Đuro Kovačević iz Slavonskog Broda soboslikarski i ličilački obrt otvorio je 1997. godine i kontinuirano radi 22 godine. - Moj otac Đuro također je bio soboslikar i ličilac i uz njega sam i naučio sve o ovom poslu, ali i završio sam Obrtničku školu, baš taj smjer. Nakon škole mjesec dana sam radio u Đuri Đakoviću, onda sam otišao u vojsku i kad sam se vratio odlučio sam otvoriti obrt. Shvatio sam da je to tražen posao, jer je i tata već imao dosta posla, a plaće su u industriji tada bile male i želio sam biti sam svoj gazda, pa koliko zaradim, time ću i raspolagati - priča Đuro.
Nedostaje nam radnika
Na pitanje što se najviše promijenilo u ta dva desetljeća rada, odgovara: - To što danas nema ljudi, radnika. Imam sedam zaposlenih, a s obzirom na opseg posla trebalo bi nam još bar osam radnika. Na birou sam skoro svaki mjesec, razmišljam da napravim pauzu, već me i sramota dvije godine tražim radnika, ali nitko neće raditi. Dolaze mi i učenici na praksu, sada imama jednog, ali mnogi brzo odustanu jer to ni ne žele raditi, upisali su taj smjer samo da nešto završe.
Mnoge je mušterije, kaže, naslijedio od oca, ali zahvaljujući kvalitetno odrađenom poslu na preporuku je stekao i stječe i brojne nove.
- Puno mi je u samom početku pomoglo što je i tata bio u tom poslu, pa su ljudi imali povjerenja. No, posljednje vrijeme ljudi vole da im poslove odrade majstori, ne upuštaju se sami u neki posao, a na taj način imaju i sigurnost jer mi dajemo i jamstvo za odrađeni posao, tako ako se nešto i dogodi u tom jamstvenom roku mi popravimo i otklonimo nedostatak. Dobro i kvalitetno odrađen posao je najbolja reklama, a preporuka zadovoljnog klijenta donosi nam nove poslove. Unatoč svemu, ja sam zadovoljan poslom, a i volim ga, čak i u kriznim vremenima imali smo dovoljno posla - iskreno kaže Đuro.
Svojim obrtom pokriva slavonskobrodsko područje, a u ovom razdoblju najviše se rade fasade. Radnike obrta Kovačević ovih ćete dana vidjeti na skeli kod zgrade "učiteljskog fakulteta".
- Budući da se radi o zaštićenoj zgradi zaista oprezno treba raditi pod nadzorom struke, ništa ne smijemo mijenjati. Ti poslovi jesu zahtjevniji, ali predstavljaju izazov i volim ih. Što teži i zahtjevniji posao to bolje. Kiše su nam malo otežale, odnosno usporile radove, ali i na to smo spremni. Imamo dosta i unutarnjih radova, pa onda njih odradimo - napominje Đuro.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)