stadiona uz Savu polako se privodi kraju. Prošli tjedan je završio proces postavljanja sjedalica na tribinama, a u tijeku je izvedba svih priključaka na infrastrukturu te prikupljanje dokumentacije za obavljanje tehničkog pregleda." - ove dvije rečenice početak su teksta koji je na svojim službenim internetskim stranicama objavio Grad Slavonski Brod, vlasnik stadiona i investitor izgradnje istočne tribine. No, čini se da se "privođenje kraju" malo odužilo jer tekst je obavljen 27. travnja 2020. godine, prije 144 dana. Niti je tribina dovršena, niti je otvorena, niti javnost zna kada će to biti.

Upravo je ta javnost bila poprilično iznenađena kada se početkom srpnja, nekoliko dana uoči odigravanja kvalifikacijske utakmice za ulazak u Drugu hrvatsku nogometnu ligu Marsonia - Junak, doznalo da tribina nema uporabnu dozvolu, pa sukladno tome, na nju ne smiju biti pušteni gledatelji. Mnogi su bili začuđeni tom viješću jer se dugo, jako dugo na tribini ništa nije radilo, pa su sumnjčavo gledali na obrazloženje iz gradske uprave, prema kojem su potrebne preinake na samoj tribini, a usto nije niti priključena na potrebnu infrastrukturu.

Utakmica je bila i prošla, a prolazili su i dani, tjedni i mjeseci, bez da je itko ikoga vidio da nešto radi na tribini, kako bi konačno mogla biti dovršena i dobiti uporabnu dozvolu. Kroz cijelo to vrijeme na travnjaku Stadiona kraj Save redovito se održavaju treninzi i odigravaju utakmice, a s obzirom na to da se u redovima investitora nije našao nitko dovoljno pametan pa postavio zaštitnu mrežu iza gola, gotovo svaka lopta koja ne završi u golu odlazi na tribinu i oštećuje plastične sjedalice.

(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)

Ukupna vrijednost projekta: 2.497.628,64 kuna; iznos EU potpore: 2.122.984,34 kuna; iznos potpore iz proračuna Republike Hrvatske: 374.644,30 kuna

Proteklog petka i subote u Centru mladih održani su Dani otvorenih vrata KUL centra. Korisnik projekta "Kulturni centar mladih - Razvoj javno-civilnog partnerstva u kulturi u Slavonskom Brodu" je Kazališna družina "Ivana Brlić-Mažuranić" koja je zainteresiranima omogućila besplatne radionice uvježbavanja igrokaza, improvizacije, scenografskih rješenja i dramske igre koncentracije. Partneri projekta, udruge "Kameleon i mreža", "Paluba 7" te Fotoklub Kadar SB održali su radionice za male, mlade i one malo starije; od cirkuskih vještina do kreativnog pisanja, slikanja, izrade art-out časopisa i fanzina znanstvene fantastike, slušaonice i prijevoda glazbenih djela do projekcije filmskih ciklusa.

Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske  

Na završnoj konferenciji projekta "Ostvari!" u sklopu programa zapošljavanja žena "Zaželi", Gradsko društvo Crvenog križa Slavonski Brod predstavilo je u četvrtak rezultate dvogodišnjeg projekta koji je 230 korisnika ocijenilo s visokih 4,95.

- U projektu koji je trajao 30 mjeseci žene su dvije godine pružale pomoć u kući starijim i nemoćnim osobama. Bilo je 58 gerontodomaćica, a ukupno je zaposlena 61 osoba. Surađivali smo s gradom Slavonskim Brodom i 12 općina. Naši korisnici dobivali su pakete higijenskih potrepštinama u vrijednosti od 420 tisuća kuna, a ženama smo omogućili da korisnicima dolaze u odgovarajućoj zaštitnoj opremi. Projekt je vrijedan više od osam milijuna kuna - rekla je ravnateljica Gradsko društva Crvenog križa Slavonski Brod Mirjana Matanović i dodala je društvo kandidiralo i novi prijedlog projekta.

Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske 

- Prije dvije godine kod našeg sugrađanina Zdravka Mirosavljevića Coleta u adventskoj kućici prvi put smo kušali meso pripremljeno na sosus vide način, i jako nam se svidjelo. Tomislav Šakić, vlasnik popularnog Edena, već je tada odlučio Brođanima ponuditi takva jela, ubrzo nakon toga počeo je nabavljati potrebnu opremu, onda smo nas dvojica "kliknuli" i odlučili na taj način pripremati sve moguće vrste mesa što nam se jako svidjelo, i nama i našim prijateljima koji su kušali. Bili su oduševljeni strukturom, okusom, aromom, sočnošću... Onda smo odlučili ponuditi sous vide u "street food" varijanti. I tako je nastao PapaQ - govori nam Marko Flamm, uz Šakića jedan od dvojice suvlasnika sous vide bara otvorenog u slavonskobrodskoj Ulici Petra Krešimira IV., na broju 12, u dvorištu Obrtničkog doma. Flamm pojašnjava i da su se na taj korak odlučili jer nigdje u bližoj (pa ni daljoj) okolici ne postoji mjesto na kojem se može pojesti jelo pripremljeno na taj način.

