Slavonski Brod

28.9.2018.
M.Kovačević

Gradsko vijeće Slavonskog Broda

Aktualno prijepodne

Slavonski Brod : Aktualno prijepodne

Posljednja sjednica Gradskog vijeća održana je u srijedu, 26. rujna, na dnevnom redu bilo je 14 točaka, sjednici su prisustvovala 22 vijećnika.

Aktualno prijepodne počelo je pitanjem vijećnika Tomislava Tekića (HDZ) kada će se urediti kuća Đure Đakovića u Brodskom Varošu i zašto na dnevnom redu nije izvješće Brodina. Odgovoreno je da je kuća pod zaštitom Ministarstva kulture i dinamika rada ovisi o njima, a projekt vrijedan 1,4 milijuna kuna kandidiran je EU fondovima. Brodin je bio u fazi likvidacije, likvidiran je i više ne postoji. Negativno je odgovoreno na pitanje vijećnika Bore Grubišića (nestranački s liste HDZ-a) postoji li tužba Lidla prema Gradu, dok je potvrđeno da je "pao" natječaj za koncesiju za javni prijevoz i bit će raspisan novi. Vijećnicu Slavicu Lemaić (Grupa birača) zanimalo je koliko će koštati uređenje stadiona kraj Save, iz kojih će se izvora financirati i postoji li studija izvedivosti. Pitala je i je li gradonačelnik zaista uputio pismo ponude kineskom investitoru za zonu Jelas uz niz pogodnosti koje ne može ispuniti, zona ima 89 hektara, a oni su tražili 136 hektara i ta je zona u vlasništu Republike Hrvatske a ne Grada. Odgovoreno je da će se stadion graditi u etapama sredstvima gradskog proračuna i potvrđeno da su obavljeni kontakti s kineskim investitorom, a gradonačelnik smatra da bi u tom slučaju država poklonila to zemljište Gradu, te da se zona može širiti. Na pitanje potpredsjednika Vijeća Stanislava Sorića (DMNL) što je s projektom širkopojasnog interneta, odgovoreno je da se čeka natječaj. Na pitanje o aerodromu na Jelasu rečeno je da se planira da postane poslovno-sportski aerodrom. Vijećnica Adela Kovačević (HDZ) pitala je je li Udruzi "Veselo dvorište" isplaćeno prošle godine 30.000 kuna za projekt kastracije mačaka i pasa na području grada, te prometuje li autobus kroz Ulicu Vida Došena. Rečeno je da Udruga prošle godine nije odradila kastraciju, ali ove su im isplaćena sredstva jer su odradili. U Ulici Vida Došena tek će novom koncesijom biti planirana autobusna linija. Vijećnica Sanda Livia Maduna pitala je zašto Slavonski Brod nije na ljestvici 128 najboljih gradova u zemlji sukladno adekvatnim podacima. Odgovoreno je da se podaci ne rangiraju svuda isto.

Ima li SDP Klub vijećnika

Vijećnicu Eminu Berbić Kolar (nezavisna) zanimalo je jesu li učinjeni pomaci da učenici u osnovnim školama dobivaju svježu užinu. na što je pozitivno odgovoreno. Uspoređujući Brodsko kolo s Vinkovačkim jesenima i Đakovačkim vezovima zaključila je kako ova najstarija smotra tradicijskog folklora treba nove ljude i ideje kako bi bila dovedeno na zasluženu razinu.

Vijećnica Karmen Dizdar Grgurević (Grupa birača) pitala je zašto je raspisan novi natječaj za izgradnju gradskih stanova za mlade, koji je ocijenila lošim projektom, kad je pola stanova ostalo prazno, te je zatražila imena javnih medija koji dobivaju sredstva iz gradskog proračuna. Odgovoreno je da će svi stanovi biti popunjeni, te da se novci medijima ne daju tako lako i da će dobiti pisani odgovor. Vijećnica Anita Holub (HDZ) ni ovaj put nije dobila odgovor postoji li Klub vijećnika SDP-a u Gradskom vijeću. Vijećnica Lidija Blažević (HDZ) pitala je je li se pokušalo kontaktirati tvrtku Rimac Automobili da otvori inženjerski razvojni ured u Slavonskom Brodu kao što je u Osijeku. Odgovoreno je da je to plod suradnje Elektrotehničkog fakulteta i te tvrtke. Vijećnik Ante Cvitković (HDZ) pitao je mogu li se zamijeniti toplovodi u Naselju Hebrang kao što je to učinjeno na Slavoniji I i II, a odgovoreno je kako uvijek postoji mogućnost. Predsjednik Vijeća Stribor Valenta (SDP) pitao je do kuda je došao projekt Kuća Tambure, a odgovoreno je da zamjenik gradonačelnika Hrvoje Andrić zbog poslovnog puta nije bio na potpisivanju ugovora na posljednjoj sjednici Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem, ali je projekt u sklopu ITU mehanizma prijavljen i vrijednost je više od 23 milijuna kuna.

(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)

21.9.2018.
Posavska Hrvatska

Plesna večer za umirovljenike

Grad Slavonski Brod u nedjelju, 23. rujna organizira ponovno plesnu večer za građane treće životne dobi. Zabava počinje u 19.30 sati u Radničkom domu, a ulaz je besplatan. Pozivaju stoga sve umirovljenike na ugodno zabavu uz glazbu i ples.

