- U mojoj obitelji u Slavonskom Kobašu ručni rad se oduvijek radio, šlinganje, heklanje, zlatovez.
Tako sam ga i ja naučila uz obje bake, mamu, susjede. Radilo se cijele godine, ali zimsko doba je bilo vrijeme rezervirano baš za ručni rad. Išla sam i na tečaj šivanja i krojenja i puno sam sebi pripremala i prijateljima, a kad sam se udala u Stari Slatinik ručni rad mi je bio hobi. Onda sam ga poklanjala prijateljima, rođacima, a kad su počele stizati narudžbe shvatila sam da je to baš traženo i odlučila sam se tome ozbiljnije posvetiti - priča Jelena Dudrak.
Odrastala uz ručni rad
Sjeća se kako je šlingati naučila kao djevojka od bake iz sela: - Njen je rad zaista bio cijenjen u okolici, a baka je bila tajanstvena, nije baš sve htjela odati, ali ja sam bila uporna. Tako sam se "zaljubila" u mašinu i ne volim kad netko kaže da taj mašinski rad nije vrijedan, vrijedan je itekako jer je i to ručni rad, mašina nije kompjutor, zaista treba spretnost u tome.
Jelena je sudjelovala u brojnim radionicama, a bila je i predsjednica Udruge "Spretne ruke" u Starom Slatiniku koja nastoji od zaborava sačuvati izradu ručnog rada.
- Lijepo je bilo raditi i družiti se u udruzi, mnoge sam žene naučila ručni rad, s njima sam sudjelovala i na brojnim sajmovima, ali kad sam odlučila samostalno ići u posao, odnosno kada mi je ručni rad postao posao, više nisam mogla ostati u udruzi koja i danas odlično radi i s kojom i dalje surađujem.
Jelena je prije više od godinu dana pokrenula domaću radinost Suveniri Dudrak: - Najprije sam puno šlingala, izrađivala sam nošnje, stolnjake, i to sam radila od jutra do mraka, a onda sam počela zlatovez, jako puno sam peškira za svatove napravila, poslije sam počela izrađivati zlatovez na ukrasnim predmetima, slikama, bocama, a sada sam proširila asortiman i radim puno ukrasnih predmeta koji se i kupuju kao suveniri. Stalno se pojavi nešto novo, ali to se i traži, tako da su moji radovi prisutni po cijelom svijetu, i u Australiji, Africi, Americi. Naši ljudi vole pokloniti nešto vezano za običaj, zavičaj, a to obično i poklanjaju Slavoncima koji su iseljeni, raseljeni po cijelom svijetu, ali i svi naši koji žive i rade u inozemstvu vole po povratku s odmora ponijeti nešto slavonsko.
Uz to što predano i svakodnevno radi i izrađuje suvenire, ručni rad, narodne nošnje, Jelena svakome koga zanima pokaže i nauči kako se izrađuje ručni rad: - Dolaze me pitati žene da im pokažem kako se radi i ja ih rado naučim. Kad sam došla u Slatinik, sve susjede koje su htjele naučila sam ručni rad, a volim pokazati kako se radi jer mislim da je to zaista naša vrijednost.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)