S obzirom na takvu, jedinstvenu ponudu, u PapaQ baru odlučili su da sve namirnice koje pripremaju budu od kvalitetnih sirovina, najvećim dijelom nabavljenih u bližem okruženju ili na području Slavonije. - Želja nam je što više uključiti naše OPG-ove, kako bismo poticali domaću proizvodnju ali i da bi put od farme i polja do naših gostiju bio što kraći. U ponudi sada imamo piletinu (koja se sous vide tehnikom priprema 4 sata), povremeno puretinu, domaću crnu svinju, junetinu i ovčetinu, koja se priprema 16 sati! - pojašnjava Flamm.

Gosti sve te vrste mesa mogu kušati u formi suviča (kao sendvič, ali puno više od toga, kažu u PapQu), te dnevna jela, plate, svježe salate i deserte, također posebne. U suviče se stavljaju fini sirevi, posebni domaći umaci, a sastojci idu u posebno pripremljenu lepinju.

(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)

Ovogodišnji SB Graffiti Fest, održan protekle subote na zapadnom zidu podvožnjaka u slavonskobrodskoj Ulici Eugena Kumičića, unatoč tome što je bio trinaesti nije bio nimalo nesretan. Motivima i likovima inspiriranima rimskim gradom Marsonijom zid je oslikalo jedanaest grafitera koji se, kao i rimski ratnici koje su nacrtali, nisu bojali doći u Slavonski Brod u doba korone. Motivi su im isti; ekipa, kreativnost, dobra atmosfera i malo pozitive u doba kad je poželjna samo zdravstvena negativnost. Dobre vibracije za miksetom puštali su DJ Dida, Chiro i Jaxx Pot.

- Pod svim pritiscima korone održati ovakav festival… Nadam se da nećemo razočarati građane, a ako ih iznenadimo, još bolje - rekao je Riječanin Edi Gustin. Deveti put zaredom došao je na slavonskobrodski festival ulične umjetnosti, a ove godine povjerena mu je restauracija murala Tvrđave. Korona je građane zaključala u njihove domove, no grafiteri su ionako već 'izolirani' jedni od drugih: - Dok radimo dovoljno smo udaljeni jedni od drugih. Kako smo bili 'zaključani' tijekom ožujka i travnja mi grafiteri imali smo još više vremena oslikavati zidove. Ljudi nam nose kolače i potiču ono što radimo. Zar nije ljepše da je sve u šarenilu i bojama nego da su to tmurni, sivi zidovi. Reakcije građana su nešto što nam svakako pomaže da i najmanje nedaće i probleme, kao što je korona, prevladamo i iz toga izađemo još jači. Granice i ograničenja pomažu kreativnosti da se pokaže i u tim okvirima. I prije korone smo počeli nositi maske i one su FFP3. Moj potpis je Maska tako da ih 'furam' od početka.

Marijan Vukas iz Rijeke crta grafite šest godina, a SB Graffiti Fest prvi je festival grafitera koji je posjetio: - Kad sam bio mali u gradu sam stalno viđao slova i slike na zidovima i to mi se jako svidjelo. Godine 2008. uzeo sam analogni aparat i počeo fotografirati grafite. Tako sam skupio galeriju i to me inspiriralo. Fora je uljepšati sivi grad koji ima uništene fasade. Većina ljudi grafite smatra šaranjem, ali pojedinci su se potrudili da grafite pomaknemo na višu razinu i radimo velike produkcije poput ovog festivala. Kada se grafiti crtaju na ulici ljudima to najčešće nije lijepo jer je rađeno ilegalno, odrađeno brzinski i s dosta grešaka zbog adrenalina usred nečega što nije dopušteno raditi. Na SB Graffiti Fest pozvao me Edi Gustin i jako sam zadovoljan. Odlučili su promijeniti postavu crtača, pozvali su nas mlađe i to nam je super jer ljudi će vidjeti što možemo napraviti i kakve potencijale imamo. Jako smo zahvalni na tome. Slavonski Brod je jedan jako šareni grad, ne samo zbog festivala nego i zbog ljudi; atmosfera je lijepa.

(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)