21.9.2018.
Posavska Hrvatska

Grad Slavonski Brod

Otpis duga fizičkim osobama

Na osnovu Zakona o otpisu dugova fizičkim osobama Grad Slavonski Brod obavještava dužnike da će samostalno izvršiti otpis duga fizičkim osobama koje ne obavljaju registriranu djelatnost i fizičkim osobama koje su registriranu djelatnost obavljale najduže do 31. prosinca 2017. godine, a nad kojima se provodi ovrha na novčanim sredstvima po računu radi nedospjelog duga.

Upravni odjel za financije i računovodstvo će nakon analize dokumentacije koja se odnosi na vrstu i visinu dugovanja dužnika, utvrditi dužnike i dugove koji se mogu otpisati i prijedlog za donošenje zasebne odluke o otpisu.

U roku od 60 dana od ove obavijesti, koja je objavljena 19. rujna 2018. godine, Grad Slavonski Brod će obaviti otpis duga te podnijeti prijedlog za obustavu ovrhe, odnosno poduzeti odgovarajuću radnju koja dovodi do prestanka ovrhe na novčanim sredstvima radi naplate dospjelog duga. Isto tako, Grad Slavonski Brod će obavijestiti dužnike o izvršenom otpisu dospjelog duga bez odgode.

 

21.9.2018.
Posavska Hrvatska

Gradsko vijeće Slavonskog Broda

Polugodišnja izvješća trgovačkih društava, ustanova, gradonačelnika

Na dnevnom redu sjednice Gradskog vijeća Slavonskog Broda, koja će se održati u srijedu, 26. rujna, predviđeno je 13 točaka. Nakon aktualnog prijepodneva gradski vijećnici raspravljat će o ovogodišnjim polugodišnjim izvješćima trgovačkih društava Brod-plina, Vodovoda, Komunalca, Razvojne agencije grada Slavonskog Broda, Brod-turista, Posavske Hrvatske i Lasice, te o polugodišnjim izvješćima gradskih ustanova Dječjeg vrtića "Ivana Brlić-Mažuranić", Dječjeg vrtića "Potjeh", Gradske knjižnice, Kazališno-koncertne dvorane "Ivana Brlić-Mažuranić", Galerije umjetnina, Ustanove za gospodarenje sportskim objektima, Hrvatskom institutu za povijest - Podružnici Slavonije, Srijema i Baranje. Na dnevnom redu je i financijsko i izvješće o radu Javne vatrogasne postrojbe Slavonski Brod za razdoblje od siječnja do lipnja 2018. godine, kao i polugodišnji izvještaj o izvršenju gradskog proračuna za 2018. godinu, te izvješće gradonačelnika za prvih šest mjeseci ove godine. Na sjednici će biti podneseno i polugodišnje izvješće decentraliziranih funkcija osnovnog školstva, a bit će predložene izmjene i dopune Odluke o kriterijima, mjerilima i načinu financiranja decentraliziranih funkcija osnovnog školstva u 2018. godini. Vijećnici će raspravljati i o prijedlogu Odluke o izgledu službene odore, te izgledu i sadržaju iskaznice i značke komunalnog redara. Na raspravi gradskih vijećnika bit će i infromacija o stanju i poslovanju slavonskobrodskih poduzetnika. Dnevnim redom planirana je i Lokalna strategija izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2018. do 2022. godine, te Odluka o komunalnoj infrastrukturi grada i njezinom pravnom statusu.

14.9.2018.
Posavska Hrvatska

Tvrđava brod, 16. rujna

Dječji sajam

U nedjelju, 16. rujna u Tvrđavi Brod održava se 8. Dječji sajam. Ove godine na otkrivenom i natkrivenom dijelu pod montažnim šatorom površine oko 1.000 metara kvadratnih ponudu će predstaviti 50 izlagača. Uz veliki izbor dječjih igračaka i opreme za najmlađe su tradicionalno pripremljeni i zabavni sadržaji. U 10 sati je svečano otvorenje, a u programu će sudjelovati Mažoretkinje BPS "Cascavela", djeca iz Dječjeg vrtića "Ivana Brlić-Mažuranić" i Dječjeg vrtića "Potjeh", te Športski plesni klub "Top dance". U 10.30 sati počinje program u kojemu sudjeluju Dječji centar Logos, Studio za moderni i klasični ples "Brodski leptirići" te glazbena zvjezdica Nola Klea Krtalić, koja će ponovno nastupiti i u završnici programa u 16.30 sati. U 10.45 mališane će zabaviti Bajkopričalica Sandra, a u 11.30 sati Kajak kanu lub Olimpik priprema kružnu utrku i utrku ubrzanja u opkopu Tvrđave. U 14 sati nastupa Dječji zbor Nota, u 14.30 Ukrajinsko kulturno-prosvjetno društvo "Ukrajina", a nakon njih Josip Ciganović iz Vile Magic. Kazališna družina "Ivana Brlić-Mažuranić" izvest će edukativnu predstavu o različitosti pod nazivom "Pinokio i prijatelji" s početkom u 15.30 sati. Akrobatski rock and roll u izvedbi Športskog plesnog kluba "Astra" planiran je u 15.55 sati, a nakon njih predstavit će se i Karate klub Prevent.

