- Na tržnici smo 35 godina, a nekoliko godina prije toga smo se počeli baviti pčelarstvom kao nuszanimanjem. Imali smo dosta slobodnog vremena, a procijenili smo da je ljepše raditi u prirodi s pčelama nego hodati po gostionicama, sjediti na kavama - priča Martin Vuksanović, pčelar iz Slavonskog Broda.
Martin je u mirovini četiri godine, po struci je viši medicinski tehničar i 20 je godina radio u službi anestezije i reanimacije u brodskoj bolnici, a 1995. godine je dao otkaz i prešao u Službu za hitnu medicinsku pomoć, kako bi imao više vremena za pčelarstvo, gdje je radio do mirovine.
- Otkako sam u mirovini pčelarstvo mi je postalo glavno zanimanje iako je teško reći što je cijeli život bilo glavno. Bavljenje pčelama je i hobi i profesija i zanimanje i zanat, a prije svega ljubav - kaže.
Njegovi djedovi su imali pčele, ali je to, kako kaže, bio stari tip pčelarenja na stanu pokraj Save. Kako mu je punac imao vinograd u brdu, Martin je odlučio kupiti dvije-tri košnice, tek toliko da se ima čime baviti.
Počeo s pet, danas ima stotinjak košnica
- Imao sam sreću otići kod dide Franje Živkovića iz Jaruga koji je bio sretan što sam ja iz susjedne Kruševice, mlad i hoću, pa mi je prodao jeftitnije i tako sam umjesto dvije za isti novac kupio pet košnica. Kad sam imao pet košnica, pusti se roj, uhvatim i šestu, pa sam morao kupiti vrcaljku i tako je to onda krenulo, a danas imamo stotinjak košnica. Kad smo prvi put izvrcali med, imali smo 50 kilograma i ja sam tada imao najviše meda u svom životu jer sam do tada vidio med u bočici, a sada je bio u kanti. Kupili smo još 15 košnica i sljedeće godine izvrcali smo 600 kilograma. Naime, po košnici se dobije 30 do 50 kilograma ovisno o godini i kako se radi. Puno ovisi i o tome je li pčelar svaki dan kod pčela ili ode jedno mjesečno. Treba ići svaki dan jer uvijek se nađe neka kojoj treba pomoć, ako ništa drugo samo počistiti ispred košnice mrtve pčele. Postoje vlasnici pčela i pčelari, a pravi se pčelar postaje kad ženi kažete: "Moram ići nešta neizostavno napraviti", a zapravo samo idete vidjeti što rade pčele. To je ljubav i tad je čovjek sretan - priča sa smiješkom.
Ističe kako bez prisustva pčelara u pčelinjaku nema pčelarenja: - Mnogi bi danas, kako mi se čini, samo postavili vagu pod košnicu i čekali koliki su prinosi. Pčelar i pčele su kao muž i žena, ako jedno zakaže zajednica ne opstaje. Upravo od pčela možemo naučiti jer je njihov cijeli život podređen zajednici. Sve je u cilju da opstane zajednica i svaka radi svoj dio posla savršeno.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)