14.9.2018.
Posavska Hrvatska

Najljepši kej u Hrvatskoj

Vodostaj diktira tempo uređenja

Slavonski Brod : Vodostaj diktira tempo uređenja

Planirani rok završetka 31. srpnja 2019. godine.Kocke, teške 45 kilograma, postavlja desetak ljudi i dva stroja.Novi dio keja imat će 10 bitvi za privez brodova, a u svaku ide 60 kubičnih metara betona.

Najuočljivije gradilište u Slavonskom Brodu trenutačno je na šetalištu u Ulici braće Radića u kojoj su su tijeku radovi na obaloutvrdi.

- Postavljanje kocki uzima najviše vremena jer se postavljaju ručno. Još treba biti dovršen dio prema ušću Mrsunje i onda se radi srednja greda, odnosno srednji dio šetališta. Nakon toga prelazi se na gornji pokos, rade se stubišta i ostatak bitvi. Građevina je zamišljena kao nastavak sadašnjeg šetališta s mogućnošću priveza brodova. Taj se dio prema Mrsunji sužava sa sadašnja četiri na oko jedan metar i kompletirat će dio šetališta do ušća - rekao je direktor Brodske Posavine Ivan Ćosić. Ugovor o uređenju obaloutvrde potpisan je potkraj lipnja 2016. godine, a zbog pravnih procedura tvrtka je u posao uvedena 1. kolovoza. Uz pomoć ronioca iz tvrtke Ronex najprije su izvađeni stari dijelovi mosta, a osim tog materijala uklonjena su i minsko-eksplozivna sredstva pronađena na sredini korita te tijekom iskopa donje kamene nožice.

- Sve je u vodi bilo pod muljem pa je bilo problema i kod iskopa, a nasipavanje kamena išlo je svojim tijekom. Velika količina kamena postavljena je u vodi, a sve je odrađeno proteklog ljeta kad je vodostaj to dopuštao - istaknuo je Igor Tomašević, inženjer na gradilištu. Proteklog ljeta počeli su radovi s kopna i trajali su do rujna, kada je nastupio vodni val Save, a nije ih bilo moguće nastaviti sve do sredine lipnja ove godine. Prema riječima direktora Ćosića radovi su nastavljeni na betonskoj gredi koja drži podnožje čitave obaloutvrde: - Nakon toga pristupilo se nasipavanju šljunka te postavljanju kocki koje je još uvijek u tijeku, a one daju završni sloj obaloutvrdi. Prvi rok izvršenja bio je dvije godine od potpisa ugovora, no zbog vodostaja Save i uvjeta koji nisu omogućavali odvijanje radova planiranom dinamikom u dogovoru s investitorom (Hrvatskim vodama) taj rok produžen je za još godinu dana, do 31. srpnja 2019. godine. Vjerujemo da će, ako sve ostane kako jest, svi radovi do tada biti završeni. Najvažnije je izaći iz sredine (obaloutvrde) jer onda smo zaštićeni od velikog dijela vremenskih uvjeta i radimo nešto što je već betonirano i već izgrađeno. Humusiranje i holtikulturni radovi predviđeni su za iduće proljeće ili ljeto, a ugovoren je i naručen i dio žardinjera. Radovi su ove godine nastavljeni s povećanim kapacitetima i intenzitetom, radi se 10 sati dnevno uz radne subote, s ciljem da se taj dio što prije izvede. Naš je cilj do kraja rujna napraviti sve do srednje AB grede kako bismo se zaštitili od srednjih voda rijeke Save te preostalih mjeseci i početkom iduće godine mogli nastaviti radove na gornjem dijelu. U planu je, početkom ljeta, uređenje gornjeg dijela obaloutvrde. Prognoze za rujan su dobre i vodostaj bi trebao biti povoljan, a on je ključan da se izdignemo do neke srednje razine Save i nakon toga nastavimo radove sve dok vremenski uvjeti dopuste.

 

Na ponos svima

- Radovi pod vodom ne vide se s obale, inače zahtijevaju pola godine ili godinu dana rada. Svaka vodna građevina, pogotovo na rijeci Savi, zahtijeva veliki utrošak kamenog materijala za njenu stabilnost. Ono što se najviše s vodoutvrde vidi su kocke, teške 45 kilograma, koje postavlja desetak ljudi i dva stroja. Taj dio posla najduže traje pa se stoga stalno izvodi - istaknuo je Ćosić i dodao kako građevina estetski možda ne izgleda zanimljivo ni zahtjevno no zanimljiva je hidrotehničarima zbog načina rada na nagibu uz rijeku, ograničenog pristupa gradilištu te utrošenog materijala.

- Ukupna površina svih (lojtrenih) blokova je šest tisuća četvornih metara i do sada je izvedeno oko 2.500, a u svaki blok ide 10 kocaka, što je ukupno 60 tisuća kocaka dok je donji pokos manji i njegova površina je 2.700 četvornih metara. Radnici dnevno slože 18-20 paleta kocaka, a svaka paleta ima 36 komada, što je dnevno 25 do 30 tona. Donja greda napravljena je čitavom dužinom od 575 metara kojom su položeni i kamen u vodi, stabilizacijski madrac i donja nožica. Od gornjih elemenata izgrađeni su donji blokovi za svih 10 bitvi za privez brodova, a u svaku ide 60 kubičnih metara betona - kazao je Tomašević. Dodao je kako je ispust iz Tvrđave umjesto cijevi predviđene širine D800 do 1000 bio kamenom nadsvođeni tunel dimenzija 2x2 metra, no s konzervatorima u dogovoru postavljeno je novo okno, šaht i zapornica koja sprječava ulazak vode u odvod. Brodska Posavina nositelj je većine radova, uz kooperanta za betonske poslove te jednoga za predstojeće električarske poslove pri postavljanju stupova za rasvjetu.

- Na gradilištu bude najmanje dvadesetak ljudi i radovi su neprestano pod nadzorom, a nama je prioritet da budu izvedeni u rokovima i po pravilima struke, naposljetku i nama na ponos te građanima koji će šetati po šetalištu. Mislim da se radi punim kapacitetom i da su pomaci vidljivi - zaključio je Ćosić.    

24.8.2018.
Posavska Hrvatska

Aeroklub "Brod"

Nove snage na horizontu

Slavonski Brod : Nove snage na horizontu

Posljednih nekoliko dana nebom iznad Slavonskog Broda, uz povremene parove roda, letjele su jedrilice iz Slavonskog Broda i Zagreba u sklopu jedriličarskog kampa.

- Četvrti put, u suradnji s Aeroklubom Zagreb, Aeroklub "Brod" organizirao je kamp jedriličarstva, koji uglavnom održavamo u kolovozu. Cilj kampa je trening i priprema pilota te takozvano "skupljanje" sati letenja za dobivanje dozvole ili samo iskustvo pilota u onome što zovemo sterilnim područjem. Članovi zagrebačkog kluba imaju relativno malu zonu leta zbog blizine Zračne luke "Dr. Franjo Tuđman". Kod nas u Slavoniji, kako nema ničega, nema ni prometa, pa su vremenske mogućnosti za letenje veće. Ako piloti polete dovoljno rano, mogu letjeti od pet do osam sati, ovisno o sposobnosti pilota i uvjetima toga dana. Ove godine došlo je još osam jedrilica, privatnih i klupskih, te avion koji služi za vuču jedrilica. Svrha kampa je i preobuka pilota iz Zagreba na polijetanje uz vuču vitlom, kao i naših učenika na polijetanje uz aerozapregu, odnosno avion - rekao je ravnatelj aerokluba Marinko Jozić.

- Kao i prošle godine, društvo je odlično. Puno bolje se leti; zračni prostor je sterilniji i može se letjeti duže i dalje nego kod nas. Nama bi dobro došlo vitlo, vama avion, a pista i hangar su uglavnom isti. Ovdje su klupske prostorije bolje; moramo priznati da se u Aeroklubu "Brod" puno bolje brinu za njih nego mi o svojima - istaknuo je Rudolf Gregurek, predsjednik jedriličarske sekcije Aerokluba Zagreb. Prema njegovim riječima na području Zagreba, odnosno Zagrebačke županije, djeluju dva kluba koja lete na vitlo i kojima također problem predstavlja ograničenost zračnog prostora na kojem mogu letjeti.

 

Najmlađa pilotkinja u gradu

Novost u Aeroklubu Brod su mlade snage; najmlađa članica je šesnaestogodišnja Anđela Ćurković koja je prvi samostalni let imala krajem srpnja. Učenica Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića od djetinjstva je povezana sa zrakoplovstvom.

- Moj tata Tomislav se bavi zrakoplovnim modelarstvom i često smo dolazili na aerodrom kako bi on isprobao svoje modele jedrilica. Prošle godine sam došla na panoramski let, jako mi se svidjelo i odlučila sam se učlaniti u klub. Imala sam tremu prije leta, ali kad smo poletjeli popustila me i ostao je samo osjećaj opuštenosti i užitka. Tata je poprilično dobro prihvatio moju odluku da krenem na obuku. Naravno, bio je malo zabrinut zato što nije znao mislim li ozbiljno i bio je iznenađen, ali cijela obitelj me podržava - kaže Anđela, čiji njen mlađi brat isprva nije mogao vjerovati da se ona bavi zrakoplovnim jedriličarstvom.

- Nije bilo teško na obuci; obavila sam oko 40 letova s instruktorom i 20 samostalnih i to je to. Prije prvog samostalnog leta instruktor je obavio provjeru, odnosno simulaciju pucanja sajle i to je bilo malo strašno; otkači se na 100 metara i nema vremena za pogrešku, mora se brzo i efikasno reagirati. To je bila jedna od stresnijh situacija, ali mislim da sam to dobro odradila. Kod prvog samostalnog leta bio je strašan taj osjećaj da sam potpuno sama u jedrilici i nema nikoga tko može ispraviti moju pogrešku; sama kontroliram sve što radim i imam svoj život u svojim rukama. Sve što napravim ovisi o meni. Nakon leta zbog treme sam se tresla i jedva izašla iz jedrilice, ali brzo me prošlo i bila sam jako sretna i ponosna na sebe - s osmijehom je ispričala Anđela i dodala da jako brzo primijeti kad pogriješi i zbog toga se grize, ali pogreške nastoji i što brže i bolje ispraviti. Na pitanje što kažu njeni prijatelji kad im kaže što joj je hobi, veli da ih većina ne zna što je zrakoplovno jedriličarstvo.

- Njih 99,9 posto uopće ne zna da aerodrom postoji i svi su iznenađeni kad im pričam da letim. Ali, svi komentari su pozitivni, svima se to sviđa i svi bi htjeli probati ili vidjeti što je to. Često me pitaju da me dođu gledati, ali ne dopuštam im zato što mislim da bih imala preveliku tremu i ne bih se mogla koncentrirati. Tata je svaki put pod stresom kad gleda u nebo i zna da sam možda ja u jedrilici, ali i on je oduševljen - objasnila je Anđela koja, kad nije u školi ili "među oblacima", slobodno vrijeme provodi s prijateljima, u šetnji Korzom ili gledajući filmove. Posljednih mjesec dana svakog dana je na aerodromu, a tijekom školske godine koliko joj obveze dopuštaju i najčešće vikendom.

- Kad sam došla u klub, prošle godine u kolovozu, bila sam jedina djevojka. Bilo mi je čudno, ali brzo sam se naviknula. Sad nas je već tri u klubu, pa je puno lakše. Ravnopravni smo i svi odrađuju sve što je potrebno; pomoći pogurati jedrilicu, pomesti hangar, upisati letove u knjižice... svi smo tu jedni za druge. Sve se zasniva na volonterstvu i timskom radu; svi smo kao velika obitelj - rekla je Anđela. Svima preporučuje da prošeću do Aerokluba "Brod" na Jelasu i misli da će svi biti oduševljeni.

- Bilo bi lijepo kad bi klub imao više mladih ljudi i kad bi učenici u sklopu nastave posjetili aeroklub i pogledali jedrilice. U sklopu nastave iz fizike mogao bi biti održan sat o aerodinamici ili meteorologiji u sklopu nastave iz geografije. Fizika mi je jako drag predmet, ne mogu reći omiljeni, ali svakako je potreban u ovom hobiju - pojasnila je Anđela koja, osim na druženjima u kampu i na jednodnevnim kupovima, o iskustvima drugih pilota sluša i u klubu: - Pokušavam učiti iz njihovih pogrešaka i priča. Jako mi je zanimljivo slušati ih, jer u zraku se uvijek mogu dogoditi nesvakidašnje situacije na koje treba obratiti pažnju. Mislim da je u zraku sigurnije jer događa se puno manje nesreća nego na cestama.

Za razmišljanje o fakultetu još je rano, no u odluci joj možda pomogne hobi.

- Jako volim biologiju i razmišljala sam o farmaciji ili stomatologiji, ali ne znam - možda završim u kontroli leta - zaključila je Anđela.

- Više od 15 godina nije bilo tako mlade i talentirane osobe u klubu. Svi smo ponosni na nju. U vrlo kratkom vremenu savladala je letačke vještine. Dva ili tri leta prije nego što je ispunila zakonske mjere, procijenio sam da je dovoljno sigurna da može sama poletjeti, a to je i dokazala. Sada već ima devedesetak letova i priprema se za polaganje ispita za dozvolu pilota. Kad završi osnovnu obuku mora imati 25 sati samostalnog letenja i steći iskustvo kako bi polagala ispit pred komisijom. S obzirom na to da je potrebno više vremena da jedrilica skupi tolike sate letenja, to se u pravilu razvuče na godinu dana. Nisu važni sati kao sati letenja, već vrijeme provedeno i na zemlji i u situacijama u jedrilici. Da bi jedan čovjek letio, na zemlji nas treba biti četvero ili petero - rekao je nastavnik letenja Borislav Antolović. Razlika između mladih i zrelijih učenika tijekom prvog samostalnog leta, pojasnio je, u tome je što stariji analiziraju pogrešku koju naprave dok mladi pogriješe i idu dalje, pa brže usvajaju vještine: - Zrelije osobe danima će razmišljati o letu koji traje šest-sedam minuta. Tijekom tih minuta toliko se operacija odvija, a vi čitavo vrijeme imate svoj život u rukama. Jedrilica nema motor, svake sekunde je pola metra do metar bliže zemlji i ako napravite jednu grešku i počnete razmišljati o njoj slijedi druga, pa treća... Onda ja kao nastavnik pokušavam utjecati na to postupcima i glasom kroz radio-vezu. No, samo letenje, a time i svaki prvi samostalni let, su stresne situacije. No, to volimo i tako funkcioniramo.

Uz Anđelu mlade snage u klubu su i, kako je istaknuo Jozić, dvostruki europski i svjetski prvak Arijan Hucaljuk te Šimun Šimleša, šesnaestogodišnjak koji je putem programa gradske uprave ostvario pravo na besplatnu obuku u aeroklubu.

- Zbog nedostatka vremena ovim se sportom bave stariji ljudi, pa je lijepo vidjeti da i kod vas napokon došlo malo mladosti u klub. Mi svake godine imamo taj problem da nam puno učenika dođe na obuku, a kad je završe ne nastave letjeti. Nadam se da se to vama neće dogoditi. Zasad imamo dečka koji je "laširao" na svoj 15. rođendan, a ove godine imamo i troje šesnaestogodišnjaka. Strah od letenja je individualan kod djevojaka i mladića, ali izgleda da djevojke trenutačno ne privlači aerodrom zbog dominacije muške populacije - zaključio je Gregurek.

 

Na put do oblaka

Panoramski, odnosno informativni letovi omogućavaju doslovno novi pogled na grad i odlična su prilika za privlačenje novih članova u aeroklub, a među tri žene od sedam sadašnjih kandidata je i Ivana Pakši, tridesetogodišnja doktorandica na Strojarskom fakultetu.

- Moj prijatelj Tomislav Galeta je pilot, s njim sam dolazila u aeroklub i odlučila i sama probati baviti se jedriličarstvom. Tijekom panoramskog leta s instruktorom nije bilo ni nervoze ni treme, bio je to ugodan panoramski let. Najveću tremu imala sam na prvom samostalnom letu i sad sam odradila još 20. Sad trebam početi jedriti. Imala sam tremu na svakom od njih. Idem sama gore, hoću li sve napraviti kako treba, skrenuti, sletjeti... Slijetanje me najviše brinulo, ali sad sam i to popravila. Dečko mi je pilot u klubu, pa smo tu zajedno svaki slobodni trenutak. Imamo troje djece koja dolaze s nama i pomažu. Svaki trenutak kad nema obuke koriste da se njih provoza, pa pitaju "Hoćeš li nas odvesti do oblaka?". 'Gore' je predivno, pogotovo tijekom zalaska sunca - ispričala je Ivana.

- Lani je bilo više informativnih letova za građane, a ove godine smo ih morali smanjiti zato što imamo šest osoba na obuci, što znači 20 do 25 letova dnevno. To je za ekipu koja je potrebna da bi se to ostvarilo dosta naporno. Zahvaljujući letovima za građane dobili smo tri nove članice i jednog člana koji su izrazili želju za obukom. Budući da nam je svima jedriličarstvo hobi, nastava se svodi na to koliko nastavnik ima vremena. Teorijski dio nastave, 120 školskih sati tijekom dva mjeseca, održava se kad nema letenja, zimi i početkom proljeća. Nakon toga slijedi praktični dio s nastavnikom letenja u kojem se odradi u prosjeku 40 letova te 20 samostalnih letova, ako nastavnik procijeni da ste u mogućnosti "laširati", odnosno letjeti sami - istaknuo je Jozić i dodao da aeroklub trenutačno u jedriličarskoj, parajedriličarskoj te modelarskoj sekciji broji do 45 članova.

17.8.2018.
Posavska Hrvatska

Razglednica s gradske plaže

Na Poloju se lakše diše

Slavonski Brod : Na Poloju se lakše diše

Temperatura 31° C, klima uređaji i ventilatori u punoj ratnoj spremi, asfalt dovoljno topao da bi se na njemu mogao skuhati ručak... zbog takvih vremenskih (ne)prilika mnogi su Brođani odlučili provesti nedjeljno poslijepodne uz vodu. Neki na Gradskim bazenima, a oni željni malo veće hladovine i mira na Poloju. Ručnik, bočice s vodom, sladoled i knjiga bili su najčešći rekviziti kupača koji su se strateški rasporedili po travi i pijesku; obitelji s malom djecom na travi u hladu, stariji građani zabavljeni šahom ili belom, parovi uz roštilje, a oni u potrazi za tenom i osvježenjem tik uz vodu - i svi pod budnim okom spasilaca. Prije, poslije ili umjesto godišnjeg odmora, Poloj je sasvim dobra alternativa ljetnim turističkim odredištima uz vodu na koje ovih dana u kilometarskim kolonama prema Jadranu hrle i domaći i strani turisti.

- Na Poloju smo svaki dan, prije i poslijepodne, navečer... Dovodimo djecu zato što nema gužve i prometa. Djeca imaju društvo i to mi je super, onda sam bez brige. Moglo bi biti malo više sadržaja za djecu. Parkovi budu puni i djeca se guraju na spravama, pa bi bilo super kad bi bilo vodenih tobogana. Poloj nam nije alternativa nego svakodnevica, ići ćemo na godišnji odmor, tu smo da se zabavimo s djecom. Gradski parkovi su nam problem zato što nisu ograđeni, pa stalno moram paziti da djeca ne odu na cestu, a u gradu automobili standardno jure po ulicama - rekla je mama Tijana Čižmek. Ivana Švast Mikolčević iz Virovitice u nedjelju je prvi put bila na Poloju i dojmovi su bili odlični: - Prekrasno je, super je uređeno. Nisam se kupala, ali njih dvojica jesu. U Slavonski Brod me doveo suprug. Nisam baš išla na gradske plaže, osim na osječku i Poloj mi je ljepši; ima više zelenila. Ove godine ne idemo na godišnji odmor, a u Slavonski Brod smo došli samo na vikend.

Ivanin suprug Krešimir prvi je put na Poloju bio na Motorijadi, a otad dolazi dvaput skoro svake godine: - Mislim da se plaža proširila, ima dosta ljudi i čini se kao dobra alternativa moru, uredno je, tuševi su super... Mislim da ovdje ima više sadržaja nego na osječkoj Copacabani, a možda bi se mogle asfaltirati prilazne staze do kućica - ocijenio je Krešimir Mikolčević.

- Proteklih godina sam češće bio na Poloju, ovo mi je prvi put ove godine, no svaki put mi je lijepo. Radim u Dubrovniku i dolazim povremeno. Dolje su ljudi malo "teži" karakterom, a što se zabave tiče ondje je više stranaca dok su ovdje više domaći ljudi - rekao je Mario Mikolčević. Na pitanje je li bolja rijeka ili more uz smijeh je priznao da mu je more bolje zbog bistrine, a usporedio je i slavonskobrodsku plažu s osječkom: - Ima više hlada, sadržaja, privatne kućice, roštilj... puno je ljepše. Možda bi se mogle urediti staze, ali ne asfaltirati, nego ostaviti tako kakve jesu.

- Skoro svaki dan sam na Poloju. Radi se svašta pomalo; šah, plivanje... I sve mi se ovdje sviđa. Ne bih došao da mi se nešto ne sviđa. Bio sam na Jarunu i na Copacabani, ali ovdje je bolje zato što mi je bliže - rekao je Ivica Ereš kojeg smo prekinuli u partiji šaha.

- Prije smo dolazili češće nego ove godine. Bio sam i na bazenima, ali Poloj je bolji. Veća smo djeca od sve djece ovdje - našalio se Kristijan kojem je Antun pomogao napraviti neizostavnu siluetu od pijeska.

17.8.2018.
Posavska Hrvatska

Obrt "Dužd" u slavonskobrodskoj Mesićevoj ulici

Da se ponovno rodi, opet bi odabrala isto

Slavonski Brod : Da se ponovno rodi, opet bi odabrala isto

Stajala je iza pulta očevog obrta dok ga još nije mogla ni dosegnuti, prvu torbicu sašila je s 15 godina, bila je šegrt u Tvornici kože "Pionir", a na majstorskom ispitu morala je izraditi mušku aktovku. Da se ponovno rodi opet bi odabrala svoj posao. S Jasnom Miličević, najmlađom kćerkom Miroslava Duždagića koji je otvorio obrt "Dužd" 1951. godine, razgovarali smo u radnji punoj štogli, lohajza, rola kože, vodilica i bravica. Za svojom mašinom, koja danas stoji na mjestu starog bunara, Jasna radi od 1985. godine, kada je sa suprugom Borislavom preuzela obrt.

- Ja sam najviše radila s tatom, pa je onda to valjda zato ispalo tako. Svaki dan imate nešto novo; najviše popravaka, a oni su jako teški i zahtjevni. Treba dati sebe u posao, da se čovjek iznenadi popravku nakon kojeg stvar izgleda kao kad je bila nova - priča Jasna. Građani joj donose kožne jakne, remenje, torbe, a neki su znali donijeti i kožne cipele na popravak.

- Trenutačno najčešće donose školske torbe i kofere, iako se na ovim modernima daju popraviti kotačići, ali ne i zatvarači. Kožnih kofera više nema; mislim da su ih ljudi bacili. Bilo bi ih jako teško renovirati jer nema više takvih bravica. Imam još nešto bravica od pokojnog Mate Pospišila iz "Pionira", ali rasparenih – veli Jasna. Svaka stvar u njenoj radionici ima svoje mjesto, a ona poznaje svaki njen kutak.

- Rekli su mi oni koji su radili s tatom: 'Nije te se vidjelo iza pulta i već si metlu držala u rukama'. Sjećam se da sam u radionici bila već s 12 godina, kao i prve stvari koju sam napravila - ta torbica je još uvijek tu negdje. Nisam to ni smjela raditi, tata nije dao, pa sam s 14 ili 15 godina rezala komadiće kože raznih boja i šivala torbu s rajfešlusom, na keder i s dugom ručkom. Sama sam naučila i šivati na nožnu mašinu i to mi je najbolje jer, kao u vožnji, nitko drugi ne može odrediti kako ćeš uskladiti ruke i noge – objašnjava Jasna. Danas građanima popravlja ono što joj donesu, a anegdota ima toliko da na prvu nije znala koju izdvojiti. Od najneuobičajenijih narudžbi pamti onu za - kožne gaće.

 

Ovisni o poslu

- Jedan je gospodin kupio lovački ruksak od cerade i kože. Upozorila sam ga da se taj ruksak ne smije prati, ali vjerojatno to nije rekao svojoj supruzi. Ona je ruksak stavila na iskuhavanje u perilicu i kad se osušio koža se skorila i pucala kao staklo. Mislim da je gospodin htio ubiti suprugu, jer takav ruksak košta 500 kuna. Drugi je gospodin donio na popravak torbu u kojoj je očito nosio svježe meso; možete zamisliti taj smrad. No, ljudi polako počinju cijeniti stvari od kože; trenutačno se najviše traži remenje, jer kad ih ljudi kupe negdje drugdje nakon drugog kopčanja rupica se izgloda i remen kao da ste presjekli. Građani ne znaju prepoznati što je prava koža, a što nije, pa dođu pitati. Konit je mljevena koža koja se presa i na njoj ne piše echtleder nego realeder, a prava koža i smrdi. Talijani imaju najbolje imitacije kože. Po normi, u torbi mora biti 51 posto kože, a ostalo je skaj, ali naprave takvu kopiju skaja koji izgleda kao koža i stavljaju ga na donju stranu ručki, radi čega se one znaju oguliti. Ima i kvalitetnijeg skaja, ali skup je - ističe Jasna i dodaje da repromaterijal nabavlja uglavnom iz Zagreba. Ovisno o kvaliteti kože, cijena jednog kvadrata kreće se od 380 pa do 600 kuna, a uz pravilno čuvanje trošak jedne kožne torbe ili remena je prihvatljiv - Jasni, naime, na popravak stižu remeni stari i do 25 godina, a jedna je klijentica donijela torbu koju je šezdesetih godina kupila od njenog oca. Jedne je godine Jasnina kćer, tada 12-godišnja Mihaela, već na putu do tržnice prodala školske torbe koje su ona i suprug dovršavali noć ranije. Uz takav radni tempo, vrijeme provedeno uz šivaću mašinu, korištenje teških kliješta i čekića, strada kralježnica, oči i ruke, ali Jasna Duždagić ističe da je sve to u opisu posla. Jedino čega se boji i što ne koristi u radu je bušilica, jer je imala prilike vidjeti kako stvari mogu izmaknuti kontroli kad ona zahvati kožu iz koje se vade zakovice. Svoj obrt zasad nema kome ostaviti; troje starije djece imaju svoje poslove, a najmlađa kćer još je na fakultetu, pa zato Jasna još ne planira odlazak u mirovinu. Kad bi otvorila kućnu radinost, mogla bi raditi na tržnici, ali onda bi sve iz radionice morala nositi onamo.

- Pokušala sam unuke privoljeti za ovaj posao, ali nije išlo. Mislim da djeca nemaju volje raditi nešto ovakvo. U gradu nema ni škole za kožara; postoji odsjek u Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu i škola u Domžali – kaže Jasna i ističe da je njoj najljepše kad je sama u radionici jer se tada može potpuno posvetiti poslu.

- Imam nekog iskustva, uvijek sam se vrtjela oko mame u radionici, znam raditi i za mašinom, ali imam svoj posao. Kad gledam roditelje kako se pate u starosti, a to su radili i cijeli život, vidim da si, kad radiš taj posao, samo u tome. Oni ni na more ne odlaze, ovisni su o poslu. Kod mene nema tolike ljubavi. Bilo je drugačije kad je mama preuzimala posao od djeda; danas moraš biti posvećen poslu, a on ti malo daje - objašnjava Jasnina kćer Mihaela Glavaš. No, posla ima. Od prosinca prošle godine, na inicijativu nećakinje Jasninog supruga, stvoren je Torbag1951. Tako je obrt "Dužd" postao poznat i na Facebooku po brendu kožnih torbi i ruksaka iz slavonskobrodske radionice kožne galanterije.

 

10.8.2018.
Posavska Hrvatska

Prijem za prvaka Arijana Hucaljuka

Slavonski Brod : Prijem za prvaka Arijana Hucaljuka

Svjetskog i europskog prvaka u kategoriji F3J radioupravljanja jedrilicama Arijana Hucaljuka, člana Aerokluba Brod, u srijedu je u Gradskoj vijećnici primio zamjenik gradonačelnika Hrvoje Andrić.

- Nije se bilo lako pripremiti za ovaj prijem jer toliko je toga Arijan ostvario. Od 2011. godine i prvog europskog zlata, pa 2015. i 2016. godine europsko i svjetsko te 2017. i ove godine jednako tako. U gradu imamo zaista uspješne sportaše, ali koliko znam dosad nitko tako suvereno nije vladao svojom kategorijom u sportu. Arijan je 2011. i 2016. godine proglašen najboljim sportašem Slavonskog Broda, a vrlo je vjerojatno da će tih titula biti još - istaknuo je Andrić.

- Put do ovih rezultata bio je jako dug. Počeo sam se baviti tim sportom s četiri, a natjecanjima s devet godina. Ne mogu reći koliko vremena smo proveli na aerodromu Jelas; svaki dan čitave godine. Rezultati su polako počeli stizati, kao i podrška prijatelja iz Bugarske koji je prepoznao naš rad i potencijal te nas prati već 13 godina. Nakon osvojenog europskog prvenstva nastala je pauza od četiri godine. Stvari se nisu poklapale, a vjerojatno sam i tad mogao nešto osvojiti. No, od 2015. godine pa sve dosad sve je sjelo na svoje mjesto i rezultati dolaze. Kad sam se počeo ovim baviti bilo nas je 30 natjecatelja i hobista, a sad sam samo ja natjecatelj. Bolje je kad konkurencija postoji, jer to tjera i mene i druge da napredujemo - rekao je Arijan koji će se za 10 dana natjecati na europskom prvenstvu u Bugarskoj u F5J kategoriji upravljanja jedrilicom. Njegov otac Milivoj dodao je da se jedrilica kakvu koristi danas može kupiti, no dogradnju i prilagodbu letjelice za natjecanje rade sami; od promjena na tvorničkom modelu do usavršavanja tehnike pilotiranja: - Od Arijana se može učiti, a trudom i radom doći do vrhunskih rezultata. To bi trebao biti cilj tehničke kulture i način kako dobiti mlade da se bave ovim sportom.